ŠTO ĆEMO S ZAPADNIM BALKANCIMA?

Neoorijentalistički bal pod maskama

Nema više klasičnoga nasilničkoga kolonijalizma, nego samo ovog mekog koji se tako ne zove. Tako se ne zove zahvaljujući novom jeziku i mudroslovlju nazvanom 'politička korektnost'

Piše: Prof. dr. Anđelko Milardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Priča o orijentalizmu, za koju smo se zalijepili, nije rezultat puke intelektualne znatiželje koja pada u postkolonijalno razdoblje. Ona nije ni bezazlena postmoderna i postkolonijalna priča. Nije bezazlena zbog toga što zadire u fenomenologiju moći Zapada.

U postkolonijalnom razdoblju Okcident koristi moć na nov način u odnosu na imaginarni Orijent ili 'ostatak svijeta'. Okcident uspostavlja novi sustav dominacije. Taj sustav dominacije u postkolonijalno vrijeme ima sadržaje slične klasičnom kolonijalizmu. Naravna stvar, oni se sada artikuliraju novim jezikom, novom sociopolitičkom lingvistikom, a štite se obrambenim jezikom 'političke korektnosti'.

Većina je društava u tranziciji i globalizaciji pala u klasični kolonijalni odnos. Zapravo, većina toga uopće nije svjesna zahvaljujući novom političkom jeziku prikrivanja stvarnoga kolonijalnog odnosa. To novo mimikrijsko stanje podražava promišljanje novog orijentalizma i nekih stereotipa te razotkrivanje sustava dominacije ili novog mimikrijskog stanja.

Razotkrivanje sustava dominacije temelji se na znanju i njegovoj subverzivnoj razotkrivajućoj metodi. Saidovu knjigu "Orijentalizam" mogli bismo uvrstiti u korisno subverzivno znanje kao političkoj ideologiji Zapada u odnosu na imaginarnu geografiju Orijenta ili na ne-zapadni 'ostatak svijeta'. Njegova je i sintagma "razotkrivanje sustava dominacije".

Razotkrivanje sustava dominacije novog orijentalizma podrazumijeva dvije stvari. Prva je razotkrivanje (mimikrije) moći koja se više ne fundira iz pozicije klasičnoga kolonijalizma, nego globalizacije. Preko svekolike, dakle, političke, vojne, kulturne, znanstvene te tehnološke moći, uspostavljena je tiha nova dominacija. Ona se temelji na idejama, informacijama, novcu i globaliziranoj masovnoj kulturi koja se uz pomoć ICT-a i globaliziranih medija širi diljem kugle zemaljske. Okvir toga koncepta je globalizam ili ekonomski neoliberalizam, libertijanizam.

Druga stvar kao predmet razotkrivanja djelovanja novog orijnetalizma zapravo je ona u vezi s predrasudama i stereotipima o Drugima. Predrasude i stereotipi dio su klasičnog i novog orijentalizma kao znanja Zapada o Orijentu ili 'drugima'. Nema više klasičnoga nasilničkoga kolonijalizma, nego samo ovog mekog koji se tako ne zove. Tako se ne zove zahvaljujući novom jeziku i mudroslovlju nazvanom 'politička korektnost'.

U novom orijentalizmu ima standardnih slika o 'drugima' koje je teško mijenjati. Zadatak je znanja radosno razotkrivanje novog sustava dominacije uz pomoć fenomenološke sociologije. To razotkrivanje pomaže boljem razumijevanju globaliziranog, integriranog svijeta u kojem živimo i socijalne konstrukcije Drugih na tragu predrasuda i stereotipa.

Nedavno je u nekim našim novinama s njemačkom kapitalskom pozadinom objelodanjen tekst na temu kako ljudi sa zapadnog balkona (EU), dakle, zapadni balkonci, vide one na zapadnom Balkanu ili zapadne Balkance. Viđenje Drugih iz perspektive neoorijentalizma pada u polje čistih orijentalističkih predrasuda i stereotipa. Kakva je, dakle, slika 'regiona' ili slika Drugih?

Na jednom mjestu čitamo: "Drugo, budući da je opća percepcija naše regije-barbarska divljina po kojoj lutaju, ili se kreću utabanim stazama, organizirani kriminalci koji toljagom mlate po glavi žrtve trafikinga što svezane konopom nasrću preko graničnih prijelaza, a pritom potkupljuju slabu državnu administraciju koja sluša turbo-folk i vara civilizirane europske investitore, oni se boje da se tamo, na kraju, i ne zarati." (Slobodna Dalmacija, 30. siječnja 2010.).

Dakle, Oni se boje. Ma vidi vraga! Važno je da se Oni boje! Oni, dakle, imaju "strah od Barbara". (Šire na tu temu: Tzvetan Todorov, Strah od Barbara. S onu stranu sukoba civilizacija. TIM press, Zagreb 2009.) A što čine da do toga ne dođe?

Na primjer, što zapadni upravitelji čine da do toga ne dođe, na primjer, u BiH? Manje-više ništa! Jer kada bi nešto učinili, ostali bi bez posla i lagodnoga života. Zašto bi onda ugrožavali vlastitu egzistenciju? U BiH se smjenjuju neoorijentalistički strukturirane upravljačke, uglavnom, rashodovane elite. Koje pojma nemaju o BiH. Unatoč tomu, vladaju i o tom dijelu svijeta imaju iste stereotipe kao i veći dio zemalja takozvanog zapadnog balkona (EU).

Neoorijentalisti će na takav stav, možda, reagirati na svoj uobičajeni (neo)orijentalistički način. Oni će u tom stavu 'prepoznati', 'protuzapadno raspoloženje' (što uopće nije točno i čista je gluparija!), euroskepticizam, nacionalizam i globofobiju. Zatim će metodom pripisivanja i 'etiketiranja' sve te naljepnice okačiti o gornji stav (a mogu, što se moje malenkosti tiče, i mačku o rep!) ili na nejaka leđa njegova protagonista.

No, ne treba se zabrinjavati! Don't Worry! Sve je to viđeno u povijesti klasičnog orijentalizma! To je ionako obrambena reakcija na postupak demontaže tehnika nove dominacije jačih nad slabijima ili reakcije na ugrožavanje političke korektnosti kao maske za prikrivanje pravih odnosa moći.

Slika 'barbara' iz 'regiona' zapadni Balkan, gdje je i Hrvatska smještena (a tko ju je što pitao!), stara je nova orijentalistička slika Drugih. Ona je samo konstrukt koji treba radosnom igrom demontirati.

Potrebna je k tomu demontaža imaginarnih geografija (na primjer, zapadni Balkan) izašlih iz neoorijentalističkih laboratorija. Naglasak je, dakle, na novoj dominaciji i radosnoj znanosti demontaže nove dominacije. Neka svatko u slobodnom svijetu čini svoje. Jedni konstruiraju, a drugi demontiraju. Smatram to legitimnim postupkom interpretacije fenomenologije moći Zapada u odnosu na 'nemoći ostatka svijeta'.

Ovdje se intelektualna igra svjesno otvoreno suprotstavlja tako strukturiranoj moći jačih, koja ne mari kako oni Drugi prolaze i kako je njima hrvati se sa sustavom nove dominacije pod okriljem globalizacije.