Bloger Don Anđelko Kaćunko

Don Anđelko KaćunkoInternetom ali i ostalim medijima se brzo proširila vijest da je don Anđelko Kaćunko, poznati katolički novinar i publicist, nakon godinu dana medijske tišine počeo pisati - blog. S obzirom na brojne izjave i medijske istupe don Kaćunka u javnosti koje su svojedobno izazvale burne reakcije, pa i tužbe, pa njegova jednogodišnja medijska tišina, razumljivo je da je online iskorak poznatog svećenika iz našeg kraja (rođen u Docu Donjem) izazvao dosta interesa u medijima. Don Anđelkov blog je od otvaranja vrlo čitan i komentiran. Bloger PodRoom napravio je interview s online svećenikom kojeg možete pročitati u nastavku članka ...

Bloger Don Anđelko Kaćunko

Makar se ne slažem sa gotovo niti jednim Kaćunkovim iznesenim mišljenjem, odlučio sam sa njime napraviti interview, jer smatram da bi se uvijek trebala saslušati i ona druga strana... sami prosudite...

Piše: PodRoom  / http://podroom.blog.hr


Možete li za početak reći nešto o sebi (čime se bavite, koje funkcije obnašate, neke crtice iz vašeg životopisa)?

Može, nema frke. Evo moj kratki životopis: Rođen sam u Splitu 31. srpnja 1954. Potječem iz brojne obitelji (najstariji od devetero braće i sestara) iz kršne i dične Poljičke Republike. U Docu Donjem (između Mosora i Cetine) završio sam osnovnu školu, a sjemenišnu Klasičnu gimnaziju i Teološki fakultet u Splitu, gdje sam 24. lipnja 1979. zaređen za svećenika. Nakon jednogodišnje kapelanske pastoralne službe u župi Gospe od Otoka u Solinu biskup me uputio na daljnji studij. Ujesen 1980. upisao sam studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1989. i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.

Don Anđelko KaćunkoUsporedno sa studijem bio sam angažiran kao voditelj zajednice mladih MI u Hrvatskom Leskovcu (kraj Zagreba) i kao pastoralni suradnik u župi Stupnik-Lučko. U veljači 1981. postao sam član uredništva lista mladih MI. Na osnivačkoj skupštini Hrvatskog katoličkog zbora MI (1990.), izabran sam za glavnog tajnika Zbora MI. Osim novinarskih i uredničkih poslova, od 1994. do konca 1998. obnašao sam službu direktora lista mladih MI i izdavačke djelatnosti HKZ "MI".

Kao članu prezbiterija Splitsko-makarske nadbiskupije nadbiskup mons. Ante Jurić dopustio mi je angažman u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske, gdje sam, dekretom vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca, 1. siječnja 1999. stupio na dužnost kancelara (voditelja "kancelarije"). Uz tu sam službu od listopada 2002. godine vršio dužnost kapelana u MUP-u i Ravnateljstvu policije, a od 1. ožujka 2005. godine ujedno sam kapelan u Policijskoj upravi zagrebačkoj. Od 19. veljače 2003. inkardiniran sam u Vojni ordinarijat RH.

Prve radove počeo sam pisati u gimnaziji, a novinarske priloge u glasilu MI, za koje sam osim brojnih vijesti, reportaža i komentara napravio više od 60 intervjua s mnogim uglednim osobama hrvatskoga javnog života.

Pisao sam u Fokusu, Hrvatskom Slovu, Vjesniku, Areni (gdje sam jedno vrijeme bio kolumnist) i drugim listovima. Stalni sam suradnik IKA-e, Glasa Koncila, HKR-a i Radio Marije, a od 1999. redoviti kolumnist tjednika MORH-a. Urednik sam i suautor knjige "MI 25 godina za Boga i Hrvatsku dragu" (2001.), a prva samostalna knjiga mi je "Pogled sa Sljemena" (2005.), a druga je u pripremi.

