DA NE ZABORAVIMO:
U POVODU DANA POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I 12. OBLJETNICE VOJNOREDARSTVENE AKCIJE HRVATSKIH SNAGA

„OLUJA“

Piše: Ivo Skender / Udruga „Domovinski rat on line“ Zagreb – Dugi Rat / www.domovinskirat.com

Oslobađanje Knina imalo je posebnu težinu - taj je grad, naime, od ljeta 1990. bio središte i simbol pobune lokalnih Srba. Započeta balvan revolucijom, odnosno blokiranjem prometnica trupcima, ta je pobuna s vremenom prerasla u zvjerske napade na hrvatske gradove i sela, ubijanje i protjerivanje nesrba. Lokalni Srbi u tome nisu bili sami, punu im je pomoć pružala tzv. jugoslavenska narodna armija, snage i naoružanje pristizali su iz Srbije i Crne Gore.

Višegodišnji pokušaji da se na miran način reintegriraju okupirani hrvatski prostori nisu davali rezultata, a predstavnici pobunjenih Srba samo su dan prije početka Oluje u Ženevi odbili još jednu ponudu hrvatskih vlasti da se problem riješi mirnim putem.

Za Hrvatsku politički i gospodarski neodrživo stanje promijenila je vojno-redarstvena akcija Oluja. Počela je u petak, 4. kolovoza, u 5 sati ujutro, a u samo 84 sata hrvatske vojne i redarstvene snage oslobodile su  10,5 tisuća četvornih kilometara, odnosno gotovo petinu države.

Vijest o oslobađanju Knina 5. kolovoza 1995. i vihorenje velike hrvatske zastave na njegovoj tvrđavi izazvali su erupciju oduševljenja kakva se godinama nije vidjela, slavilo se diljem Hrvatske. U Zvonimirov grad prve su ušle 4. splitska i 7. varaždinska gardijska brigada kojima su zapovijedali generali Damir Krstičević i Ivan Korade.

U najvećoj vojnoj akciji Domovinskog rata sudjelovalo je oko 200 tisuća vojnika, poginula su 196 hrvatska branitelja, a 1100 ih je ranjeno.

Tih dana, 30000 srpskih vojnika i 80000 srpskih civila bježi iz Hrvatske, premda ih hrvatska vlast od početka akcije pozivaju da ostanu.

PORUKA DR. FRANJE TUDMANA HRVATSKIM GRADANIMA SRPSKE NACIONALNOSTI

Budući da su propali svi dosadašnji pokušaji, pa i jučerašnji pregovori u Ženevi, i hrvatskih vlasti i međunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih krajeva;

Budući da začetnici pobune u Hrvatskoj, Martić i dr., umjesto da se odazovu pozivu za mirnu reintegraciju, nastavljaju rat protiv hrvatske države i zajedno sa kolovođama pobune u Bosni, Karadžićem i dr., kuju nove osvajačke planove za zajedničko osvajanje zaštićene zone Bihać, što Republika Hrvatska ne može dopustiti;

Budući da hrvatski i bosanski Srbi ne samo da sprječavaju povratak prognanika već i nastavljaju s progonom nesrpskog stanovništva;
Budući da srpski ekstremisti od samih početaka pobune pa i sada, prizivlju u pomoć ostatke talijanskog fašizma, nudeći podjelu hrvatskog teritorija između talijanskog i srpskog imperijalizma;

Budući da razularene paravojne srpske postrojbe, i dalje vrše terorističke napadaje na civilno pučanstvo od Slavonije do Dalmacije, granatiraju hrvatska područja i gradove Otočac, Gospić, Karlovac, pa i za vrijeme dok u Ženevi s hrvatskom delegacijom vode političke razgovore o mirnoj reintegraciji, ponovno bombardiraju i područje Dubrovnika gdje su pale nove ljudske žrtve;

I budući da su svi pokušaji, hrvatske države i međunarodne zajednice, da pobunom otuđeni dijelovi hrvatskog teritorija budu na miran način vraćeni pod hrvatski suverenitet bili odbačeni i izigrani, hrvatska je država prinuđena da poduzme vojno-redarstvene korake za ponovno uključivanje navedenih okupiranih područja u svoj ustavno-pravni poredak.

