LUDI SKOKOVI 2007

Pljus po pljusku

Na tradicionalnoj omiškoj ljetnoj manifestaciji nije išlo sve po predviđenom programu

Piše: Dražen Duilo / Otvoreno More
Izvor: Otvoreno More
Snimio: Božo Vukičević

Hej, ljudi, kakva je samo to bježanija bila, ne zna se tko je bio brži publika, organizatori, članovi ocjenjvačkog suda... Svi osim samih skakača. Ti ljetni neverini dignu se naglo, nenadano i silovito, a baš jedan takav sručio se, sa svakom kapi kiše od, učinilo se, po pola kila, prošlog petka na omiški porat gdje je upravo tebala započeti tradicionalna ljetma manifestacija Ludi skokovi 2007., tako da je među nazočnima, a bilo ih je već nekoliko stotina, nastalo bježanje viđano samo u komedijama situacije iz ere nijemih filmova.

Ti ljetni neverini dignu se naglo, nenadano i silovito, a baš jedan takav sručio se, sa svakom kapi kiše od, učinilo se, po pola kila, prošlog petka na omiški porat gdje je upravo trebala započeti tradicinalna ljetna manifestacija Ludi skokovi 2007 tako da je među nazočnima, a bilo ih je već nekoliko stotina, nastalo bježanje viđano samo u komedijama situacije iz ere nijemih filmova

Publika ispod tribina

Uvijek se tribine prazne nakon što se događaj završi, a ovdje su se ispraznile prije nego što se išta počelo događati. I navikli smo gledali publiku na tribinama, a ovdje smo je vidjeli ispod njih.

Mnogi su se, naime, u prvi mah sklonili ispod tribina, specijalno montiranih za ovu prigodu...

Svi su, dakle, pobjegli osim samih skakača. Oni su se jednostavno pred neverinom sklonili u more. Kojemu su pristupali kolektivno, na sebi svojstven i osebujan način - ludim skokovima. Te to ponovili bezbroj puta. Pa ako ćeš na palačinku, na motiku, na Peru Štelu, vrsti skoka koji je ime ponio po svom autoru, legendarnom Omišaninu Peri Šteli, pa na spiralu, pa na bombu, pa na Čehinju, pa salto u svim mogućim varijacijama, pa na ležaljku pa na puntižel pa na kobasicu...

Obvezni program

To su sve nazivi pojedinih skokova, od kojih su neki, poput ranjene ptice, bakalara i bombe, trebali činiti dio obveznog programa. Nastavili su, dakako, skakati još dugo, dok kiša nošena jakom tramontanom, jednako tako uporno i tvrdoglavo, nije jenjavala, a publika i Ocjenjivački sud već bijahu na sigurnom.

A večer je počela uobičajno i kako već priliči ovoj smotri. Povorka Gusara s vezanim skakačima, kao svojim zarobljenicima, prohodila je ulicama Staroga Grada, u porat su uredno, po voznom redu, pristizali namjernici.

Svi su, i publika i organizatori i članovi Ocjenjivačkog suda, pobjegli. Osim samih skakača. Oni su se jednostavno pred neverinom sklonili u more. Kojemu su pristupali kolektivno, na sebi svojstven i osebujan način - ludim skokovim. Te to ponovili bezbroj puta

Joško Stella iz Turističke zajednice, glavni organizator ove  manifestacije, bilježio je prijave sudionika, kojih je, veli nam, očekivao po 15-ak u obje konkurencije, juniorskoj i seniorskoj, voditeljica programa Edita Lučić pogledava na sinopsis koncentrirajući se posao koji joj predstoji, evo i dogradonačelnika Mije Mimice, člana ocjenjivačkog suda, koji, prema protokolu, službeno treba otvoriti Lude skokove...

Tu su negdje i ostali članovi žirija na čelu s predsjednikom Zdenkom Ljevakom, inače predsjednikom  Vijeća HRT-a,  te Dražen Mladin, ravnatelj Omiškog festivala dalmatinskih klapa, Željko Rogošić, direktor omiškog pogoni HEP-a, i Nikša Mimica, direktor komunalnog poduzeća Peovica.

Srušeni reflektori

A onda se, tek dvadesetak minuta prije početka manifestacije, digao vjetar, sve jači i jači. Tramontana. Nitko se na to nije uzbuđivao, čak ni onda kad se srušio stupić s reflektorima postavljen uz tribine.

Publika je uredno pristizala i na prijedloge da se s priredbom počne čuo se tek komentar da pri tom vjetru mikrofon ne funkcionira pa da se pričeka malo...

A onda je grunulo. Sastavio pljusak...

Dio najupornijh uspio se skloniti na dva broda, turistički i ribarski, privezana s druge strane mula, dio, spomenusmo već, pod tribine. Oni su mogli svjedočiti svoj kreativnosti skakača s metar visokog mula u omiškom portu, koji je do pred koji trenutak vrvio od crneja.

Skakali su na palačinku, na motiku, na Peru Štelu, vrsti skoka koji je ime ponio po svom autoru, legendarnom Omišaninu Peri Steli pa na spiralu pa na bombu pa salto u svim mogućim varijacijama pa na ležaljku pa na puntižel pa na kobasicu...  To su sve nazivi pojedinih skokova, od kojih su neki, poput ranjene ptice, bakalara i bombe, trebali činiti dio obveznog programa

Sin Malduk

- Skakalo se oduvik. Još ka mularija ostavili bi robu tamo na žalo i došli bi na mul ode skakati. I to ako te oni stariji ne potiraju ća. Onda smo, čini mi se da je bila '82., ne idu me baš najbolje godine, sami skupili novac i kupili pehare ... - prisjeća se početaka ovog natjecanja veteran Renato Rogošić, poznatiji kao Vito.

Tu je i Selen Vlahović, sa 7-godišnjim sinom Maldukom, koji za, ponosno će, ime treba zahvaliti legendarnom omiškom gusaru iz plemena Kačića iz 13. stoljeća. I Selen je, zajedno s bratom blizancem Petrusimenom, legenda Ludih skokova, te su njih dvoje u  programu trebali imati zasebnu točku.

A pljusak i dalje lije.

Dolazi Joško Stella i objavljuje da se sve zajedno odgađa za idući tjedan. Prekasno za rokove koje tiskara diktira Otvorenome moru.

I što da vam kažemo. Sve do ovog puta nas dvojica zajedno smo se vraćali s terena tako da fotoreporter Božo, nakon podvodnih snimanja ide mokar, a gorepotpisani člankopisac suh. No, ovog puta vratili smo se podjednako mokri do kože. I srećom živi, no, to je jedna druga priča.

Skakalo se oduvik. Još ka mularija ostavili bi robu tamo na žalo i došli ni na mul ode skakati. I to ako te oni stariji ne potiraju ća. Onda smo, čini mi se da je bila '82, ne idu me baš najbolje godine, sami skupili novac i kupili pehare... - prisjeća se početaka ovog natjecanja veteran Renato Rogošić, poznatiji kao Vito