Hobiji su mi sport (aktivno tenis) i glazba (klasična, tj. ozbiljna). Televiziju ne gledam već 26 godina (vrijeme mi je dragocjeno pa se informiram čitanjem).


Nedavno je u svim medijima objavljeno kako ste počeli voditi svoj blog. Kako je došlo do toga i što Vas je nagnalo da postanete bloger?

Objasnio sam to u prvom postu. Kako sam bio pod tzv. medijskim embargom, tj. "silezio stampa", a po prirodi moram reagirati na neke društvene pojave, jedan mi je prijatelj novinar predložio tu mogućnost. Najprije sam se smijao a poslije to napravio. I evo sad mi taj prijatelj kaže da mu je žao što me nagovorio jer se ne stignem više ni sms-om javiti.

Zašto ste se godinu dana nalazili u medijskoj izolaciji? Zašto je vrh Katoličke crkve vršio pritisak na Vas?

Vrh Katoličke crkve, kao ni vrh bilo koje institucije u Hrvatskoj nema izravne veze s mojim distanciranjem od medija. Zato ću Vam najbolje odgovoriti priopćenjem koje sam prošle godine 8. ožujka poslao javnosti:

"Budući da je moja višegodišnja javna djelatnost redovito bila medijski izravno povezivana s mojom službom kancelara Vojnog ordinarijata, premda sam uvijek istupao samo kao samostalni novinar i katolički intelektualac, to je stalno u dijelu javnosti ostavljalo negativnu sliku i o ustanovi u kojoj sam djelatan i o Crkvi općenito, pri čemu je trpio moj posao i ja sam. Stoga sam, posavjetovavši se sa svojim predpostavljenima, potpuno samostalno odlučio do daljnjega prekinuti svaku komunikaciju s javnošću odnosno s medijima. Također želim demantirati insinuacije da sam od bilo koga iz MORH-a ili Crkve dobio zabranu javnih istupa. Ovim putem također se želim zahvaliti čitateljima Arene i Solinske kronike, kao i svima drugima koji su imali razumijevanja za moj rad, na izvanrednom oduševljenju kojim su prihvatili moja razmišljanja te na iznenađujućoj i stalnoj ljubavi kojom su od početka podržavali moju medijsku djelatnost. Sve srdačno pozdravljam, za sve redovito molim i svima želim Božji blagoslov."

Eto, to je to.

Surađivali ste s don Vinkom Sanaderom, bratom premijera Sanadera, na knjizi "Vjera u pitanjima". Možete li reći nešto više o toj knjizi te kako je došlo do te suradnje i što se po Vašem mišljenju tom knjigom želi postići?

Ta je knjiga ponovljeno i dopunjeno izdanje (izdavač "Verbum") knjige koja je nastala na temelju rubrike "Mladi pitaju – teolog odgovara" u glasilu solinske katoličke mladeži MI, koja je priredila prvo izdanje. Dakle, na mnoge nedoumice i pitanja iz vjere i života odgovarali su naši ugledni svećenici – profesori i župnici (među njima je i moja malenkost, s odgovorima na tri pitanja: o glazbi, masoneriji i blagoslovini Agnus Dei).

Novi izdavač knjige poredao je pitanja i odgovore po grupama. Tako se lakše na jednom mjestu može naći odgovore na srodne teme. Ta područja su npr. crkveni nauk (podrijetlo zla, zašto Bog kažnjava?, crkvena dogma...); službe u Crkvi (izbor pape, ređenje žena, celibat, vojni i policijski kapelan...); crkvena praksa i pobožnosti (datum Uskrsa, post i nemrs, ekskomunikacija, kremiranje mrtvaca...); ukazanja, uroci, opsjednuće; ljubav, brak i spolnost; moralna pitanja (kontracepcija, pobačaj, umjetna oplodnja, kloniranje, eutanazija, donorstvo); Crkva i svijet (gubljenje vjere, duhovni seminari, ekumenizam, Da Vincijev kod, slobodni zidari, globalizacija...).