Prisiljeni smo na takvu odluku da bismo, nakon četiri godine uzaludnog pregovaranja stali na kraj daljem izigravanju hrvatske i međunarodne javnosti i da bismo osigurali početak vraćanja prognanika na njihova ognjišta.

Stoga u ime demokratske vlasti Hrvatske:

Pozivam pripadnike srpskih paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani u paravojne srpske postrojbe da predaju oružje hrvatskim vlastima uz jamstvo da ce im biti udijeljena amnestija prema važećim hrvatskim zakonima.

Pozivam inicijatore pobune da shvate uzaludnost svoga pothvata i njegovu štetnost za srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju hrvatskim vlastima i prihvate oprost ili pravično suđenje za svoje prijestupe.

Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuca, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da ce im se dati sva građanska prava i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu i Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača.

Pozivam predstavnike Srbije i Crne Gore (i njihove SR Jugoslavije) da prestanu podupirati ekstremiste s okupiranih hrvatskih područja, sto se očitovalo i na jučerašnjim ženevskim pregovorima na kojima je sudjelovao i jugoslavenski otpravnik poslova kad su hrvatski Srbi odbili prihvatiti mirnu reintegraciju okupiranih područja. To bi bio prvi korak prema općem rješenju hrvatsko-srpskih odnosa na čitavom interesnom prostoru dva susjedna naroda, odnosno normalizacije odnosa na osnovama međunarodnog priznanja.

Odlučni smo da prekinemo patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih područja, a da hrvatskim Srbima zajamčimo ljudska i etnička prava u ustavno-pravnom poretku demokratske Hrvatske .

U Zagrebu 04. Kolovoza 1995.   

Dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Hrvatske

Akcijom Oluja završen je Domovinski rat u kojemu je poginulo 11.000 Hrvata, 37.000 ih je ranjeno, a 3.000 je nestalih. U BiH je do tada poginulo 10.000 Hrvata, a ranjeno ih je više od 12.000. Hrvatsko Podunavlje, tih 4,6 posto neoslobođenoga teritorija, neće biti vraćeno vojnom silom, nego mirnom reintegracijom.

Misija UNTAES-a završila je 15. siječnja 1998. godine. Hrvatsko Podunavlje je razvojačeno, uspostavljena je hrvatsko-srpska prijelazna policija, uvedena je kuna i hrvatsko zakonodavstvo.

Hrvatska kreće u obnovu - izravna materijalna šteta koju je imala u ratu iznosi približno 30 milijardi dolara.

VOJNOREDARSTVENA AKCIJA „OLUJA“ KRONOLOGIJA DOGAĐANJA

BOJIŠTE:

Banovinsko, kordunsko, ličko i sjevernodalmatinko bojište dužine 630 kilometara dok je istočnoslavonsko i juznodalmatinsko bojište bilo u obrani.

CILJ OPERACIJE:

Strateški zamisao operacija Oluja GS OS RH temeljila se na probijanju srpske obrane u više smjerova istodobno te zatim na zaokruživanju i zaobilasku dobro utvrđenih gradova i područja, a kasnije i uništenju istih. Plan je predviđao 5 glavnih pravaca napada i 1-3 pomoćna pravca napada. Provedba operacije planirala se kroz tri etape. Prva etapa je bila zamišljena kao probijanje na smjerovima napada. Druga etapa operacije zamišljena je kao zaokruživanje i izoliranje najčvršće branjenih točaka obrane (gradovi ili područja). I treća etapa operacije je bila zamišljena da će Srbi nakon pada prve linije uspostaviti drugu liniju koja se trebala nalaziti blizu hrvatsko-bosanske granice, GS OS RH je predviđao pregrupirati snage i udariti na smjerovima gdje se Srbi nisu uspjeli uspostaviti obranu i ponoviti scenarij prvi i druge etape do konačne predaje ili uništenja. Planirano je da operacija traje 7-8 dana.

