NESTAJU LI MEDITERANSKE POLJOPRIVREDNE KULTURE

Nekoć smo imali 32 milijuna maslina

Na hrvatskom dijelu Jadrana danas je prema procjenama Zadružnog saveza Dalmacije i udruga maslinara najviše 4,5 milijuna stabala, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku svega 2.547.232

piše Zvonko ŠIPIĆ /Slobodna Dalmacija/

Maslinovih stabala je na hrvatskom dijelu Jadrana tijekom druge polovice 19. stoljeća bilo 32 milijuna. Danas je, međutim, na cijelom tom prostoru prema procjenama Zadružnog saveza Dalmacije i udruga maslinara najviše 4,5 milijuna. No posljednji Popis poljoprivrede, što ga je lanjskog lipnja proveo Državni zavod za statistiku, pokazuje da je u Hrvatskoj maslina još manje: svega 2.547.232 stabla. Naše se maslinarstvo, znači, tijekom minulog stoljeća smanjivalo prosječno godišnje za oko 250 tisuća stabala. Kad bi se takav trend nastavio i idućih godina, Hrvatska možda već 2020. ne bi imala ni jednog maslinika.

Nadajmo se da se to ipak neće dogoditi. Zahvaljujući ponajprije našem vrijednom seljaku, a i najavljenim većim državnim potporama sadašnje stanje u maslinicima trebalo bi se zapravo povećati za koju stotinu tisuća novih stabala. U resornome ministarstvu ističu kako će se to sigurno i postići, jer nakon ulaska u EU površine pod ovim trajnim nasadima više se neće moći povećavati.

Prije dvadesetak godina u cijeloj Dalmaciji uzgajalo se 2,8 milijuna maslinovih stabala, dakle više nego danas u cijeloj Hrvatskoj. Od toga je na području Splitsko-dalmatinske županije tada bilo oko 1,3 milijuna stabala. Danas je, pak, u svim dalmatinskim maslinicima ukupno 2 milijuna stabala.

A u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja od davnina ima najrazvijenije maslinarstvo na našem dijelu Jadrana, najnoviji podaci kazuju da je 858 tisuća maslina, od čega je nerodnih 115 tisuća.
Maslinarstvo je u ovoj županiji najrazvijenije na području Marine, gdje se uzgaja 73.000 stabala, inače u vlasništvu 772 kućanstva. Nadalje, Supetrani posjeduju 70.800 maslina, Jelšani 65.800, Postirani 49.000, Kaštelani 45.000, Starograđani 43.000, Podgorani 42.000.

Više je razloga zbog kojih je hrvatsko maslinarstvo godinama propadalo. A posljednjih desetljeća to se događalo ponajviše što maslinike nema tko obrađivati (od nerodnih u spomenutoj županiji je čak oko 80 tisuća zapuštenih stabala), jer stariji se naraštaj sve teže time bavi, a mlađi ljudi, koji vole kazati kako u tome nema neke vedrije budućnosti, zapravo bi što dalje od motike.

Dakako, smanjenju stabala, reći će Sinaj Bulimbašić, koordinator maslinarske proizvodnje pri Zadružnom savezu, uvelike kumuju i požari. Samo prošlog ljeta od požara je na cijelom hrvatskom Jadranu stradalo čak 50 tisuća maslinovih stabala, od čega veći dio na dalmatinskim otocima.

A da se u maslinarstvu, barem za one koji to žele i imaju uvjete, ipak može zaraditi, pokazuju i cijene maslinova ulja. Istina, otkup donosi do 40 kuna, ali na tržnicama i u prodaji nekim drugim kanalima litra maslinova košta 60 do 80 kuna. Dodamo li tome i državne poticaje, maslinarstvom se isplati baviti.

Stoga i ne začuđuje da je posljednjih godina sve više maslinara iz mjesta u kojima, štono se kaže, maslina zemlju ne ljubi. Takvi žive u jednome mjestu, a masline uzgajaju negdje drugdje. U Trilju je tako evidentirano 45 maslinarskih kućanstava, u Sinju 31, Otoku 26 itd. Uzgred, najviše maslinarskih kućanstava u ovoj županiji ima u Splitu - 4026.