Svrha je knjige da pridonese većem vjerskom znaju, da podigne razinu informacije i formacije vjernika, ali i svih drugih koji istinu traže i ljube. Jer, dobro je predgovoru istaknuo kolega Sanader, "u neznanju se čine mnogi pogrješni životni potezi, a nerijetko zlo i grijeh". Smatram da će knjiga biti vrlo zanimljiva i nekršćanima.

Nalazite se na drugom mjestu liste najnepopularnijih osoba portala Gay.hr zbog svojih snažnih istupa protiv homoseksualaca u javnosti. Možete li pojasniti svoja stajališta o temi homoseksualizma?

Prošle godine mi je nažalost prvo mjesto izmaklo za samo nekoliko bodova. Baš sam zavidio Houdeku. Moram Vas ispraviti: nikada nisam nastupao protiv homoseksualaca (čak ni kad sam u Areni komentirao tzv. vjenčanje Eltona Johna i Davida Furnisha), nego sam samo govorio o homoseksualnosti kao fenomenu, o čemu uvijek govorim prema Katekizmu Katoličke Crkve.

A on ističe sljedeće: "Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezino psihičko postanje ostaje velikim dijelom neprotumačivo. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, Predaja je uvijek tvrdila da su 'čini homoseksualni u sebi neuredni'. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni" (kanon 2357).

"Nezanemariv broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja" (2358). "Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu" (2359).

Sapienti sat!

Nakon Vaših istupa protiv homoseksualnosti, koji su tumačeni kao govori mržnje, podignuta je kaznena prijava protiv Vas, prva takve vrste u Hrvatskoj. Žalite li danas zbog takvih izjava?

Moja "sporna" izjava, s kojom sam se na portalu Gay.hr "natjecao" za navedenu prestižnu titulu odnosno s kojom su me sami gayovi nominirali, uzeta je iz intervjua Novom listu, a glasi:

"Valja razlikovati čovjeka i devijaciju. Poštujem svakog čovjeka i imam razumijevanja za njegova opredjeljenja. Poznajem ljude koji bi najradije 'izišli iz vlastite kože', kao i one koji se dobro osjećaju u 'tuđem tijelu'. Ali, u ovom fenomenu nije riječ samo o osobnom opredjeljenju pojedinog čovjeka nego o tome što se devijacija uzdiže gotovo na razinu kreposti. Kao što ste Vi mogli biti pobačeni pa danas ne biste sa mnom razgovarali, tako je isto bilo nemoguće da se rodimo iz homoseksualne veze. To je načelno. Praktično, ponavljam, ostavljam ljudima da žive prema svojoj savjesti, ali sam žestoko protiv legalizacije bilo koje perverzije. Jer i Biblija nas opominje da će zlikovci biti zatrti. A isto će biti i sa 'Zlikavcima', kao i sa svima koji trenutno kod nas kao sinonime za Katoličku crkvu rabe pojmove 'Čuček' i 'Brezovica'. Tu strašnu podvalu smatram domaćom verzijom 'Da Vincijeva coda'. Osim toga, kao svećenik sam po savjesti obvezan svakoga za njegovo dobro upozoriti da će ga vlastita opačina upropastiti."

Eto, i danas ostajem pri toj izjavi. A glede kaznene prijave, zavidio sam jednom protestantskom kolegi u Švedskoj koji je zbog sličnih izjava bio osuđen na 30 dana zatvora.

Koje je vaše stajalište o organizaciji Opus Dei, koju je "popularizirala" knjiga "Da Vincijev kod", te načelno o toj knjizi?

