Subota, 06 Veljača 2010
 Sve što je prošlost i retro privlači, ali u slučaju o kojem govori i piše naš povremeni suradnik Jure Vujić u svom novom tekstu objavljenom izvorno u Vijesniku, to je kao da usporedimo nostalgiju prema američkom mitu pedesetih i šezdesetih Kennedyjevih godina (Route 66) s radnim akcijama na pruzi Brčko-Banovići. Danas putovanje 'Routeom 66' prema Zapadu zahtjeva lucidno suočavanje s prošlošću. Iako rockerske pjesme kažu 'ne okreći se'. Bitno je znati da ne postoji jednosmjerna vječna cesta i istina, kao što je pogubno svako jednoumlje i netrpeljivost, a da su često mali putevi, stranputice i 'beznačajni zavoji' oni koji čine bogatstvo misaonog pejzaža i putovanja. Nakon 20 godina raspada Jugoslavije, 'Route 66' još uvijek postoji, ali ovaj put u novom demokratskom, postmodernom i retuširanom izdanju. Put prema Zapadu ovaj put nije vesela ekskurzija u Trst i dobra prilika za kupnju 'lewisica' i zadnjih pop-rock LP-a, nego je zaista put prema obećanom zapadu na kojem ćemo se konačno poput američkih pionira divljeg zapada dugovječno smjestiti kao narod ...
Stare i nove ceste
Piše: Jure Vujić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik
Nema više 'routea 133', verbalnog delikta i progona zbog različitog osobnog i političkog mišljenja. Čeka nas drugi oblik 'nježnije' cenzure ili, pak, autocenzure, a politička korektnost već danas donosi svoj kolosijek etiketiranja, diskvalifikacija, demonizacija i prozivanja političkih neistomišljenika.
 Route 66 često se isprepliće s drugom rutom 'Fahrenheit 451', 'demokratskog jednoumlja' i Orwellova »Ministarstva istine«. Ta je ista cesta prema Zapadu još uvijek mukotrpna i puna zamki, a tek na kraju će se saznati je li bila isplativa.
Na ruti defiliraju razni plakati, reklame i signalizacija na kojoj žmigaju rezolucije Europske unije o nužnosti dekomunizacije i preispitivanja komunističke prošlosti, koje samo treba malo pomnije pročitati kako ne bi na cesti neprestano izranjale kosti i nekrofilski rekviziti za koje Zapad baš i nema sluha.
"Get Your Kicks On". Route 66 ne vodi ka Castanedinim putovanjima, fantazmagoričnim Kerouacovim pustolovinama i uvijek dođe do vlastitih spoznaja iluzija i de-iluzija kao Celineova putovanja kroz noć.
"Zapad nije Disneyland, baseball i rock'n'roll", reče Johnny Štulić, koji je, 'baydaway' i malo 'prošvikao' od kada se skrasio na Zapadu. Zapad je nešto poput naših lepršavih blagdanskih girlanda, nešto između magičnog realizma i Eliotove 'puste zemlje'.
Ne treba odbiti nijedno putovanje, jer, kako kaže pjesma, u putovanju je spas... On the road again.
PROČITAJTE VIŠE ...
|
Piše Jure Vujić / Vjesnik
289 čitanja, 
0 komentara, 