OSLOBOĐENI TERITORIJ:

Cjelokupni okupirani teritorij pod nadzorom UNPA Sektor sjever i jug od Banovina, Kordun, Lika i Dalmacija oko 10 500 četvornih kilometara teritorije, što je 18 posto hrvatskog područja. Pod okupacijom je još ostalo Podunavlje i Baranja - oko 2 500 četvornih kilometara teritorije ili oko 5 posto teritorija.

POSTROJBE:

Hrvatska vojska: Ukupnu 130 000 u napadnim operacijama u ZP Zagreb (zapovjednik general bojnik Ivan Basarac), ZP Bjelovar (zapovjednik general bojnik Luka Džanko), ZP Karlovac (zapovjednik general pukovnik Miljenko Crnjac), ZP Gospić (zapovjednik general bojnik Mirko Norac), ZP Split (zapovjednik general pukovnik Ante Gotovina) i 60 000 u obrambenim operacijama ZP Osijek (zapovjednik general pukovnik Đuro Dečak) i Južnog bojišta (zapovjednik general bojnik Živko Budimir). Hrvatska vojska raspolagala je u napadnim operacijama 350 tenkova, 18 zrakoplova te 38 zrakoplova.

Agresorska strana: Neprijatelj je raspolagao u 4 korpusa sa oko 40 tisuća vojnika, 400 tenkova, 200 oklopnih transportera, 550 topova, 25 zrakoplova, 13 helikoptera, 320 protuzračnih topova.

GUBICI:

Hrvatska strana: Poginulo je 196 pripadnika; ranjeno 1100 od toga 572 ranjena s težim ozljedama i 528 s lakšim ozljedama; zarobljena 3 pripadnika i 15 nestalih pripadnika. Ukupni gubici bili su 0,12 posto,

Agresorska strana: Srpski gubici nisu poznati, ali se procjenjuje da premašuju 500 poginulih i 2 500 ranjenih ili 6,25 posto angažiranih snaga. Hrvatska je zaplijenila naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od 400 milijuna USD.

ISKUSTVA:

Dobra: Optimalno angažiranje snaga i pravilno izabrani smjerovi. Vrijeme provođenja Operacije je bilo kritično za neprijatelja. Koordinacija djelovanja HV i SP MUP-a je bila dobra. Planiranje,organiziranje i vođenje operacije provedeno je po koncepciji suvremenog vođenja borbenih operacija. Spajanje s 5. Korpusom Armije BiH ostvaren je značajan cilj deblokade Bihaća. Oslobađanjem Knina ostvaren je strateško-politički cilj Domovinskog rata.

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE:

HV rano ujutro u 5.00 sati 4.8.1995. godine općim napadom na 630 kilometara bojišnice u sjevernoj Dalmaciji, Lici, na Kordunu te na Banovini započela vojnu operaciju "Oluja".

Na dan početka operacije preko radija se ponavljala poruka Predsjednik RH srpskom stanovništvu da ne napušta domove i da im se daju sve garancije, čime je dan nagovještaj o tome što će se dogoditi.

Isti dan potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić uputio je pismo predsjedavajućem Vijeća sigurnosti UN-a Nugrohu Wisnumurtiju, ministrima vanjskih poslova zemalja članica Kontaktne skupine Warrenu Christopheru, Herveu de Charettu, Klausu Kinkelu, Malcolmu Rifkindu, Andreju Kozirevu, predsjedavajućem ministarske konferencije EU-a Javieru Solani i predsjedavajućem ministarske konferencije OESS-a Laszlu Kovacsu .

Napad je počeo udarima HRZ na neprijateljeve centre veze i zapovjedna mjesta (Ćelavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Bunić).

Istovremeno, hrvatske su snage otvorile snažnu topničku i raketnu paljbu po neprijateljevu prednjem kraju i po dubini njegova rasporeda, nanoseći gubitke, izazivajući pomutnju te ispitujući reakcije "VRSK" koje su na velikom dijelu bojišnice izostale.

