Petak je u Omišu dao prostora melografskoj večeri Eduarda Tudora, odnosno autorskoj Ljube Kuntarića. Ako se već Vladi ostavlja 100 dana, to i umjetničkom ravnatelju Dušanu Šarcu, tolerantnom po melosnim i inim pitanjima, treba pustiti kreditnu prvu godinu, za bolji uvid i poželjnu reviziju. Ipak, manjkaju debitanti nagrađeni u Bolu, a pobjednici u Blatu na jednoj ovakvoj reviji trebaju otpjevati prvonagrađenu pjesmu prije negoli "Zvona moga grada" sa Splitskog festivala. I zaslužne svečare bilo bi dobro sačuvati za revije u stankama glasovanja ...

VEČER EDUARDA TUDORA I LJUBE KUNTARIĆA

Piše: I. Brešan / Slobodna Dalmacija

Sedam sudionika Povoda ipak se predstavilo kvalitetnim pjevanjem. Neznatnu prednost dao bih Versima (mj) nad Korčulom i reprezentativnim vrstama Velebita Veršića koji očito tradicijski uživa naklonost žirija. I Šufitu bi se moglo pretpostaviti Tragos, no možda bi to nijansiranje bilo bogohulno, jedni su odrješiti, drugi sentimentalni. Cesarice na 15. rođendan nisu bile kao nekad kad smo im se klanjali.

Dalmatinska pjesma nije ni za stadione, ni za kazališta, nije ni s ulice, još manje su joj potrebni estradni derivati nekontrolirane kvalitete. Njoj je mjesto u Omišu, tamo se sve da naučiti.