UOBIČAJENE LJETNE NEVOLJE

Planiraju se hoteli a nitko ne spominje plaže ili Priča o tome kako je inženjer Srećko uzaludno tražio misto za stavit šugaman

Piše: Mladen Banović

Tako je mislio i inženjer Srećko, mještanin jednog turističkog mjesta koje se zimi skupa s ljudima pred burom zavuče u svoje stare kamene ljušture, da bi tek s prvim zracima proljeća otvorilo ponistre i škure i izmilo vanka, na kalete, trgove ...

A u kaletama i prid štekatima, kao i u općinskim ili gradskim zgradama, ma i u hladovini dok se igraju karte, svi ćakulaju samo o turizmu, investicijama, gostima, hotelima, marinama, šoping centrima, istezalištima, terminalima za furešte, vilama, apartmanima, a da nitko ne spominje najobičnije - plaže ...

I tako je prije koji dan inženjer Srećko, junak ove priče, krenuo baš na plažu. Poveo je svog kuma iz Slavonije u hotelsko naselje u svom rodnom mjestu, namjeravajući ga počastiti ručkom i prvim ovoljetnim kupanjem ...

Priča nažalost nije izmišljena. Nije se, srećom, zbivala u našem malom mistu, što ne znači da jednom i neće. Ali događa se svugdje oko nas. U Podstrani, u Lava, u Primoštenu, Vodicama,... u dosta naših malih mjesta, a ova, nastala ispod pera Gorana Šimca, novinara Večernjeg Lista, gdje je i objavljena, dogodila se u Šibeniku. Prenosimo je nešto niže u cijelosti.

Zbog divljanja investitora, ali i nebrige državne i lokalne vlasti, događa se da je lokalnom stanovništvu brani prilaz plažama, gdje se ono kupalo godinama. Pozivanje na zakon o javnom pomorskom dobru najčešće ne ulazi u uši čvrstih momaka koji rade na ulaznim rampama. No nisu oni krvi što smo u nekim mjestima Lijepe Naše postali - podstanari

Sad će me Ane "razapet" da preuveličavam stvari, ali bojim se da se potrebno samo bolje osvrnuti oko sebe ili kao kakav knjiški moljac temeljitije čitati novine o temama iz susjedstva ...

Planiraju se hoteli, a nitko ne spominje plaže

Piše: Goran Šimac / Večernji List
Izvor: Večernji List

Šibenik je najvjerojatnije jedan od rijetkih turističkih gradova na Mediteranu, i na moru uopće, koji nema svoju gradsku plažu. Još je tako, iako godinama obećavaju da će se negdje urediti barem nekakva plaža. Planiraju se hoteli, megamarine, naftni terminali i što ti ja znam što sve ne, a nitko ne spominje najobičniju plažu. Bavili bi se turizmom, ali recite vi meni gdje će se turist koji svrati u Šibenik okupati?  - pojadao se Šibenčanin Srećko B., inženjer prometa, zbog već poznatog šibenskog problema.

"Kamo idete?"

Taj se šibenski inženjer, kako veli, jako naljutio prije neki dan kada je svojega kuma iz Slavonije, s obiteljima, odveo u hotelsko naselje Solaris, namjeravajući ih tamo počastiti ručkom i prvim ovoljetnim kupanjem.

Umjesto hoteljerske dobrodošlice, dočekalo ih je "policijsko" ispitivanje na ulazu u hotele poput  odakle ste, kamo idete, što trebate i tome slično.

Ljudi moji, pa nisam ja neki kriminalac. Razumijem čovjeka koji radi tamo, nije on kriv, radi ono što su mu rekli da radi. Ali zar ja, Šibenčanin, ne mogu niti prošetati tamnošmnjom plažom niti im ostaviti svoj novac za ručak. Pa i moj otac je, na koncu, neko vrijeme radio u Solarisu koji je sagrađen novcem svih Šibenčana, nezadovoljan je inženjer Srećko.

Iz Solarisa su kratko pojasnili kako ovoga ljeta neće više prodavati sezonske karte za ulaz u hotelsko naselje, već će za Šibenčane biti izdvojeno posebno parkiralište, odijeljeno od onog za goste, na kojem će se naplaćivati po satu parkiranja.

Bageri na obali

Čini se da takav režim još nije uveden, pa su Šibenčani pomalo zatečeni takvim odnosom vlasnika Solarisa koji su, standardnim privaizacijskim postupkom, postali vlasnici jednog od najatraktivnijih turističkih sadržaja na Jadranu, uz golemu površinu vrijednog zemljišta.

Inače, na Solarisovimm plažama se trenutačno još mogu vidjeti bageri, te radnici koji betoniraju postolja za suncobrane i sl.

Komentar o situaciji plaža nismo mogli dobiti od gradskih turističkih čelnika.