VK KORENAT

Dragan SARAČ, Jozo PERIŠIĆ (i), Mijo ĆALETA (3), Ivan KADIĆ  (i,1), Ivan ZEMUNIK (2), Damir KUNJAŠIĆ, Igor GVOZDEN (i), Ivica KALINA, Stipe KADIĆ (i, 3), Marino BILIĆ (ip,4), Tomo PLEIĆ (1), Goran MARIĆ (i), Andrija ANTIČIĆ, Boris TOMAS

Trener: Damir KUNJAŠIĆ

Pauza između četvrtina... Daj mi balun da se malo odmorin... 

VK OMIŠ

Nikola VULIĆ, Marko BARIŠIĆ (1), Kruno BULJEVIĆ (1), Nikola BULJEVIĆ (i), Goran ŠKARIĆ (i,3), Karlo RIBIČIĆ (ii), Božidar KOVAČIĆ (1), Leo VULIĆ, Goran MATAJIĆ (iii), Marko ELEZ (5), Egidio KOŠTA, Sveto DOBROTA (1), Marin DELIĆ (p,5), Josip VULIĆ

Trener: Hrvoje BOBANOVIĆ

VK Korenat - VK Omiš 15:17  (2:3, 4:2, 2:7, 7:5)

Piše: Mladen Banović

Omiš je krenuo u četvrtoj. 0:1, 0:2. Mijo Ćaleta, kojem su ispadali baluni smanjuje na 1:2. Goran Škarić podiže na 1:3, da bi nakon isključenja Matajića ponajboljim među domaćima, Stipe Kadić, smanjio na 2:3.

U drugoj četvrtini Korenat je sredio svoje redove. Ivan Zemunik Perica ja lipim udarcem izvana izjednačio. I Marino Bilić je zabio. Napokon. Sreća što ne vodimo evidenciju o potrošnji baluna. Ivan Kadić Ćapo je zabio s pozicije sidruna. Vodimo 5:3. Ali ne zadugo. Goran Škarić, pa Matajić i učas je opet poravnato. 5:5. Da ne ostane tako do kraja druge četvrtine pobrinuo se Tomo Pleić. 6:5.

Mali raspad obrambenog sustava Korenta događa se u trećpj četvrtini. Kondicije fali, koncentracije kod nekih također. Marko Elez, dotad dobro čuvan od strane Pleića, zabio je za izjednačenje. Počinje gonjalica. Jedan tamo jedan vamo. Gol. Kruno Buljević. Mijo Ćaleta. Ćaleta se raspucao. Ne ispadaju i ne krate se više baluni. Zabija se. Opet vodimo...

Igrali dok je bilo snage...

A onda smo stali... Je. Jesmo. Do kraja treće četvrtine smo popili pet golova, a dali skoro ništa. Samo jedan. Stipe Kadić je pogodio izvana. Jedina od rjetkih kakvih-takvih konstanti u timu. Četvrtina iz noćne more završila je s vodstvom gostiju 8:12.

Omišani su u posjednjoj dionici mudro kontrolirali igru i zadržali ovu osjetnu prednost koju su dugoraćani tek pri kraju utakmice malo "gricnuli" za kozmetički axe-efekt ljepšeg rezultata. Marino Bilić je od svoja četiri pogotka tri zabio u smiraj utakmice, kad je sve već odavno bilo rješeno.

Statistika zna zavarati, baš kao i axe-efket i mišićavi torzo koji možda može smutiti kakvu smišnicu na plaži i vrućoj dugoratskoj noći, ali teško da može nositi igru Korenta u sezonama koje dolaze.

Možda ste primjetili da suca nismo ni spomenuli. Mile Rebić svoj je posao u ovoj utakmici odradio odlično. E da nam je takvo suđenje i na gostujućimm terenima ...

O čudnim odlukama i verbalnim deliktima

Kad smo već došli do sudaca, spomenimo da je trener Slobodan Tomić bio kažnjen zbog verbalnog delikta zabranom vođenja dvije utakmice. A kako se isti u idućoj utakmici našao u gledalištu (gdje i treba biti, kad je već kažnjen) koje je po delegatu bilo "preblizu", kazna je drastično "produžena" na pola godine!

Recimo i to da je i najmirniji igrač Zdravko Delaš na utakmici u Pučišćima kažnjen dvije utakmice neigranja. U obrazloženju nema ništa o kazni sucu zbog tri očigledna previda.

Toliko o "ljubavi" sudaca i saveza spram jednih od osnivača lige.

Da nije mnoštva djece koja marljivo svakodnevno nekoliko sati treniraju po paskom trenera Damira Kunjašića, ovo govorim u svoje ime, ovakva seniorsko-sudačka-bukačka gnjavaža klubu i ne bi trebala, jer sve manje ima sportskog smisla.

"Zbog popularizacije vaterpola" donesene su u HVS nekakve čudne odluke i pravila posljednjih nekoliko godina.

Show me the money

Ako imate novca doslovce po pravilniku možete sastaviti i svoj klub "plaćenika" od igrača prvoligaške kvalitete. Možete se "prošetati" ligom s tuđim igračima, kao lani jedan klub koji nema ni svoj pomladak. Ali neka, oni imaju ambicije, lovu, sve je to u današnjici normalno i super, ali mi smo u ligi radi igre, radi sporta, radi naše mladosti, zbog koje smo s vaterpolistima Omiša i Rogotina 1994. godine i pokrenuli III vaterpolo ligu pod okriljem HVS.

Radi mladosti kojoj slobodno vrijeme želimo ispuniti sportom, sportskim druženjem, treniranjem, utakmicama, turnirima, putovanjima na gostovanja ...

O bukačima s Porta Orij

Treba biti do kraja iskren pa priznati da i među ljubiteljima vaterpola i Korenta koji su redoviti posjetitelji i "navijači" na "tribinama" Porta Orij, ima i onih koji svojim verbalnim eskapadama daleko od ikakvog civiliziranog navijanja, pa i poznavanja vaterpolo igre i njenih pravila, samo navlače bijes sudačke organizacije na dugoratski vaterpolo.

Da li nam to treba? Je li to što se događa navijanje? Bez namjere da ikome, a pogotovo pravim navijačima, solim pamet reći ću samo da je legendarni Ćiro lani na Poljudu bio i trener i "peder" i "show-man" u isto vrijeme. I kad su se zabijale šestice, a pogotovo kad su se primale petice (ne ponovilo se!)...

Ali na Poljudu se i navijalo!

Uutakmica je, navija se, dobija se, gubi, i navija, dobro, većina navija, ostali rade to zbog čega su došli, guštaju u sportu, lipim potezima, ili se šajbaju po sjeveru...

A ja na Portu Orij ne čujem zvuke navijanja... Nema navijanja!  Ni slovca ohrabrenja. Samo pičakaranje.

Pressing na suca.