Piše: Muharem Bazdulj / Dani
Izvor: Dani

Još 1948. Clarke je napisao kratku priču "The Sentinel" (Straža), embrion scenarija "2001: Odiseja u svemiru", koji će dvadesetak godina kasnije napisati za Stanleya Kubricka.

Arthur Clarke rodio se u Mineheadu, Somerset u Engleskoj tokom Prvog svjetskog rata. Godina je 1917, datum 16. prosinac. Roditelji će mu dati ime po legendarnom kralju, vođi vitezova okruglog stola, makar će život pokazati da bi mu vjerovatno bolje odgovaralo ime kraljevog čarobnjačkog učitelja, ponešto mistično. Clarke će diplomirati matematiku i fiziku na londonskom King's Collegeu, na kojem će kasnije i predavati.

Tokom Drugog svjetskog rata služi kao oficir Kraljevske avijacije - RAF-a. Sudjeluje također u prvim radarskim eksperimentima. Član je skupine stručnjaka koja je ustvari izumila radar.

U godini u kojoj je rat završio, listopada 1945. dakle, objavio je u časopisu "Wireless Engineer" prvi svjetski znanstveni rad o principima satelitske komunikacije. U ovom su radu izložena temeljna načela telekomunikacijskog satelitskog prometa. Clarke nije vjerovao da se njegove ideje mogu u dogledno vrijeme ostvariti te tako nije patentirao svoja otkrića.

Nakon Drugog svjetskog rata etablira se i kao pisac beletristike, kao jedan od rodonačelnika sve popularnijeg SF žanra.

Uz Isaaca Asimova, Raya Bradburyja, Roberta Heinleina, Herberta Franka, Roberta Sheckleya, Frederika Pohla, smatra se klasikom science fictiona.

Glavninu njegovih knjiga u bivšoj je državi objavila je prva privatna izdavačka kuća: beogradski Polaris, inače specijaliziran isključivo za znanstvenu fantastiku. Vlasnik i urednik bio je Zoran Živković, čovjek nemjerljivo značajan za sve SF fanove ovih prostora.

Fanovi čistog SF-a više cijene Clarkove romane, ljubitelji književnosti njegove kratke priče. Da se razumijemo, i Clarkeove su priče gotovo isključivo žanrovske, no one ipak predstavljaju istinsku književnu vrijednost bez obzira na žanrovski background. U tom kontekstu sliče, recimo, Chandlerovim krimićima. Clarke je svjestan svojih slavnih prethodnika koji su SF pričama osigurali mjesto u književnosti (Wells, Kipling, Huxley).

S tom sviješću on piše izvanredne priče. Za "No Morning After" Clarke sam je kazivao da je to jedina humoristička priča o kraju svijeta. Daleko od kolijevke govori o prvoj bebi rođenoj van kolijevke čovječanstva, van planete Zemlje. U zadnjoj rečenici priče Clarkeov narator veli: To je, gospodo, bio trenutak kad je čovjek zaista osvojio svemir!

Jedna od najpoznatijih Clarkeovih priča je zasigurno "Devet milijardi Božijih imena". Ovu izvanrednu pripovijetku, suptilnu alegoriju odnosa istok - zapad, tehnika - religija, što je u isto vrijeme čisti artefakt s moćnom i neočekivanom poantom, u više svojih knjiga citira valjda ponajbolji živući filozof, famozni Francuz Jean Baudrillard.

Priča "Zaboravljeni neprijatelj" govori o povratku ledenog doba. Sam Clarke kazivao je da je tu ideju dobio u jednoj sniježnoj londonskoj noći kad se upitao: "Šta bi bilo da snijeg nikad ne prestane padati?" Clarkeovo nepodnošenje zime već je legendarno. Još od 1956. godine on živi na samom ekvatoru.

Da, već pedesetak godina Arthur Clarke živi na Šri Lanki. No prisutan je u cijelom svijetu. Tokom šezdesetih i sedamdesetih bio je redovit gost brojnih radio i TV stanica. Među najpoznatija takva gostovanja spada ono na CBS-u, gdje je s Walterom Cronkiteom pratio i televizijski pokrivao misiju Apolla, odnosno spuštanje na Mjesec, koje je prorekao u svojoj prozi dvadesetak godina ranije. Sam je priznao da nije vjerovao da će ljudska noga kročiti na Mjesec za vrijeme svog života.

Znamenita televizijska serija u trinaest nastavaka u kojoj Arthur Clarke govori o misterijama svijeta i svijetu zagonetnih sila prikazivana je s velikim uspjehom širom svijeta. Tri knjige napravljene prema ovoj seriji bile su svojevrsni bestselleri i draga literatura čak i onima koji se ni u ludilu ne bi mogli prozvati knjigoljupcima.

Mnogi su pisali o vanzemaljcima, divovskim kipovima na Uskršnjim otocima i crtežima u peruanskoj dolini Nasca, o Stonehengeu i čudesnim krugovima u žitu, no niko tako dobro kao Arthur Clarke. Njegov je stil izvanredan spoj jednako znanstvene erudicije i mašte SF pisca, skepse notornog cinika i djetinje vjere u čudesa, oduševljenja i podsmijeha, zanosa i ironije.

Fanatici i neznalice su voljeli Danickena i šarlatane, ljubitelji misterija i Martija Misterije čitali su Clarkea. (Misterija je imaa, inače, mnogo klarkovskog. Mlađi je i skloniji avanturama, no zanimaju ih iste stvari.)

Clarkeova unikatna pozicija u svijetu sigurna je već dugo vremena. U blizini Colomba vlada Šri Lanke osnovala je centar za komunikacije i kompjutere koji se zove: Arthur Clarke Centre for Modern Technologies. Još 1979. predsjednik Šri Lanke Jayewardene imenovao ga je počasnim rektorom Univerziteta u Moratuwi. Drugi univerzitet na kojem Clarke ima istu poziciju jest International Space University.

Godine 1989. kraljica mu je dodijelila plemićku titulu za doprinos britanskim kulturnim interesima u Šri Lanki.

Nagrade su nebrojene. Evo tek pokoje: zlatna medalja Franklin instituta, nagrada Charles A. Lindbergh, nagrada UNESCO - Kalinga. Ipak, jedna mu je nagrada promakla, nagrada što masmedijskom svijetu znači više od onih koje je dobio: Oscar.

Clarke je nominiran za Oscara za svoj scenarij prema kojem je snimljen film "2001: Odiseja u svemiru", no zlatni kipić nije dobio. Ipak, Kubrickov film kojem je Clarke dao tako veliki doprinos neizostavan je dio globalne kulturne ostavštine dvadesetog stoljeća i dio intimnog prtljaga većine fanova sedme umjetnosti.