O organizaciji Opus Dei mislim sve najbolje. Da nije vrijedna i pozitivna ne bi je sam papa Ivan Pavao II smjestio u rang svoje osobne prelature, tj. praktično joj je on prvi poglavar. A knjiga-rugoba "Da Vincijev kod" je čista blasfemija koja svjesno ide za tim da popljuje kršćanstvo falsificiranjem i blaćenjem života glavnog Utemeljitelja, navodeći kao argumenat "dokumente" koji su najobičnija izmišljotina i falsifikat. To je zapravo jednako bezobraznom optuživanju Židova na temelju "Protokola sionskih mudraca".

Na svojemu blogu ste se osvrnuli na razne društvene teme, kao na primjer kampanje Prijatelja životinja sa golom manekenkom Fani Stipković, Svjetskog rukometnog prvenstva, smrt Anne Nicole Smith itd. Smatrate li da se Crkva mora baviti SVIM aspektima društvenog života, čak i onima koji nisu usko vezani uz religiju?

Poslanje je Crkve, koje je primila od Boga, da se bavi svim aspektima društvenog života pod moralno-etičkim vidom. Jer zapravo gotovo da nema teme ili događaja koji upravo pod tim vidom ne utječu na čovjekovu odluku hoće li učiniti dobro ili zlo. A sve što čovjek čini ostavlja trag i na njemu i na zajednici.

Osim toga, i dobro i zlo imaju svoje specifično "zračenje" odnosno stvaraju određenu "energiju". To je ono što se naziva pozitivnom ili negativnom "vibrom", koja na svakoga djeluje, razumije se, različito. Kao npr. izvor hladnoće ili topline itd.

Samo zato, radi dobra čovjeka, Crkva se time "bavi" odnosno, kako neki kažu, "u sve petlja" – pa i u politiku! – jer želi čovjeku pomoći na putu dobra i spasiti ga ako je zaglibio. Ali, vidite, onaj tko ne vjeruje u vječni život, njemu je to sve smiješno. Međutim činjenica da te teme ljudima ne daju mira, dokaz je "vječnog elementa" u čovjeku!

Jedna od vaših kontroverznijih izjava odnosi se na smrt prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, u Jutarnjem listu od 4. studenoga 2004. gdje ste izjavili da je uzrok smrti pokojnog hrvatskog predsjednika – magijski "vudu" obred te da su "možda hrvatski katolici premalo molili za Tuđmana". Koja je pozadina tih vaših razmišljanja i je li to vaše stajalište i danas?

Mišljenje o tome nisam promijenio do danas. Ta tzv. kontroverzna izjava, koju su prenijeli svi hrvatski mediji, a čak je internetom kružila i na njemačkom jeziku, "pala je" na predstavljanju troknjižja dr. Hrvoja Šošića "Istine o dr. Tuđmanu" 3. studenoga 2004.

Rekao sam točno sljedeće: "Premda smo neprekidno izloženi Božjem milosnom djelovanju, sav je društveni život uronjen u more magije. Mnogima je također nepoznato da je jedan javni magijski obred imao ako ne presudnu onda možda važnu ulogu i u životu pokojnog predsjednika Tuđmana. Bilo je to godine devedeset i neke (ne znam točno je li koju godinu prije njegove teške bolesti ili smrti); Vjesnik je, mislim, donio kratak prilog o tome. Naime, na famoznom 'Samoborskom fašniku' nepoznat Netko dao je napraviti golemu lutku tadašnjega hrvatskog predsjednika i hrvatskom puku podvalio da tu lutku u histeričnom zanosu probada iglama kao u magijskom woodoo-obredu."

Das ist alles!

Mislite li da postoji mogućnost da svojim žestokim nastupom i plasiranjem svojih stavova u javnosti i medijima štetite ugledu Crkve kod nas? Pitanje je tako koncipirano zbog brojnih komentara u kojima ljudi su naglašavali da upravo zbog vas i vama sličnima su prestali vjerovati u Crkvu i Boga.

