DUGI RAT

Prije više od 20 godina gospoda Anđelka Škarica prvi put me je povela u Staro selo Duće, koje me je fasciniralo već pri tom prvom posjetu. I svake godine me iznova iznenađivalo kojom brzinom i snagom priroda ruši i ponovo prisvaja staru kulturu koja se ovdje uspjela razvijati kroz neko vrijeme. Svake godine se zelenilo sve brže i jače razvijalo i sve više sakrivalo stare kuće. No početkom novog stoljeća počela je jedna nova era. Prve kuće su restaurirane s mnogo truda i muke, pa su čak i ponovo useljive. I svake godine ih je sve više i više. Širi se nada da nije još sve izgubljeno i ponešto se izgleda još može popraviti i vrijedno je truda ...

DUGORATSKO LJETO

Izložba fotografija Starog sela Duće

U okviru ovogodišnjeg upravo završenog 7. Dugoratskog ljeta mogli smo pogledati i izložbu fotografija Starog sela Duće, radove g. Kurta Rüttena iz Aachena (Njemačka), našeg dugogodišnjeg gosta, nastale tijekom posljednjih 20-ak godina koliko dolazi u Duće. Izložba je bila otvorena 07. kolovoza u Općinskoj vjećnici, a u ovoj online galeriji možete pogledati izložene fotografije

 

Kurt Rütten

Rođen 1948. god. u Aachenu.
Od 1986. god. je voditelji službe odjela odnosa s javnosti (public relations) Laboratorija za alatne strojeve (Laboratory of Machine Tools and Production Engineering WZL) Tehničkog sveučilišta Aachen (the Technical University of Aachen (RWTH Aachen).
Od 1985. god. provodi godišnji odmor u Dućama.
Do sada je sudjelovao u više izložbi fotografija.

 

STARO SELO DUĆE

Objektivom kroz desetljeća Starog sela Duće

Piše: Kurt Rutten

Prije više od 20 godina gospođa Anđelka Škarica prvi put me je povela u Staro selo Duće, koje me je fasciniralo već pri tom prvom posjetu. I od tada svaki put iznova. Rodne kuće jedne cijele generacije ljudi koji su već odavno sagradili nove domove pored magistrale, točno četiri kilometra bliže modernom životu našeg turbulentnog vremena. Samo su stari Duje i njegov ostarijeli vučjak još dugo izdržali u usamljenom i propadajućem selu.

I svake godine me iznova iznenađivalo kojom brzinom i snagom priroda ruši i ponovo prisvaja staru kulturu koja se ovdje uspjela razvijati kroz neko vrijeme.

Svake godine se zelenilo sve brže i jače razvijalo i sve više sakrivalo stare kuće, koje su još do nedavno bile dom brojnih ljudi.  Iz godine u godinu, propadalo je sve više krovova, jer stari stupovi nisu mogli više nositi njihov teret. Vlaga koja je ulazila kroz polupane prozore pobrinula se za ostatak. Zidovi su se počeli guliti, a rukom urađeni, šareni ukrasi na zidovima izblijediše. A tamo gdje se još nalaze podovi, mogu se naći samo ruševine i stare, potrgane kištre u kojima se nekad čuvala sva imovina cijele obitelji.

Početkom 1990-ih, neke od kuća su dobile nove, provizorne krovove od cigli, da bi se daljnje propadanje bar donekle zaustavilo. Ali bilo bi potrebno jako puno novca da bi se to brzo rušenje učinkovito zaustavilo i kuće ponovo restaurirale za stanovanje.

Ali novaca tih godina nije bilo, jer su ljudi u cijeloj zemlji patili zbog rata. Stanovnici rivijere, kao i većina ljudi duž magistrale, uglavnom su tijekom rata ostali pošteđeni uništavanja, ali su uplašeni i uznemireni turisti izostajali godinama. Time je stanovnicima mjesta uzduž Jadranske obale bilo uskraćen njihov glavni izvor prihoda, a to je turizam. 

