KINESKA DEMOKRACIJA

Piše: Ante Čikotić Chiko

A sve je počelo s debi albumom prigodnog naslova ''Appetite For Destruction'' (u slobodnom prijevodu: ''Glad za uništavanjem''), objavljenim godinu dana nakon kultnog EP-ja ''Live ?!*@ Like A Suicide'' iz 1986. Potpomognut naklonošću MTV-ja i jakim singlicama 'Welcome To The Jungle', 'Paradise City', te megahitom 'Sweet Child O' Mine', ''Appetite For Destruction'' je postao hard 'n' heavy fenomen osamdesetih koji će Gunse promovirati u Rolling Stonese kraja milenija.

Eksplicitni tekstovi pjesama, cenzurirana naslovnica ''Appetite For Destruction'' sa slikom zubatog monstruma koji napada robota silovatelja pred očima njegove zaprepaštene žrtve (ploča će zbog te cenzure u trgovine ići s alternativnom naslovnicom na kojoj su mrtvačke lubanje članova banda uokvirene križem), seksualno-narkotički skandali i konstantni sukob sa zakonom, bili su samo dolijevanje ulja na vatru masovne Guns 'n' Roses histerije koja je zavladala Globusom nedugo nakon što je album prvijenac ugledao svijetlo dana.

Epidemiji je obilato pomogao i idući LP ''GN'R Lies'' (iz 1988.) s kojeg je kao single skinuta balada 'Patience', a koji će ostat upamćen po skandalu oko Axlova vrijeđanja ''crnčuga'' i ''pedera'' u pjesmi 'One In A Million'. Takva politička nekorektnost je izazvala osudu javnosti, ali čak i negativan publicitet je u marketinškom smislu dobar publicitet, pa ne iznenađuje što je prodaja i ovog albuma dosegla milijunske cifre.

Međutim, pravi vrhunac je uslijedio tek sa idućim studijskim izdanjem, ili bolje rečeno studijskim izdanjima. Naime, Gunsi su na svom kreativnom vrhuncu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća skupili dovoljno materijala za čak dva albuma koja će svjetlo dana ugledati na isti datum, 17.09.1991. Riječ je o pločama ''Use Your Illusion I'' i ''Use Your Illusion II'' koje će odmah po izlasku zasjesti na prvo i drugo mjestu Billboardove top ljestvice najprodavanijih albuma, što je uspjeh kakav nikada prije, a ni poslije nikome nije pošao za rukom.

Guns 'n' Roses su osvojili svijet predrogirani da bi to uopće skontali. Slava je uzela danak i band je polako počeo pucati po šavovima. Posljednju brokvu u vlastiti lijes zakucali su potpuno promašenim albumom obrada ''The Spaghetti Incident?'' iz 1993.

Svjestan gorke istine da kreativna energija Gunsa polako kopni, Slash osniva Slash's Snakepit s kojima izdaje solidne hard rock ploče ''It's Five O'Clock Somewhere'' (1995.) i ''Ain't Life Grand'' (2000.).

Poučen njegovim primjerom, i Duff McKagan skupa sa Matt Sorum okreće leđa Axlu uključivši se u supergrupu Neurotic Outsiders. 

Uvidjevši da ima života i bez nekadašnjeg frontmana naposljetku će se svi skupa naći u bandu Velvet Revolver s karizmatičnim Scottom Weilandom iz Stone Temple Pilotsa za mikrofonom.

Kako taj projekt ne bi izgledao poput mlaćenja pustih para na račun nekadašnje slave njegovih članova, ekipa okupljena u Velvet Revolveru će dokazati da je još uvijek u dobroj formi albumima ''Contraband'' (2004.) i ''Libertad'' (2007.).

S druge strane, Axl bez svojih starih suboraca i nije baš zablistao. Štoviše, sve što je u više od deset godina uspio napraviti bilo je nekoliko tisuća puta najaviti, a zatim prolongirati izlazak nove ploče reformiranih Guns 'n' Rosesa koja bi se po njegovu trebala zvati ''Chinese Democracy''.

I taman kad je izgledalo sasvim sigurno kako taj najduže najavljivani projekt u povijesti rocka nikada neće ugledati svjetlo dana, mediji su plasirali jedan potpuno drukčiji scenarij: izgleda da je Axl nakon dugih porođajnih muka napokon završio svoj rad na temu kineske demokracije.

Ali kome to sad treba?

Prištičavi fanovi Gunsa u međuvremenu su odrasli u koliko – toliko ozbiljne tridesetogodišnjake, školarke koje su nekad padale u afan na sami spomen Axlova ili Slashovog imena danas vode djecu u vrtić i grade ozbiljnu poslovnu karijeru, a i sam Axl se od prčevitog rockera pretvorio u svoju vlastitu karikaturu.

Iz svega toga bi se mogao izvući zaključak kako će ''Chinese Democracy'' punom bolje funkcionirati kao tema loših šala ili kao nostalgično Roseovo prisjećanje na neke bolje dane, nego kao bitan suvremeni cock rock album.

Puno bi zanimljivije bilo da se Slash i ekipa GN'R disidenata okupljenih oko njega odluče za ponovnu suradnju sa Axlom, poneseni valom reuniona rock gerijatrije kao dominantnim trendom u suvremenom glazbenom buissnessu.

Šteta samo što bi u tom slučaju kao kolateralna žrtva pao Velvet Revolver, band sa budućnošću koja se čini puno svjetlijom od one Axlove.