Kako pjesma kaže:

"Još jedan dosadan dan budim se podne je u mojoj sobi nema te..."

Tako je i moja ljubav otišla preksinoć. Ali vratit će se on uskoro. Otišao je samo na poslovni put. Eto mora malo skoknuti do Zagreba. Takav mu je posao dosta putuje. Ja sam se probudila sama, bez toplog muškog zagrljaja, upalila radio kad tamo teta Seve pjeva: "Slušate krivu majku!". Ma na što njen tekstopisac mislio u tome tekstu napisao je istinu. Današnja djeca zbilja slušaju krivu majku. Ili ako pogledamo iz drugog kuta djeca nemaju koga slušati. Zbilja mučnimo glavom i shvatit ćemo kako je to istina. U današnjoj Hrvatskoj očevi koji imaju posla rade, dođu umorni s posla i nešto pojedu (ako imaju što jesti), nakon toga legnu odmoriti, pa kada se ustanu odu ispred najbližnjeg dućana (oni imučniji u najbliži kafić ili konobu ili restaurant) i naloču se koječega, te dođu nadrkani doma i zahrču. S druge strane majke koje rade po cijele dane rintaju u Keruma, ili nekog sličnog izrabljivača za 2000 Kn plaće, dođu doma i moraju kuhati, peglati, plati, čistiti, ribati, kefati, i da ne nabrajam ostale glagole, tako kada muž koji radi dođe s posla može nači sve kako on želi. NAkon toga jadna ženica sjedne za tv i bulji u peračice mozga (latinoameričke sapunjare). Tako da jedna djeca nemaju mogučnost razgovarati s roditeljima, ali je njihova ljubav kupljena novim kompjutorom, najnovijim mobitelom, ili autom ispod čekiča kod imučnijih. Imamo opet i drugu krajnost kod roditelja koji ne rade, ali to je opet toliko otužno i depresivno da uopće ne želim o tome, ali ide otprilike ovako: žene: kava, kava, kava, peračice mozga od 10 do 21 sat; muževi: balote, karte, balote, piva, piva, vino, piva, balote, vino, karte; djeca: depresivna i samoživa.

Tako ja ugasila radio kako ne bi mislila na tu jadnu djecu i krenula u butigu kada me srela susida, i prvo pitanje nije bilo kako si ni šta si, već:

"Jesi li gledala Zabranjenu ljubav sinoć?"

Ostala san ka trica. Htjela sam je pitati što je to, ali kako to već spada u domoenu opće pop kulture  bilo me je sram što to ne znam. Samo sam odgovorila:

"Bila sam s mužem vani tako da nisam imala vremena za nešto takvo."

Ona me napadne riječima:

"Kako nisi imala vremena za to. Pa to se ne propušta."

U tome trenutku sam shvatila kako je to još jedna vrsta peračice mozga i kako sam sretna što ne znam ništa o tome. Lijepo tako sretna i vesela ušla u dućan i prodavač (stari jarac koji se pali na mene odkada sam imala 5 a on 78) me ljubazno pozdravi sa svojim uobičajenim:

"Di s' mala, šta to wočeš jutros? Bi l' da ti ga turin?"

Raspala sam se ka dvica, a oči mi počele kolutat same od sebe. Mislim nemam ništa protiv njega ali on da mi ga turi. U biti što to znači. Što znači turit? Ja tu riječ ne znam i ne poznam. Ali iz konteksta sam shvatila što je htio reći. Samo sam se nasmiješila kao ljubazno i produžila dalje kad me tamo zaustavi baba Mande.

"a čerce moja šta imaš lipog muža duša bi ti ga se požel'la, is'sa ti!"

"Dobro jutro Mande. Kako ste?"

"A ja san ti dobro diko moja. A jes' l' v'd'la ti onu Lucu jučera?"

"A nisam baba Mande."

"I bolje, jer ako je ja v'd'n woči ću joj naž'vo iščupat!"

"Ma bit će sve u redu baba Mande."

Nakon tih riječi izletih iz dučana nekupivši ništa jer sam počela kasniti na posao. Brzo došla doma i otuširala se i brzo na posao. Ušla sam u školisku zgradu (pretpostavite da sam nastavnica u osnovnoj školi i predajem zemljopis i povijest) kada nigdje nikoga na hodniku. Ulazim u zbornicu. Odjednom osjetih hladan tuš u lice. Tišina, čuje se samo televizija. Nastavnici i učenici se skupili i bulje u tv. Dolazim do kolegice Mile i pitan zašto svi bulje u TV zar je netko umro. Ona meni otresito:

"Glupačo zar ne vidiš da je na TV zatočenica - Upravo Juan priznaje ljubav Juaniti"

SAmo sam se skupila ka pokisla kokoš i otišla u svoj kabinet.

Stala sam razmišljati što je to tako u tim peračicama mozga. Sjetila se 80ih i Dinastije, sjetila se 70ih in Knots Lendinga, sjetila se 90ih i Merlose Placea i Emperatriz. Sjetila sam se i drugih serija koje sam gledala i nijedna me nije prikovala za televiziju. Pa sam rekla sebi kako ću dok mi muža nema doma i ja malo pokušat pratiti latinoameričke peračice mozga.

Sutradan sam se ustala ranije i obavila šta i svako jutro, kupila najpotrebnije, skuhala ručak doznala od Luce kako se po treći put razvodi, a nitko od njenih ne podržavaju to jer je nedavno napunila 60u i ima unuke. (Luce uvijek bila samosvjesna, zato mi se sviđa). I kada sve to obavih sjedoh ja za TV točno u 11 i počela pratiti peračice mozga. U jednom trenu mi zvoni mobitel. Zove ravnatelj da se nisam pojavila na poslu. Ja njemu samo:

"Dok traje serija Nauči me voljeti sam na bolovanju!"

I prekinem vezu, ugasim mobitel i pozovem Lucu da dođe na kavu. Tek tada sam shvatila kako sam se navukla na sapunjre i kako je i moj mozak, preplačenog nastavnika u osnovnoj školi koji prima 6700 kuna plaću, a moj kolega u Nizozemskoj samo 500€ (3665 kuna po jutrošnjem tečaju), sposoban za pranje kao i svačiji drugi.

Pa kako će djeca slušati pravu majku...