Tekst i Slike: Mladen Banović

Ilija Zovko o 'Priredbi'

Izvor: Slobodna Dalmacija

- Moj novi komad nazvan ‘Priredba’ monodrama je koju nosi jedan takav lik, ponikao iz istoga gnijezda kao i njegovi prethodnici iz prijašnjih predstava. Ne mogu ja uzeti profesora filozofije, nogometaša, generala - dobrog ili lošeg - ili nekog “celebrityja” za nositelja radnje jer taj svijet ne poznajem - tvrdi Zovko i pomalo odaje temu svoje “Priredbe”.

- To je priča o jednom scenskom radniku kojemu je glumac zakasnio na priredbu jer mu je ‘uletilo’ snimanje reklame, a on pomalo zabavlja publiku očekujući ga, priča o svome životu koji je proveo radeći na crno i komentira fenomen teatra iz pozicije čovjeka iz naroda - od Hamleta do kulturnog ljeta koje mora imati svako selo. On po stare dane pomalo honorarči na sceni uz tuđu studentsku iskaznicu, ali to nije priča o drugom pogledu u teatar, onome iza pozornice, nego o jednoj tragičnoj gastarbajterskoj sudbini koja je tu završila - pojasnio je autor.

Zovko je ovaj put oslikao poseban sloj gastarbajtera, ljude koji nikada nisu ni penziju zaslužili jer su radili na crno tijekom noći, na mjestima kamo bi ih odveli posrednici koji su krstarili selima Imotske krajine.

Njihov se život odvijao između rodnog kraja “drače, kamena i zmije” i nekakvih europskih velegradova koje nisu ni vidjeli, a često ni znali njihovo ime. Tamo su radili po čitavu noć, a danju spavali dok ih posrednik opet ne bi pokupio i vratio kući. Zovko je poznavao takve ljude i čuo njihova iskustva, a uz to, po običaju, uvrstio u dramu i niz anegdota i pričica iz svoga kraja.

Premda se u čitavoj predstavi autor ironično osvrće i na kojekakva ljetna kulturna zbivanja i na minimalistički teatar, pa i na samu monodramu kao formu, ipak će svoju “Priredbu” započeti igrati upravo na početku ljeta, na malim pozornicama u Jelsi, Gatima, Imotskom, Dugom Ratu, Tomislav Gradu, Hvaru, Gospiću..., a od opreme i rekvizita mu je dovoljan jedan kombinezon, torba s alatom i nekoliko reflektora.