Pa ja samo, naravno svojim stilom, iznosim stavove Crkve! Većina prigovora pokazala je da ljudi ne znaju što je zapravo Crkva. Ima čak i tzv. dobrih vjernika koji su uvjereni da je Crkva "klub pobožnih dušica". Zato kažu: Ne idem u crkvu kad vidim tko sve tamo dolazi! A to je krivo.

Crkva je Božja ustanova na zemlji, sastavljena od svetog božanskog i grješnog ljudskog elementa. Biblija kaže da je Bog poslao svoga Sina na svijet da se svijet spasi po njemu. Isus je zato rekao: Nisam došao zvati pravednike nego grješnike na obraćenje. Drugim riječima, Isus nam pomaže da se kao ljudi dignemo na višu razinu.

U tom je smislu fantastično i uvjerljivo iskustvo mnogih obraćenika: od filozofa Augustina iz 4. stoljeća, zatim Židovke Edith Stein (koja je na fakultetu bila asistentica filozofu Husserlu, a "grob" joj je u dimnjaku Auschwitza), do marksističke filozofske buntovnice Tatjane Goričeve (pročitajte njezino svjedočanstvo "Put k Bogu Spasitelju") i tisuća drugih. Kad se njih sjetim, naježim se koliko sam u svojoj vjeri malen.

Ali se bar trudim ići za Svjetionikom koji već dva milenija stanovnicima "globalnog sela" pomaže da ne zalutaju i pokazuje put u zemaljsku i vječnu sreću.

Osvrnuli ste se i na temu zagrebačkog kluba "Močvara" te o aferi financiranja tog kluba i sličnih "kulturnih" ustanova. O samom klubu ste govorili jako pogrdno, te brojne izjave govore da nikada niste kročili u taj klub niti prisustvovali niti jednom "kulturnom" događaju unutar kluba. Čemu takav izrazito negativan stav ako niste u potpunosti upoznati s tematikom?

U tome klubu i oko kluba, kao i mnogim drugim sličnim "kulturnim ustanovama" (kao što je npr. davni koncert "Riblje čorbe" ili novi Gibbonijev i Thompsonov u Domu sportova itd.) bio sam mnogo puta i smatram se vrlo upućenim u ono što govorim, jer se fenomenom zabavne kulture bavim (i kao svećenik i kao novinar) već više od 25 godina, a priredio sam za izdavanje i knjigu Uda Bäumera HOĆEMO SAMO TVOJU DUŠU – rock scena i okultizam.

Nažalost mnogo je toga negativnoga općenito danas na polju tzv. zabavne kulture i većina fanova niti ne zna kako im maheri podvaljuju. Kad bi ikakva pojma imali npr. o psihologiji glazbe, mućnuli bi mozgom i ne bi dopustili da razni frajeri, dobro upućeni i u psihologiju i u magiju, manipuliraju bezazlenom mladošću i uvode ih u zlo. Zbog toga o tome govorim, a ne zato što bih pristalice nekih (sub)kultura prezirao.

Nikoga ne prezirem, samo upozoravam na "crne tragove" u nekim fenomenima. Ali uvijek poštujem tuđu slobodu izbora.

Klubovi i udruge poput "Močvare" su zavisni o novcima iz proračuna, čemu se vi protivite, no i Crkva dio svojeg novca dobiva iz proračuna. Nije li to licemjerno?

Nije nimalo licemjerno, jer su ti novci tek dio onoga što se država zakonski obvezala vratiti Crkvi ono što joj je bilo oduzeto u procesu nacionalizacije (što je eufemizam za pljačku privatne imovine). A sve otuđeno traži pravednu restituciju.

Želite li reći nešto za kraj?

Hvala Vam što ste mi omogućili da i na ovaj način izmijenimo misli i tako se bolje upoznamo i postanemo bliskiji kao ljudi.

Svima srdačan pozdrav i nemojte se umoriti činiti dobro!