Staro selo Duće je u to vrijeme moralo služiti kao mjesto za vojne viježbe, gdje su njemački vojnici obučavali mlade Hrvate. Crvenom bojom napisana njemačka imena ulica i danas još svijedoče o tome.

Posljednjih dvadeset godina prošlog stoljaća višestruki požari su velikim dijelom uništili prirodu i ostatke krovova, vrata i kapija, a od prozora ostadoše samo izgoreni ostaci među crnim kamenjem.

No početkom novog stoljeća je izgleda počela jedna nova era. Prve kuće su restaurirane s mnogo truda i muke, pa su čak i ponovo useljive. I svake godine ih je sve više. Širi se nada da nije još sve izgubljeno i ponešto se izgleda još može popraviti i vrijedno je truda. 

Možda će za koju godinu djedovi povesti svoje unuke u šetnju kroz Staro selo Duće, gdje će im moći pokazati gdje su rođeni i ispričati im kako su tamo proveli prve godine svog života. A ponos će se ocrtavati na njihovim starim licima.

Staro selo Duće

Tko krene od Duća-Glavica u Omiš, u visini kampinga na lijevoj strani ulice odmah primjeti jednu vrstu spomenika. Radi se o ostacima aviona Franje Kluza, koji je tu pao tijekom drugog svjetskog rata. Odmah pored tog ostatka, jedan mali put vodi ulijevo. Taj putić vodi preko uskih brda, pored starog groblja, izravno u Staro selo Duće.

Što se bliže prilazi Starom selu, to je sve jasnije da su od većine kuća ostale samo ruševine. Teško je zamisliti da je ovdje još samo prije nekoliko desetljeće sve vrvilo životom, te da je to selo tada bilo dom za puno ljudi.

Veliki broj stanovnika koji danas žive pored magistrale rodilo se i školovalo baš u tom Starom selu. Ostaci starih kuća i neki novo izgrađeni domovi svjedoče o kulturi i načinu života u prošlim vremenima. Potrebno je dosta mašte da bi se shvatilo da stojite samo četiri kilometra daleko od današnje magistrale. 

Nije sigurno od kad su ljudi živjeli u Starom selu. Prvi tragovi ljudskog naseljenja u sjeverozapadnoj okolini starog sela pokazuju na vrijeme od prije 3000 godina prije Krista, a možda čak i ranije.

Stare selo Duće se kao mjesto prvi put spominje u starim crkvenim knjigama 1150. god.. Kapelica na brdu Mosor je izgrađena čak u davnom 10. stoljeću. Crkva starih Duća se prvi put spominje oko 1080. godine, iako je postojala još i ranije.

Tri puta rušeno

Crkva Gospe Snježne je bila tri puta srušena, bilo kroz zemljotrese ili ratna događanja. Današnja crkva restaurirana je poslije drugog svijetskog rata i posvećena 5. kolovoza 1946. god. kao prva katolička crkva u poslijeratnoj komunističkoj Jugoslaviji. I baš tog dana, u okolini crkve je počeo padati snijeg...

I Staro selo Duće je u stoljećima svog postojanja više puta bilo rušeno kroz ratove, zemljotrese i požare. Stare Duće su vjerovatno stajale malo dalje od današnjeg mjesta.

Zašto su ljudi u davnim vremenima gradili kuće na brdu je danas tema mnogih nagađanja. Najvjerojatnije objašenjenje je da su se tako skrivali od gusara koji su stoljećima vladali Jadranom. U neposrednoj blizini Omiša gusari su bili velika prijetnja. 

Činjenica da stanovnici nisu mogli živjeti na obali mora, prisilila ih je da obrađuju zemlju na brdu na kojem su stanovali. Već prije nekoliko stoljeća zemlja na padinama brda je korišćena za zemljoradnju, pa su postojali veliki vinogradi, masline, smokve i trešnje doprinosile održavanju života u Starom selu. Ponekad su se proizvodi kao vino i maslinovo ulje malim brodovima izvozili u Rijeku ili Trst.

