DUGI RAT

Prema neslužbenim informacijama na natječaj za prodaju najvrjednijeg, metalurškog dijela ugasle tvornice "Dalmacija" Dugi Rat do sada nije pristigla niti jedna ponuda! Razlog je, najvjerojatnije, previsoka cijena od 10,4 milijuna eura, na koliko su proizvodni pogon s tri peći, zemljištem i pratećim objektima procijenjeni u natječaju raspisanom početkom lipnja ove godine, ali i neriješena pitanja poput opskrbe strujom, koncesije na pomorsko dobro i slično. Skoro ista stvar desila se i prilikom prvoga pokušaja prodaje tvornice u lipnju 2002. godine, kada se, i to na još nižu cijenu od 6,3 milijuna eura, ali očito nerealnu, također nije nitko javio. Zato je i ovoga puta realno očekivati raspisivanje novoga natječaja, i to u još nekoliko krugova (da se "dovoljno" spusti cijena, op.ur.). Kako doznajemo, najvjerojatnije je da će Izraelci sada definitivno odustati od kupovine i ulaganja u tvornicu u Dugom Ratu. S druge strane, iz krugova bliskih Alucorpu može se doznati da će oni na adresu Vlade već ubrzo, neovisno od vrlo izvjesnog novog natječaja, uputiti još jedno pismo namjere s ponudom da su spremni isplatiti nešto više od 33 milijuna kuna, kolika su preostala radnička potraživanja, te uložiti u pogone oko 20 milijuna eura. Samo je pitanje hoće li to biti dovoljno za podmirenje potraživanja koja se računaju u desecima milijuna kuna?

PROPALI NATJEČAJ NASTAVLJA SE AGONIJA POSRNULE TVORNICE FEROLEGURA

Zbog cijene od 10,4 milijuna eura, izraelski GIP definitivno digao ruke od kupnje, dok se iz krugova londonskog Alucorpa najavljuje novo pismo namjere

Piše: Zoran Šagolj  /Slobodna Dalmacija/

Foto: Mirko Beović /www.mirkobeovic.com/

Na Trgovačkom sudu u Splitu u idući četvrtak trebale bi biti otvorene ponude za prodaju tvornice ferolegura Dalmacija iz Dugog Rata. Međutim, prema neslužbenim informacijama iz pravosudnih i krugova bliskih Vladi, na natječaj za prodaju najvrjednijeg, metalurškog dijela ugasle tvornice do sada nije pristigla niti jedna ponuda, te se očekuje da će tako i ostati do srijede 13. srpnja, kada ističe rok za uplatu jamčevine od pet milijuna kuna.

Razlog je, najvjerojatnije, previsoka cijena od 10,4 milijuna eura, na koliko su proizvodni pogon s tri peći, zemljištem i pratećim objektima procijenjeni u natječaju raspisanom početkom lipnja ove godine, ali i neriješena pitanja poput opskrbe strujom, koncesije na pomorsko dobro i slično. Skoro ista stvar desila se i prilikom prvoga pokušaja prodaje tvornice u lipnju 2002. godine, kada se, i to na još nižu cijenu od 6,3 milijuna eura, ali očito nerealnu, također nije nitko javio. Zato je i ovoga puta realno očekivati raspisivanje novoga natječaja, i to u još nekoliko krugova.

Inače, prije nego što je Skupština vjerovnika Dalmacije početkom lipnja donijela odluku o prodaji tvornice po gospodarskim cjelinama (uz metalurški dio, i transport, hotel za samce, kolodvor ...), za kupnju pogona ferolegura interes su iskazali izraelski Global Industrial Projects i Alucorp Aluminium Industries iz Londona. Kako je "Slobodna" tada objavila, te dvije inozemne kompanije Vladi i njezinim fondovima, te Trgovačkom sudu u Splitu uputile su i pisma namjere s planom oživljavanja tvornice u Dugom Ratu.

GIP, na čelu s poznatim izraelskim biznismenom dr. Borisom Banaiem, izrazio je spremnost za pokretanje punih kapaciteta, ali bez navođenja cijene već tek efekata koje bi od toga imali hrvatsko gospodarstvo i državni proračun, poput 100 milijuna dolara prodane struje na rok od 10 godina, 60 milijuna dolara za plaće i doprinose radnika.

Dosta konkretnija bila je ponuda iz Londona i tamošnje podružnice njemačkog MOBV-a, čiji je direktor Ron Cox u pismu namjere najavio ulaganja u postrojenja od 20 milijuna eura u razdoblju do godinu dana od preuzimanja, zapošljavanje 200 ljudi i vrijednost proizvodnje od 130 milijuna dolara. Možda je indikativno što ni oni tada nisu naveli koliko su spremni platiti za ono što je danas ostalo od tvornice.

Kako doznajemo, najvjerojatnije je da će Izraelci sada definitivno odustati od kupovine i ulaganja u tvornicu u Dugom Ratu. S druge strane, iz krugova bliskih Alucorpu može se doznati da će oni na adresu Vlade već ubrzo, neovisno od vrlo izvjesnog novog natječaja, uputiti još jedno pismo namjere s ponudom da su spremni isplatiti nešto više od 33 milijuna kuna, kolika su preostala radnička potraživanja, te uložiti u pogone oko 20 milijuna eura.

Prema tom scenariju, preostala većinska potraživanja u stečaju, među kojima su najveća ona državnih fondova i poduzeća, podmirila bi se iz prodaje drugih ponuđenih dijelova tvornice. Samo je pitanje hoće li to biti dovoljno za podmirenje potraživanja koja se računaju u desecima milijuna kuna?