Ivan Lozić Bacilaja

Zabilježio: Davor Grgat
Foto: Mladen Banović

Isplaćivao je Bacilaja radnike Fabrike i za njega sam čuo da je vrijedan i sposoban čovjek. Nije griješio. Svoj posao je obavljao svjesno, ali što ću da rečem, uvidio sam kod njega takvo prirodno ponašanje. Inteligentan je bio čovjek. Bio je za ponos, i sve do svoje smrti. Živio je za ponos, za primjer. Svi smo mu se divili i štovali ga.

U subotu je bio ovdje, ošišao se i obrijao, a sutradan u nedjelju poslin podne je umro. Ja sam ga ispratio časno i pošteno. Hvala mu na svemu što je učinio za sebe, za mene i za nas sve...

Cijenjen u mistu i okolici

Ljudi su ga cijenili. Na tisuće i pet-šest stotina radnika kao blagajnik je isplaćivao sve "svoje" radnike, i svakomu je znao tvornički broj prilikom primanja plača. Nikada nije griješio, nikad nisam čuo da je griješio. Svi radnici su ga cijenili, kao i mještani pa i čila okolica. Nikad ni od koga nisam čuo da barba Ivan ne valja. A ako je ponekad i nešto sitno griješio, prirodno je, ljudi smo, nitko nije savršen.

Bilo mu je drago zaigrat na balote. Svakoga vikenda i ne samo vikendom, u borši je nosio balote. Volio je zaigrat, i bilo mu je veliko zadovoljstvo, a često je nastupao i na turnirima - natjecanjima balotaša.

Od njega sam se časno i pošteno oprostio. Vidili su me svi na sprovodu, kako sam se od njega oprostio, srdčano i srdačno... Pokoj mu duši. Bog mu dao, i lagana mu zemlja di počiva", kazao je naš brico.

A evo kakvo mišljenje o barba Ivanu ima njegov dobar poznanik Goran Tičić 

Barba Ivan je godinama čistio plažu na Solinama. Godinama je organizirao dicu, kupio bi im sokove, coca cole, pipije, i stalno uoči sezone bi čistili plažu, livo i desno od Orija, jer znate on je Orijanin, Lozić i plaža na Solinama je bila njihova plaža.. Kad bi skupili nešto više škovaca, sve to bi lipo stavili u vriće pa bi zamolio nekoga iz Općine da dođu i to pokupe, jer oni imaju kamion.

Od početka do kraja sve je sam organizirao i sa djecom, koji su ga je cijenili i voljeli, ali kako nije imao mogućnosti da sve to prebaci do mjesta sakupljanja škovaca, bila mu je potrebna pomoć Općine i njihov kamion, i uvijek kad bi nam se obratio, dobio bi pomoć, kaže Goran - U nekoliko navrata i ja bi se zateka u blizini, i očeš - nećeš moraš mu pomoć, ali i isposlovat kod Bebe da mu se sve to s plaže ukloni.

Ivan Lozić s porcijom bakalara i Domagojem Vukovićem

Sportaš, veliki balotaš i stolni teniser

Barba Ivan je bio i veliki balotaš, pa nema onoga tko ga u posljednjih dvadesetak godina nije tu dobro upoznao, poglavito na balotani ispred hotela. Dok je Laušić imao koncesiju nad hotelom, barba Ivan je tu boravio po cili dan. Balotanu je sam čistio, vuka je onaj valjak, ravna je teren.

Kako je bio svestran sportaš, igrao često i stolni tenis (on je jedan od pionira stolnog tenisa u Dugom Ratu!). Godinama sam ga gledao na Novogodišnjim turnirima veterana. Iskreni partner mu je bio Branko Šegović, (koji je 5-6 godina mlađi od šjor Ivana) ali na utakmicama su bili ravnopravni partneri. Neznam, prije tri - četiri godine, gledao sam ih ali barba Ivan je još tada imao izvanredan refleks.

Lani je šjor Ivan bija navršio 93 godine a sa 90 godina je aktivno igra, a Šegović je plesač, folkloraš i lako bi ga Šegović pobjedija, ali nevjerojatno je u svemu tome koliku je imao volju, premda je kao čovjek bio malešan.

Koreograf i etnokoreolog Branko Šegović

Nemoš' mu platit piće

Bio je dobroga duha, dobar duh Dugoga Rata. Nama čovika koji će o šjor Ivanu nešto loše kazat. Često sam se družio s njim, i on me je smatrao svojim prijateljem. Uvik je žalio častit, popili smo pića i pića. Uglavnom on je mene častija iako sam smatrao da je normalnije da ja njemu platim piće ali nije to dozvoljavao.

Bože sačuvaj da ja platim. Nije dozvolija da njemu netko plati, iako je imao malu penziju. Uvik je bija lipo obučen, uvik kravata, piperlin.

Ivan Lozić Bacilaja

Turnir u balotama "BACILAJA" ?

"Želja bi mi bila da se netko nađe u Dugom ratu, da se organizira turnir u balotama, zasigurno bi se zvao: "TROFEJ BACILAJA" jer ako je po čemu barba Ivan bio poznat posljednjih dvadesetak godina, onda je sigurno je bio poznat po balotama.

Rijetko kada bi birao partnera, njemu je bilo glavno da igra a sve drugo je po strani. Znao je igrati po cili dan, po 16 uri čak i više, a to su nam omogućili i reflektori koji su u tu svrhu instalirani...", kazao je Goran Tičić, kojemu su misli na barba Ivana navirale, kao da su i nadalje skupa, na piću.

Nije mu jasno, da ove retke neće čuti ili čitati barba Ivan, a možda i oće ako je HT i do Raja razvuka svoje kabele i da našin dugoratskin legendama spoj na Internet da čitaju ove dugoratske stranice... Ali takav je život, i s njim se moramo pomirit, a barba Ivanu - Bog da pokoj vječni, i neka mu je laka zemlja!