Ponedjeljak, 28 Srpanj 2008
Što činiti kad za hotel nema novca, hosteli i sva jeftinija skloništa već su pretrpani dokonim i znatiželjnim ljudima koje je globalizacija tko zna zašto dovela na drugi kraj svijeta, a baš bi ovo ljeto u London ili New York? Pati li putnik od sljedeće disproporcije - malo novca i puno avanturističkog duha - možda je rješenje prijaviti se na Hospitality Club na internetu i tamo potražiti neku lokalnu dušu koja će ga besplatno i dobrovoljno ugostiti, dati mu svoju sobu, madrac ili osigurati kakav siguran prostor gdje može rasprostrti vreću za spavanje ...LAKO MI JE PUTOVATI...
Piše: Karmela Devčić / Jutarnji List Izvor: Jutarnji List
“Na Hospitality Clubu sve je stvar volje i želje”, priča iskusna Kosjenka Muk, Istranka, 31-godišnjakinja otvorena duha, defektologinja koja živi u Zagrebu, a preko Hospitalityja je upoznala ljude od Kuala Lumpura do Sjevernog mora. U Maleziji je, doduše, spavala u hotelu, ali je preko Hospitalityja srela lokalnog dečka koji joj je pokazao grad i odveo ju doma, pokazao kuću i upoznao s roditeljima, pričao o kulturi i običajima.
Preko Hospitalityja je spavala po Italiji, Irskoj, Engleskoj… teško je Kosjenku pratiti dok tako reda zemlje i domaćine do kojih je stigla. U svojoj kući u Istri nedaleko od Pazina sama je, zaključujem, ugostila omanje Ujedinjene narode. “Bili su mi parovi iz Amerike, Austrije, jedan čovjek iz Švicarske s dvoje djece, pa jedna Poljakinja, isto s djecom, onda par iz Švedske, Kanađanin… Kod Salzburga sam spavala u majušnoj sobici jedne studentice, u Firenzi u vrlo luksuznom stanu, u Irskoj u kamp-kućici, a prošla sam i sve varijante između toga.”
Iako žena koja putuje sama, nije imala loša iskustva. “Kad gledam profile potencijalnih domaćina, trudim se čitati između redova, naravno da je važno biti oprezan”, govori trezveno.
Na Hospitalityju je, doduše, običaj da, ako ste kod nekoga odsjeli, kasnije napišete kako vam je bilo i kakva je to osoba, ti komentari služe kao vodič ostalim članovima.
Većina globetrottera s kojima smo razgovarali kaže isto - gdje god se maknuli po bijelom svijetu, vidjet ćete Čehe, pa i globalno stvarno malobrojne Slovence… Hrvatski su putnici rijetkost jer je u nas kultura putovanja slabo razvijena, izuzimajući odlazak na more i pomodarske paket-aranžmane za daleke destinacije, koje si ionako rijetki mogu priuštiti.
Hrvate, valjda, više zanimaju dobri auti. Kako reče Pasecky: “Imaš li dobar auto, svi će to vidjeti, a ako negdje otputuješ, to osim tebe i tvojih nitko ne zna…”
PROČITAJ VIŠE ...
 |