ZBORNO  PODRUČJE BJELOVAR

Smjer angažiranja: Jasenovac - Dubica. Zadaća je primljena 2.8.1995. Imali su problem u: Kratko vrijeme za pripremu, nepripremljenost 125. dp, nedostatna logistička potpora, uspostava isturenog zapovjednog mjesta u Novskoj i mobilizirane su slijedeće postrojbe između 27.8.1995. i 4.8.1995.: 13. Potrd, 104. br, 312. Lb, 105. br, 24. dp, 52. dp, 265. IDS, 59. s VP, 505. s ABKO, Dom zapovjedništva)

4.8.1995. - Forsiranje rijeke Save kod Jasenovca oslobođeno je nekoliko sela i nastavak djelovanja prema Dubici.

5.8.1995. - Oslobođena je Dubica i djelovanja su nastavljena u dva smjera: prema selu Saš i prema Hrvatskoj Kostajnici.

6.8.1995. - Nastavak djelovanja prema Dvoru.

ZBORNO PODRUČJE ZAGREB

Smjer angažiranja: Sisak - Petrinja - Glina i Sunja - Zrinska Gora.
Angažirane snage: 2. gbr, 153. br, 20. dp, 12. dp, 57. br, 103. dp, 151. br, 17. dp i 101. dp.

4.8.1995. - Pokušaji forsiranja r. Kupe (153. br). Na kordunskoj i na banovinskoj bojišnici srpske snage, koje su ovdje imale i nešto veću dubinu rasporeda, pružile su jači otpor nego drugdje. Tako je kod Slunja ograničeni protunapad izvela 11. brigada iz sastava 21. korpusa "VRSK", dočim su 15. i 26. brigada iz 39. korpusa SVK izašle prema Sisku i Sunju. Ove su snage međutim ubrzo odbačene.

Ozbiljniji zastoj nastao je za 2. gardijsku brigadu "Gromovi" koja je napadala prema Petrinji i pretrpjela osjetne gubitke. Kriza je ipak prebrođena nakon što je smjenjen general bojnik Ivan Basarac i imenovan novi zapovijednik general pukovnik Petar Stipetić.

5.8.1995. - Ponovljen napad 2. gbr "Gromovi". Na Banovini je 39. korpus "VRSK" pružao otpor dok nije zaprijetila opasnost da zauzimanjem Dvora bude odsječen, nakon čega se počeo brzo povlačiti.

6.8.1995. - 2. gbr "Gromovi" uspijeva osloboditi Petrinju. Jedna taktička grupa prvoga dana operacije forsirala je Savu uzvodno od Jasenovca i nastupala prema Dubici i Kostajnici, prijeteći zatvaranjem jedinog preostalog izlaza u Bosnu i Hercegovinu preko Une u Dvoru. Na smjeru prema Kostajnici i Dvoru HV je imala najteže gubitke u cijeloj operaciji (90 mrtvih). Na ovom dijelu bojišnice djelovao je i 5. korpus ABiH iz Bihaća.

7.8.1995. - Daljnji pomaci na bojišnici oko Zrinske Gore.

8.8.1995. - Na Kordunu je 21. korpus "VRSK" puna četiri dana izvodio obrambena djelovanja, ali je opkoljen i prisiljen na predaju. Predaja je izvršena u 19.00 sati kad je u Viduševcu srpski zapovjednik hrvatskom general pukovniku Petru Stipetiću propisno podnio prijavak pred strojem, čestitao na pobjedi i predao 21. srpski korpus (Topusko), 5 000 vojnika i 25 tisuća izbjeglica. Ovaj vojnički čin, koji je potpuno odudarao od gotovo svega što se u ovom iznimno prljavom ratu događalo kroz četiri godine, označio je i kraj vojne operacije "Oluja".

ZBORNO PODRUČJE KARLOVAC

Smjer angažiranja: Josipdol - Slunj i Karlovac - Vojnić - Petrova Gora.
Angažirane snage: 104. br, 110. dp, 137. dp, 143. dp, 14. dp., 1. gbr se uključila 6.8.1995. području ZP Karlovac.

4., 5. i 6.8.1995. - Vođena su borbena djelovanja na bojišnici oko Karlovca i Slunja.

6.8.1995. - Oslobođeni su Slunj i Cetingrad.

7.8.1995. - Oslobođen je Turanj.

8.8.1995. - Oslobođen je Vojnić.

