Subota, 12 Srpanj 2008
Divlji party na čuvenoj plaži na Pagu i ovoga lita traje non-stop. Kako naši salbunjeri idući vikend idu na Pag u istoimeno misto braniti titulu prvaka na pijesku, njihove lipše polovice već planiraju "eskurzije" da ih na otoku zabave ne ostave same... Pauletić je već bija u izvidnici, i nakon ovog članka, ako je i koja mislila ne ić na Pag, sad će dooobro razmislit... Nikad od mene rejvera, piše Robert. Ali zapravo niko me nije ni gleda, briga koga za mene. Pičila je muzika, techno, rave, šta li, ba-bam-ba-bam. Curice su vrtile guzicama, muški ih drpali, a to je bilo samo ono malo šta san moga vidit na suvome. U bazenu je bila prava sodoma i gomora. Odjedanput bi muzika stala, pa ubrzala, a DJ bi viknija: "Ajmo sad, prskanje!" Onda bi se svi krenili štrapat, curice su veselo kričale, a momčići ih vatali za sise i kacavali ...PAULETIĆ SE JAVLJA SA ZRĆA
Robi u zemlji bluda
Piše: Robert Pauletić / Slobodna Dalmacija Izvor: Slobodna Dalmacija
Sakrija san se iza stupića i ćirija prema bazenu, di je bila skika i vika. Zvizdan je opako pržija. Nisan se baš uklapa u scenu. Bija san u zelene vojničke bermude i u košulji dugih rukava s havajskin uzorkon, a oko mene muški svi u mudantine, goli do pasa i nabildani.

Drugo, maloprije san namaza čelo i nos kremon za sunčanje, koja se još nije upila, pa mi se vidija bili tašel na nosu. Malo san dava na onoga klauna Grocka. Treće, bija san apsolutno jedini priko četri banke, ostalo sve oko devetnaest, dvadeset godina, maksimalno dvadeset pet.
Četvrto i najgore, nepromišljeno san sa sobon uzeja starinsku materinu krpenu boršu za plažu, onu na izblidile crvene i plave rige, s kojon se još pokojni dida Roko iša banjat na Stinice negdi pedesetih godina prošlog stoljeća. Izdajničku boršu turnija san nogon skroz iza stupa, da se ne vidi, a košulju se ipak nisan usudija skinit, da ne bi dobija opekotine od sunca.
Nikad od mene rejvera. Ali zapravo niko me nije ni gleda, briga koga za mene. Pičila je muzika, techno, rave, šta li, ba-bam-ba-bam. Curice su vrtile guzicama, muški ih drpali, a to je bilo samo ono malo šta san moga vidit na suvome.
U bazenu je bila prava sodoma i gomora. Odjedanput bi muzika stala, pa ubrzala, a DJ bi viknija: “Ajmo sad, prskanje!” Onda bi se svi krenili štrapat, curice su veselo kričale, a momčići ih vatali za sise i kacavali. Jedna crnokosa blizu mene plesala je ka da je trese struja, guzičica joj je letila vamo-tamo, sisice poskakivale, a kako bi ko od muških proša kraj nje, tako bi je bez problema ćapa ili za sisu, ili za guzu. Uvatija san sam sebe kako gledan u te prizore otvorenih usta. Kako se zove ona slika sa starcima šta bulje u golu lipoticu, “Suzana u kupatilu”?

Pinku dalje od bazena lipilo je desetak maksimalno uređenih maca u kostimićima po ultima modi, biće kakve manekenke. I one su se digle na noge i mišale bokovima, moran reć vrlo znalački, a iza su sidili neki momci i lupkali ih u ritmu po guzicama.
Mogu zamislit kojih sve vrsta golduna i ekstazija ima po ovin fensi boršicama okolo.
Doša san na Zrće usrid bila dana, napravit dnevnu reportažu. Napravija bi ja i noćnu, ali je Papučica zapritila: “Nećeš mi ić po noći među kurbetine!”
Dok san se vozija prema Pagu, mislija san kako tamo sad neće bit nikoga, jer se Zrće ove godine slabo spominju po novinama. Već san smišlja naslove tipa “Zrće crče” i slično. A onda san doša na plažu i zinija. Sve puno ka šipak.
Nisan nikad prije bija na tome Zrću, i tek sad san shvatija kako to zapravo izgleda. Tu je velika plaža, koja je manje-više ka svaka druga plaža. Bude lipih cura i momaka, ali čvare se i familje s malon dicon. Najviše Slovenaca i Švaba. Pravi je kurberaj, međutim, u dva velika kluba iza plaže.
Više ljudi ima u “Papayi”, di je i luđe. Paklenu atmosferu dižu plaćene plesačice, a siguran san da naleti i poneka prava kurba.
Zamišljeno san pijucka viski i gleda pijane & drogirane ženskice kako treskaju sisama i puštaju momčiće da in rade šta oće. Zašto ovo Zrće nije postojalo u mojoj tinejdžerskoj dobi? Kad smo mi imali devetnaest, isto se izlazilo na bazen, ali na Zvončac. Sve lipotice glumile su nedodirljivost, a doć do toga da ih takneš za sisu bilo je otprilike isto postignuće ka danas seks sa tri ove curice istodobno.

Posli trećega viskija doša san na briljantnu ideju.
Nabavit ću CD sa techno-muzikon, a zatim svratit u povratku do “Peveca” i kupit bazenčić na napuvavanje. Montirat ću ga doma na teracu, raspalit techno, i onda nagovorit Papučicu da se idemo štrapat!
Samo, šta ćemo s dicon?
Bolje curice nego nonice
Da je danas živ Drago Gervais, sigurno ne bi pisa o nonicama koje su stale i kritikale, nego bi tija bit moderan pa bi doša na Zrće i sastavija pismicu! Kako je Drago odavno umra, evo, moran ja...
HIMNA ZRĆU
Cvrčci cvrče A zvučnici krče Rizla se frče Slovenke se mrče Tila se grče Viski se srče Ovo je Zrće!
Bijelo se šmrče Luzeri se brče U bazen trče Došli da prče Ajmo na Zrće!
|