OSVRT NA JUBILARNI CROATIA BOAT SHOW

Hrpa plastike, luksuza, lijepih cura i momaka

Piše: Ivana Tomić

Brodova je, kao što ste čuli, bilo najviše do sada, pa i najvećih do sada. Ja sam uglavnom šetala oko brodova, nisam ulazila na njih. Ma tko će oblačiti one papučice. U biti, bila sam samo na jednom. I nisu mi dali slikavati interijer. Turska gradnja. Lijepo je uređen. Na njemu je i Turska posada koja, usput rečeno,jako slabo govori engleski. Sve što mi je znao reći bilo je.. „No photo“.

Kako mu je istovremeno bilo nekoliko ljudi na brodu, nakon što sam se ja spustila u potpalublje u VIP kabinu i nakon što je shvatio da je netko dolje, sjurio se do mene, tako da sam umrla od straha. Bila mu je panika da ne bih slučajno što fotografirala. A ne zna on da bih ja radije bila legla dolje nego fotografirala.

Na brodu smo sreli i gosp. Kurtovića iz hotela Lav i malo popričali o ljetnom susretu s brodovima na Visu. Tada sam se vratila u foto perspektivu i nastavila fotografirati.

Naime, zbog tog mog „posla“ na sajmu svaki put bih vidjela da neki dio sajma prethodni put nisam vidjela. Jer, kad fotografiram, sve oko sebe gledam drugim očima, tražim motive i detalje tako da ne vidim ono glavno. Ali, nema veze, meni i tako taj sajam nije toliko interesantan.

Malo sam obilazila prijateljice koje rade na sajmu, pa sam s njima gubila sate u ćakulama, piću i grickalicama. Bilo je dobro i meni i njima. Taman kad sam razgovarala s prijateljicom na štandu Croatia Emirates Yacht Chartera pripremali su se za dolazak Lupina koji je trebao obaviti photo session s nekom damom.

Ma nisam htjela ostati na tome, što zbog umora što zbog samog Lupina. Dijelim mišljenje s velikom većinom ljudi,a to je da je njegov proces nastajanja fotografija u neku ruku gadljiv. Jer mu je ruka često na raznim dijelovima tijela tih cura. Kao, za što bolju fotografiju. Ma mislim, bilo je dovoljno samo vidjeti dizajn stola na kojem će cura pozirati i ogledala pored tog stola.

Što se tiče tehničkih dijelova sajma, ako neoprezno hodate vrlo lako je zadobiti ozljede. Naime, staza na cijelom sajmu je prekrivena tepihom, a ispod njega su mnogobrojni kablovi i užad. Ja sam nekoliko puta skoro završila na podu, dok sam gledala brodove, a ne pod po kojem šetam. Nadalje, kante za smeće su postavljene samo na ulazu, tako da na cijelom sajmu nemate gdje baciti smeće. I onda posjetitelji, a gdje bi drugdje, sve bacaju u more i po podu.

A razina kulture posjetitelja se najbolje vidi na Jadrolinijom trajektu u sklopu sajma. Kako je dopušteno slobodno kretanje po cijelom brodu, ljudi su uglavnom donosili piće i onda se okupljali na vanjskim palubama. Tako da je smeća bilo svugdje, a posebno me iznenadilo što su čak i uništavali brodsku opremu npr. izbacili su kolut za spašavanje iz njegovog postolja i razbili lampu na njemu. A biće je ljudima bilo dosadno.

E da, kao što neki već znaju, ove godine mi je jedino bilo bitno ući u Sunseeker-ovo carstvo koje je svake godine zatvoreno za nas smrtnike, a otvoreno samo za VIP goste. Tako da sam došla na recepciju i pitala mogu li ući. Cura se misli, puše, ne zna što da napravi, da mora zvati šeficu. Pa sam joj rekla neka zove i da pita da li mogu ući. „Može može, ne može ne može.“ Pa nije to velika filozofija. Kao, da press inače može ući ali da baš imaju privatni party. Međutim, šefica joj se nije javila na telefon pa me ipak pustila.

U prvom planu, kokteli, šampanjci, i velika torta. I svirka grupe Cubismo. Kad sam došla do bine, nastup je taman završavao i onda mi je prišao jedan član grupe i kao da može li se on slikati sa mnom. Hvala Bogu na mom jeziku! Tu sam napravila nekoliko fotografija i izašla. Misija obavljena.

Najinteresantniji dio sajma, za mene, su bili partiji po splitskim klubovima. Zbog fakultetskih obveza nisam mogla otići na sve party-e, ali petak je već odavno bio rezerviran. Ja i kolega fotograf smo sve isplanirali i nabavili pozivnice.

Party je bio u dobrog starog Mastersa. Službeni naziv Fashion Show i Skipper Party. Medijski popraćeno od strane HRT-a. Proglašavala se Miss CBS-a. Pobijedila je hostesa samog organizatora sajma.

Dobila sam informaciju da su fotografi dijelili bodove u dogovoru sa hostesama. Ali, nema veze, moram priznati da je pobjednica simpatična i smišna. Na poklon je dobila četverodnevno putovanje u Toscanu, ali voditelj Joško Bonači nije uspio izvući informaciju koga će voditi sa sobom. Međutim, izbor pjesme za pobjednicu je svima bio jako čudan- „Bomba“ od Ede Majke. Tekst je provokativan i svi su se zlobno nasmijali na tu pjesmu.

Ženski rod je razočarao Skipper Party jer smo mi očekivali skipere,a to je zapravo bio party za skipere. Plesačice su plesale na podiju među uzvanicima i na šanku, te je kasnije stigla i trbušna plesačica u cijeloj svojoj raskoši...

Ma, ne plešu one ništa bolje od mene i moje ekipe (vjerujte mi na riječ) ali su tu večer bile puno oskudnije odjevene nego mi. Srećom, ja sam imala odličnog plesnog partnera pa sam se predobro zabavila i isplesala. Subotnji završni party sam propustila jer sam jednostavno morala otići do Vanille. Znaju moji zašto, hehe.

E da, stalno mi se to mota po glavi. Zašto je naziv sajma dvojezičan? Bar u službenim reklama. Da pojasnim. Pisani naziv je na engleskom, a izgovaraju ga kao kombinaciju talijanskog i engleskog. Kažu „kroacija“ umjesto „kroejša“. Pa mislim, sajam se ne zove Croazia Boat Show nego Croatia Boat Show. Jel netko zna odgovor?

I, zaključak, hrpa plastike, lijepih cura i momaka i poticaja za maštanje o nekom luksuznijem životu. Eeee, a i ludilo automobila.... To je to što me zanima.

Do slijedeće godine, mirno more!