ZBORNO PODRUČJE GOSPIĆ

Smjer angažiranja: Lička Jasenica - Saborsko - Plitvička Jezera - Ličko Petrovo Selo, Gospić - Korenica, Gospić - Udbina.
Angažirane snage: 1. gbr, 9. gbr, 138. dp, 133. dp, 128. dp, 118. dp, 111. PBR, 119. br, 154. dp, 8. dp, 150. br.

5.8.1995. - Probijena obrana na svim smjerovima napada.

5.8.1995. - Izbijanje na državnu granicu u području Tržačke Raštele. Oslobođen je: Gračac i Ljubovo. U Lici je više brigada i domobranskih pukovnija počelo napredovati prema istoku odbacujući snage 15. korpusa "SVK" pa je uskoro zauzet važan prijevoj Ljubovo na komunikaciji Gospić - Korenica. Na sjevernom ličkom bojištu najvažniji je zadatak imala 1. gardijska brigada "Tigrovi" koja je zauzela Plitvice i preko Rakovice spojila se kod Tržačkih Raštela sa snagama 5. korpusa ABiH čime je ova enklava deblokirana. Nakon toga je 1. gbr "Tigrovi" okrenula na sjever, ušla u Slunj i nastavila napredovanje prema Karlovcu.

6.8.1995. - Bez većeg otpora HV je ušla u Korenicu, Udbinu i Donji Lapac. Spajanje s 5. K. ABiH.

7.8.1995. - Postrojbe ZP Gospić su bile na državnoj granici od Tržačke Raštele do željezničke postaje Una.

SPECIJALNA POLICIJA MUP osiguravala je spoj između ZP Gospić i ZP Split. S položaja na Velebitu djelovale su u tri smjera: Sv. Rok - Počitelj - Medak (150. br), Sv. Rok - Lovinac, Sv. Rok - Gračac (Otrić). Postrojbe specijalne policije preko Velebita brzo su nadirale prema Gračacu, zauzele ga i zaustavile se da propuste neprijatelja koji se iz Kninske krajine, šibenskog zaleđa i iz Ravnih Kotara preko Otrića povlačio prema Srbu i Lapcu i dalje u Bosnu.

ZBORNO PODRUČJE SPLIT

Smjer angažiranja: Crvena zemlja - Knin, Sinj - Knin, Šibenik - Drniš - Knin, Zadar - Benkovac, Obrovac - Žegar - Ervenik.
Angažirane snage u napadu: 4. gbr, 7. gbr, 126. dp, 6. dp, 142. dp, 15. dp, 113. br, 134. dp, 7. dp, 112. br, 2./9. gbr, 144. br, 1.HGZ, 204. trbr PZO, 20. td, 11. Potrd.

4.8.1995. - Napadnuti su svi položaji neprijatelja na prvoj crti. Nešto više teškoća je bilo na Velebitu na smjeru napada 2./9. gbr. Neprijateljeva obrana na prednjem kraju probijena na četrdesetak mjesta, te su hrvatske snage uspjele ovladati zonom razdvajanja i ponegdje prodrijeti u dubinu od nekoliko kilometara.

Sa svojih položaja kod Grahova HV je snažno tukla položaje oko Knina. 7. gardijska brigada "Pume" se spustila niz Dinaru i napredovala cestom Strmica - Knin i zauzela položaje na Crvenoj zemlji oko 3 kilometara sjeverozapadno od Knina, dok je 4. gardijska brigada "Pauci" bila 5 kilometara sjeveroistočno od Knina.

Pomoćni smjer napada u ovom sektoru išao je iz Sinja; prema Vrlici i Drnišu probijale su se jedna pješačka brigada i jedna domobranska pukovnija. Kod Drniša naišla na poteškoće uslijed kratkotrajnijeg otpora neprijatelja. Jedna domobranska pukovnija izvršila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu.

Srbi su se povlačili u dva smjera Otrić - Srb i Obrovac - Gračac.

5.8.1995. - Rano ujutro 7. gardijska brigada "Pume" ušla je u Knin i objesili dvadeset metarsku zastavu na Kninskoj tvrđavi.

Istodobno s napadom na sam grad, HV je napredovala i na pomoćnom pravcu Sinj - Vrlika - Knin. Udar s planine Svilaja izvela je 6. splitska domobranska pukovnija, a udar s Dinare, preko sela Uništa, 126. sinjska domobranska pukovnija.