Procvat

Staro selo Duće je svoj zadnji procvat doživjelo početkom 20. stoljeća. U skoro 20 kuća živjelo je između 150 i 200 stanovnika. Vino i maslinovo ulje su i tada bili glavni proizvodi tog kraja. 

No tada je počelo i razvoj industrije, iako u manjoj mjeri nego u Zapadnoj Europi. Godine 1911. osnovana je tvornica u Dugom Ratu, u kojoj se zaposlilo veliki dio stanovništa Starog sela. Već sredinom stoljeća, u toj tvornici je  radilo u prosjeku po dvoje ljudi iz svake obitelji.

Tako nije ni čudno da su već 20 godina prošlog stoljeća prvi stanovnici Starog sela napuštali svoje stare domove i naseljavali se na obali, jer su time bili bliže tvornici. Magistrala je u to vrijeme bila tek nešto malo više od kamenitog puta. Tada se komunikacija preko mora uglavnom odvijala brodovima.

Egzodus

Kada je početkom 1960. god. asfaltirana magistrala i ljudi su se počeli masovno iseljavati iz Starog sela. Voda iz slavine umjesto iz cisterni, povećani luksuz korištenja električne struje i modernih aparata su život uzduž magistrale učinili umnogome atraktivnijim.

Jedan za drugim i brže nego ikad prije, ljudi su napuštali svoje stare domove i gradili nove, suvremene kuće pored magistrale. Potrebni pjesak su vadili bagerima iz mora. Monotoni zvuci tih bagera pratili su svakodnevni život pored magistrale kod Duća-Glavica do kasnih 1990-ih.

Sve kuće izgrađene u posljednjih 60 godina su najčešće tako nastale. Brodovi koji su prevozili pijesak su preuređeni za izletnički i nautički turizam, te prevoze brojne turiste po cijelom Jadranu.

Počeci turizma

Početkom 1970-ih prvi turisti su pristizali u djelove južno od Splita. Nalazili su prenoćišta u novoizgrađenim kućama pored magistrale, koje su se tokom godina pretvorile u male pansione. Danas je ljetni turizam glavni izvor prihoda za stanovnike Dalmacije.

U vrijeme kada je završena magistrala pojavili su se prvi Njemci koji su regrutirali takozvane «gastarbeitere» u gradovima i selima Dalmacije. No malo stanovnika Duća je krenulo u Njemačku. Ipak, materijalna sredstva iz Njemačke od nekolicine onih koji su otišli, izgradili su financijsku bazu za nove kuće koje su građene uzduž magistrale u tom dijelu.

Crkva sv. Ante

Kad se približavate Starom selu preko asfaltirane glavne ulice, već iz daljine vas pozdravlja toranj crkve sv. Ante. I skoro da ništa ne ukazuje na to da ste na putu prema izumrlom selu, koje se sastoji gotovo samo od ruševina. Jedino su toranj i stara crkva u središtu starih Duća jako dobro održana, zahvaljujući očuvanoj vjeri i zajedništvu stanovnika.

Današnja crkva je izgrađena na mjestu na kojoj je jedna kapela stajala negdje oko 1748. god. Unutrašnjost crkve je tijekom 20. stoljeća ukrašena freskama koje impresoniraju posjetioce svojim dobro smišljenim cijelokupnim konceptom.

Luk crkve pokazuje sliku sv. Ante pored svetih Ćirila i Metodija, te s jednim klečećim magarcem među njima. Zidovi su ukrašeni slikama sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra. Plafon pokazuje evanđeliste, a prednji dio crkve sv. Ceciliju. Oltarna slika je dijelo umjetnika Vlahe Bukovca. Oltar je nastao 1886. god. i pokazuje Gospu sa djetetom, sv. Stjepana, te sv. Antu.

