Prenosimo Vam iz Privrednog Vjesnika članak, tj. razgovor novinara Joze Vrdoljaka s dr. Tijardovićem

Polovina Hrvata može odlično živjeti od mora

Piše: Jozo Vrdoljak / Privredni Vjesnik
Izvor: Privredni Vjesnik

Povod za razgovor s dr. Ivicom Tijardovićem je nedavna promocija i izlazak njegove knjige "Glas mora". Knjiga sadrži komentare i informacije o pomorstvu i brodogradnji koje je Tijardović, inače jedan od najcjenjenijih pomorskih stručnjaka u svijetu, pisao na internetskom portalu Jadranbrod.com. Istodobno, Tijardović je potkraj ožujka izabran za predsjednika hrvatske podružnice Kraljevskog instituta za navigaciju (Royal Institute of Navigation - RIN).

Plovidba je nekoć bila vrlo težak posao, ali su se svejedno ljudi odlučivali za to zvanje. Danas je ploviti mnogo lakše, no interes za pomorstvo znatno je manji. Je li uzrok tome porast standarda na kopnu?
- Svakako je i to jedan od uzroka. Međutim, moramo imati na umu da je prije tridesetak godina, u vrijeme kada sam se ja odlučio za pomorsku struku, to doista bilo vrlo atraktivno zanimanje. Tada smo u Hrvatskoj imali velik broj pomorskih kompanija koje su imale mnogo brodova. Pomorci su u ono vrijeme bili sigurni da će, kad prestanu ploviti, bez problema pronaći posao na kopnu. Onda su došle devedesete u kojima nam je pomorstvo gotovo uništeno jer su propale mnoge tvrtke. Usporedo s time, na svjetskom je tržištu jeftinija radna snaga dobila prednost nad stručnom, a porastao je i broj pomorskih nezgoda.

Mijenja li se situacija posljednjih godina nabolje?
- Poznato je da se 90 posto ukupnog robnog prometa obavlja morskim putem. Konačno se u svijetu shvatilo da jeftinija radna snaga nije rješenje problema pomorstva. Uostalom, na tržištu su se uspjele održati samo kompanije koje su imale dugu tradiciju. Probleme pomorstva nije moguće riješiti u kratkom roku, oni se rješavaju dugoročnim planiranjem.

Kakvi su trendovi u europskoj brodogradnji? Prate li ih naša brodogradilišta?
- Dovoljno je reći da je vodeće talijansko brodogradilište Fincantieri prošle godine ostvarilo dobit od 45 milijuna eura. U svoj je razvoj, samo prošle godine, to brodogradilište uložilo 116 milijuna eura, a u razvojne projekte i istraživanje dodatnih 51 milijun eura. Naša brodogradilišta gotovo ništa ne ulažu u razvojne projekte i istraživanje. Da smo u posljednjih dvadesetak godina poslali samo 15 mladih magistara u Južnu Koreju kako bi doktorirali na novim tehnologijama, danas bismo imali suvremene tehnologije u svojim brodogradilištima.

Što smo još propustili?
- Da smo prije dvije godine kupili desetak brodova starih osam godina, po tadašnjoj cijeni od 20 milijuna dolara po brodu, i prodali ih ove godine, po današnjoj cijeni od 38 milijuna dolara, zaradili bismo više od 150 milijuna dolara. Za takve projekte kod nas nema interesa, dok je za trgovinu zemljištem zainteresiranih i previše.

Radili ste u brodogradilištu. Kakve su naše šanse u brodogradnji?
- Mislim da su naše šanse za uspjeh minimalne. Možda je izlaz u privatizaciji, ali kako su gotovo sve naše privatizacije završile neslavno, nisam siguran da neće i ova. Kako bismo riješili probleme brodogradnje, moramo imati podatke o tome što se doista događalo u brodogradilištima u posljednjih petnaestak godina. Bojim se da prava snimka stanja ne postoji. Potrebno je točno utvrditi kojim je smjerom išao novac dodijeljen brodogradilištima. Sve dok se to ne utvrdi, neće biti ni uspješne privatizacije.

U kojim je onda granama hrvatska šansa?
- Polovina hrvatskih građana može odlično živjeti od mora. Uz turizam, tu su svakako i pomorstvo, brodogradnja i ribarstvo. Apsurdno je da more poklanjamo drugima kako bi oni u njemu ribarili, da smo pomorstvo gotovo uništili, a uz to nam je brodogradnja u vrlo teškoj situaciji.

Želite li svoje iskustvo prenijeti na mlade stručnjake u Hrvatskoj?
- To mi je najveća želja. Međutim, problem je u tome što kod nas dominiraju prosječni stručnjaci. Prosječan čovjek, kada dođe na vrlo odgovornu funkciju, brzo shvati da ne može ništa posebno učiniti za društvo ili pak instituciju koju vodi. Iz tog se razloga on onda okreće sebi, nastoji učiniti nešto za sebe. Jedini koji mogu učiniti dobro za društvo su iznadprosječni. Kada ih uspijemo prepoznati, trebamo ih podržati te im se ukloniti s puta. To je i poanta moje knjige Glas mora.