Drugi pomoćni pravac napada na kninskom području išao je od Šibenika prema Žitniću i Drnišu. Na tom pravcu napada učestvovale su 133. šibenska i 142. drniška brigada HV te 15. domobranska pukovnija te specijalne postrojbe MUP i Vojna policija. Topničku pripremu su organizirale 113. i 142. brigada HV sa haubicama 203 mm i topovima 130 mm. U Drniš su nakon dobre topničke podrške bez pješačke borbe prvi ušli pripadnici specijalne postrojbe MUP i VP.

Oko Obrovca su se vodile žestoke borbe u kojima su sudjelovale 112. zadarska brigada HV, 7. domobranska pukovnija, 84. bojna iz Zadra te pripadnici specijalne postrojbe MUP.

Oslobođeno je oko 70 posto do tada okupiranog područja sjeverne Dalmacije.

6.8.1995. - Oslobođeni su Benkovac i Kistanje. Uveden je u borbu 1. HGZ. U Benkovac su prvi ušli pripadnici 132. domobranske pukovnije te 112. zadarske brigade HV. Proboj do Benkovca izveli su pripadnici 132. domobranske pukovnije pravcem Stankovci - Pristeg - Cviljane - Gornji Šopot dok je 112. zadarska brigada HV istodobno prodirala smjerom Smilčići - Škabrnja. Benkovac je nakon toga bio opkoljen i u samom gradu nije bilo otpora.

Posjet predsjednika Tuđmana Kninu.

7.8.1995. - Osiguranje oslobođenih objekata, 17 vojnih objekata, hidroelektrane, vodocrpilišta, RTV čvorišta. Dovođenje 4. i 7. gbr, 2/9. gbr i 1. HGZ na crtu Gračac - Otrić.

8.8.1995. - Uspostava nadzora nad područjem od puta Gračac - Otrić do rijek Une.

Zajedno s pobunjeničkom vojskom izbjegla je i većina srpskog stanovništva; procjene se kreću od 90.000 (hrvatski izvori) do 200.000 ljudi (srpski izvori).

Ovi su ljudi, bježeći osobnim automobilima, traktorima i pješice, zakrčili sve puteve i krenuli u Bosnu i Hercegovinu gdje ih putem nitko nije zbrinjavao pa je dolazilo do tragičnih situacija.

Umrlo je 29 ljudi, a na cesti Srb - Martinbrod i kod Prnjavora zabilježena su i dva slučaja da su očajni ljudi ubili svoje obitelji a potom i sebe. Dramatični događaji zbivali su se i na prijelazu u Dvoru gdje su civilna vozila gažena tenkovima i transporterima koji su sebi krčili put.

Stanovništvo iz zone odgovornosti 21. korpusa "VRSK" napustilo je opkoljeni Kordun pod nadzorom hrvatskih vlasti i uputilo se prema Srbiji da bi kod Siska bilo dočekano od razgnjevljenog hrvatskog stanovništva koje je kolonu izbjeglica kamenovalo.

Ovaj egzodus, koji je počeo još danima prije hrvatskog napada, dijelom je posljedica straha od suočenja s posljedicama pobune, a dijelom ga je potaklo i vodstvo "RSK" koje je izdalo nalog za evakuaciju stanovništva i vojske.

Oružane snage Republike Hrvatske pokazale su tom vrlo teškom operacijom kako su u četiri godine izrasle u respektabilnu vojnu silu. Hrvatska je nakon četiri godine zaslužila mir.

Trebat će godine da se zavidaju rane, da se oplaču najmiliji, proći će životi u slikama na kojima su oni koje više nikada nećemo zagrliti.

Moramo biti ponosni jer našem naraštaju pripala je povijesna zadaća i on je znao ispisati putove slobode.

I kad 5. kolovoza budemo pogledavali ka barjaku koji tako nesputano vijori nad Kninom, grleći Zvonimirov grad, znat ćemo kako smo, svatko na svoj način pridonijeli tome danu.

A gore sa tvrđave, pogled na slobodnu, lijepu i jedinu nam domovinu Hrvatsku …