Nedjelja, 13 Srpanj 2008
Onih koji žele da im krv brže teče venama, da se s ljetovanja vrate s nezaboravnim iskustvom, da osjete draži nepoznatog, opasnog, svake godine sve je više. Malo koji turistički sadržaj u Hrvatskoj posljednjih godina toliko raste kao zanimanje za pustolovne aktivnosti koje povećavaju adrenalin, a odmoru daju notu nedoživljenog, pustolovnog, avanturističkog... Pa još kada se sve to može doživjeti u nekom novom, do tada nepoznatom okruženju izuzetno očuvane prirode ili nacionalnog parka, zadovoljstvo je dvostruko. Bilo da se radi o slobodnom penjanju na okomitim stijenama naših primorskih visova, raftingu niz brzace dalmatinskih rijeka, jeep-safariju, slobodnom padu na elastičnom užetu bungee jumpinga ili sličnim zabavama, zanimanja ne nedostaje ....Malo koji turistički sadržaj u Hrvatskoj posljednjih godina toliko raste kao zanimanje za pustolovne aktivnosti
Adrenalinski provod želi svaki treći hrvatski gost
Piše: Ružica Mikačić / Slobodna Dalmacija
Više od tri milijuna posjetitelja svake godine traži jet-ski, padobranstvo, rafting, trekking, slobodno penjanje, kanu-safari...U Hrvatskoj je registrirano na stotine obrta koji se time bave, ali ne uvijek stručno i uspješno
Zakon s greškom
Ankete su pokazale da je čak polovica od 10,5 milijuna turista koji su lani bili u Hrvatskoj na odmoru sudjelovalo u plivanju, vožnji biciklom, izletima u nacionalne parkove, vožnji čamcem, planinarenju, a svaki treći hrvatski gost pokazuje zanimanje za korak dalje od samo aktivnog odmora želeći pustolovni turizam.

Kada je takav oblik ponude prije sedam-osam godina u ozbiljnijem izdanju postao turistička ponuda nekih agencija, malo tko je vjerovao da će samo nekoliko godina poslije u Hrvatskoj biti registrirano na stotine obrta koji se bave organiziranjem takvih adrenalinskih veselja.
Ali, ne uvijek stručno i uspješno, pa je i broj onih koji stradavaju u takvim avanturama iz dana u dan sve veći: Zakon o pružanju usluga u ugostiteljstvu, naime, koji je lanjske godine izmijenjen i djelomično je poboljšao dotadašnji nered u tom segmentu turističkih usluga, ipak nije stvorio pretpostavku da bude potpuno jasno tko zaista ima pravo, stručnost i licenciju baviti se takvim, nerijetko i za život opasnim zabavama.
U prosjeku se svake godine pet paraglajderista teško ozlijedi, a u posljednjih deset godina sedam ih je u tom ekstremnom sportu smrtno stradalo. Prošle je godine poginuo austrijski slobodni penjač i češki alpinist, a penjanje na stijenama Paklenice je stajalo teških ozljeda dvojicu Slovenaca. O broju manjih ozljeda koje su svakodnevne teško je i govoriti.
- Nama se u posljednje vrijeme događa da se u hodanju planinama više stradava nego u penjanju. Razlog je taj što na planinama, osobito u nacionalnim parkovima, postoje jasno određene penjačke zone i izvan njih se ne smije. A kod pješačenja je drukčije, svatko ide kamo hoće i poslije ih treba tražiti jer se nađu na nepristupačnu terenu i ne znaju kako dalje.
U zaštićenim područjima sve je organizirano i pod kontrolom, službe spašavanja i ostalo, ali ekstremni sportovi po svjetskim pravilima nemaju pravo “ulaza” u nacionalne parkove, nego samo neke “meke” varijante avanturističkih aktivnosti – kaže Zoran Šikić, pomoćnik ministra kulture.

Na terenu, međutim, stvari izgledaju drukčije. Alpinizam, jet-ski, padobranstvo, pustolovne utrke, rafting, trekking, slobodno penjanje, kanu-safari, morski kajaking organizira tko god ima novca registrirati obrt, bez obzira na to koliko je stručno osposobljen za praćenje i pomoć turistima u nesretnom slučaju.
Važno je imati četiri do šest tisuća kuna koliko se plaća koncesijska dozvola i može se krenuti niz rijeku! Pri tome nitko od onih koji izdaju takve dozvole novog “obrtnika” ne pita ni ima li kanue, brodove, gumenjake, vesla, zna li uopće plivati, a kamoli pružiti pomoć onima koje vozi rijekom niz brzace.
Život bez osiguranja
Upravo zbog tako velikodušnog zakona koji doslovno svakome omogućava takvu zaradu, samo na Cetini je registriran čak 41 obrt za korištenje rijeke u turističkoj ponudi.
Tek trećina njih radi kao ozbiljna turistička agencija i nudi gostu osiguranje i pratnju stručne osobe, a svi ostali kako se snađu
Zato se rafting niz Cetinu, na primjer, i može ponuditi na licu mjesta za samo 80 kuna, dok agencije taj isti užitak naplaćuju 200 kuna, ali uza svu potrebnu opremu, stručno osposobljenu pratnju, vodiča i obvezno osiguranje gostiju.
- Tako bi se trebali ponašati svi koji rade taj posao da im je ministar turizma izradio pravilnik o uvjetima za dobivanje licencije, ali kako pravilnika nema, ne zna se koje su agencije ovlaštene za pružanje takvih usluga.
Slično je i s ronjenjem, gdje se događa svašta, a gosti se čak spuštaju i sami na divljim brzacima ne znajući kakve kobne posljedice to može imati - kaže Maja Stanić iz Udruge hrvatskih putničkih agencija.
Rakija, prošek, rafting
O tome tko se sve i kako bavi organiziranjem avanturističke ponude na odmoru u Hrvatskoj, najbolje govori kartonska ploča s natpisom “Rakija, prošek, rafting” koju je vremešni gospodin u hladovini vrba na Cetini držao kao reklamu za svoj višenamjenski “obrt”. Nema što nema, nakon popijene rakije i prošeka, bacit će ih sve niz rijeku...
A ove će godine usluge takvih ponuđača na Jadranu ili u njegovu zaleđu potražiti više od tri milijuna turista.

TOP 5 AVANTURA
1. Rafting na Cetini i Zrmanji 2. Slobodno penjanje na Paklenici 3. Paraglajding na Svilaji 4. Bungee-jumping na Šibenskome mostu 5. Jeep-safari u Konavlima
|