U crkvi sv. Ante se preko godine čuva i kip Gospe, koji se svake godine 5. kolovoza nosi na vrh «Zahod» u staru kapelu, gdje joj se odaje počast.

Crkva sv. Ante je nekad bila središte života u selu. Kada se završi restauracija starih Duća, ponovo će joj dopast ta uloga.

Crkva Gospe Snježne

Visoko iznadh novih Duća, na vrhu brda "Zahod" (594 m), nalazi se crkva Gospe Snježne. Njena povijest seže između 10. i 11. stoljeća. Ta mala crkva je tri puta uništavana kroz ratove. Zadnji put u drugom svijetskom ratu, i to 17. rujna 1944. god.

Do današnjeg dana se održala stara tradicija da se Gospa slavi 5. kolovoza. Dan prije toga muškarci iz sela nose kip Gospe iz crkve u starim Dućama na vrh brda «Zahod», nakon čega se kip ukrašava.

Mladi ljudi iz Duća se takođe već predhodnog dana penju na brdo i poslije zalaska sunca pale baklje oko crkve, tako da je cijela okolina dobro osvijetljena. Sa plaže u Dućama-Glavicama ljudi im odgovaraju paleći male vatre i baklje, a ponekad čak i vatrometom.  

U zoru 5. kolovoza brojni automobili pristižu u stare Duće, a mnogi vjernici dolaze i pješke do Starog sela, da bi od tamo svi krenuli uzbrdo prema crkvi.

Čak se i jako stari ljudi, djelomično u potpuno neprilagodnim cipelama, ne odustaju od strmog i teškog četverosatnog  puta, na kraju kojeg će izmoliti milost Gospe.

Svijedočanstva stare kulture

Na raznim mjestima u Starom selu i danas se mogu pronaći znakovi radova koji su nekad bili tipični za život u tom mjestu.

U 18. i 19. stoljeću, svuda oko sela nalazili su se maslinici i vinogradi. Grožđe i masline su se u starom selu prerađivali u visokokvalitetno vino i maslinovo ulje.

Rad koji se danas odvija pomoću strojeva, tada se s puno truda radio ručno. Danas se na najmanje tri mjesta u zemlji još mogu naći velike kamene ploče. U jednom kružnom odvodu sakljupao se mošt, koji je curio iz ručnih presa.

Zrele masline su morale prvo biti gnječene i zatim iscijeđene. Masline su se skupljale u jednoj vrsti zidanog bazena, u kojima se onda ulje iz maslina cijedilo uz pomoć valjanja okruglog teškog kamenja.  

Izvozilo se i u Trst i Veneciju

Proizvodi iz Duća i okoline su nekad brodovima transportirani čak i do Trsta i Venecije. Poznata vina iz tog područja bila su posebno tražena sredinom 19. stoljeća, kada su francuski i  italijanski vinogradi patili od filoksere i bili gotovo uništeni. No početkom 20. stoljeća  (1912. god.) filoksera se proširila i na područije Duća.

Tako je vinogradnje, koje je pored proizvodnje maslinovog ulja, te uzgoja i berbe smokava i trešanja, bila glavni izvor prihoda Starog sela, bilo sve manje i manje. Tvornica metala u Dugom Ratu je stvorila mještanima mogućnost novog zaposlenja, tako da je rad u tvornici postao glavni izvor prihoda u regiju. 

Njemi svijedoci starih vremena

Oko tristo metara od Starog sela Duće prema sjeverozapadu nalazi se njegovo malo groblje sv. Marka. Od male kapele na početku groblja kretale su povorke na sahranama do obiteljske grobnice. Grobnice su ponekad i trokatne, tako da mnogobrojni članovi jedne obitelji tu počivaju u miru. 

Djelomično moderno dizajnirane grobnice od mramora i granita pak ne mogu dosegnuti ljepotu jedne grobnice u formi male kapele, ukrašene divnim mozaikom. Tu grobnicu je svećenik iz Duća don Ante Škobalj sam podigao za sebe i svoju obitelj.