Subota, 04 Listopad 2008
 Mila Roditeljica se začudila, jer se javija dida Đovani da stiže s pokera, i to puno ranije nego inače. Moj otac, 70-godišnji veteran hazarda, naša je ekipu s Meja u kojoj je on pravi momčić: jedan pokeraš ima 84 godine, drugi 82, a oni četvrti je, ka i ćaća, tinejdžer s tek sedandeset lita. Dvojica imaju slušne aparatiće, a oni od 84 godine blefira da se sve praši. - Ma šta oće reć da Đovani već u šest dolazi s karata? - zabrinila se mater: - Da mu nije kolpalo kojega iz družine? Došli su nan Mila Roditeljica i Đovani nekoliko dana u goste na Meje. Materi se puno svidilo to šta imamo lipi veliki balkon, za razliku od one njezine lođice od po' kvadratna metra u neboder u Karamanovu, di joj jedva stanu i pitari s cvićen ...OĆE LI SU´ SVITA PITA SE PAULETIĆ, NO PAPUČICU MORE DRUGE BRIGE
Akcelerator i tri pune makinje robe
Lipa Sanja, žena od našega znanstvenika na CERN-u, ima pustu dičurliju, baš ka i Papučica, pa im je važnije pitanje od hadronskoga sudarača ubrzo postala centrifuga u makinji za pranje robe
Piše: Robert Pauletić / Slobodna Dalmacija Izvor: Slobodna Dalmacija
Dok smo Papučica i ja bih poslon u Zagrebu, ona je čuvala dicu.
Ujutro bi ih špedila u školu, a onda bi dovukla katrigu na balkon, pa bi zapalila španjulet s upaljačen koji, kad se kresne, svira "Happy Birthday To You".
Neko vrime bi samo dimila, gledala u more i bile brode, a posli bi išla kužinavat.
Šta je Einstein tija?
Dok nan je mater pričala o ekipi s pokera, evo ti Đovanija na vrata. - Sine, možeš li mi upalit internet, da nešto vidin? - pita me odma. Ćirija san ga dok je upisiva pojmove na Googleu.
- Tata, nisan ni zna koji si ti surfer! - pohvalija san ga: - A di si se to naučija, doma nemaš kompjuter?
- Bogati, u kancelariji!
- U kancelariji? - začudija san se: - Kako te pusti šef Jozo da mu surfaš u radno vrime? Znan da si formalno u penziji, ali...
- Ma ja to samo kad nema puno posla. Da vidiš kojih zanimljivih stvari ima! 0 životu, smrti, duši. Šta je to duša? Kako je nasta svemir? I sad, kad ti promisliš: šta je to Einstein tija? Evo sad će u tunelu u Švicarskoj provjerit njegovu teoriju. Fantastično nešto!
- Je li to o CERN-u govoriš? - javila se Mila Roditeljica: - Lipo će ti oni provjerit Einsteina, eno in je iscurija helij u tunel! Sve će nas deštrigat ludi naučenjaci!
- Ti, Franka, muči, ti ništa ne razumiš - otega je otac: - Je li znaš da ti uopće ne vidiš ovo šta misliš da vidiš, da su to sve valovi?
- Kako ne vidin? - mater je raširila oči: - Evo špaher, jel ti špaher val?
- Je, i špaher je val, sve su valovi - odriza je otac nepokolebljivo.
- Koji valovi? Ajde ne pizdi! - zaključila je mater znanstvenu diskusiju.
Ljudi posvećeni znanosti, prema čemu očito pod stare dane teži i moj ćaća, uvik nailaze na porugu, a okolina ih ništa ne razumi.
Evo su nan došli nobelovci u Split, konačno objasnit to oko CERN-a, a publika ih je, umisto da ih pita o Velikom hadronskom sudaraču, postanku svemira, crnin rupama i "Big Bangu", upilala s pitanjima tipa " Virujete li u Boga?", "Oćete li nan uništit svit?" i slično.

Ono šta znan o CERN-u čita sanu romanu "Anđeli i demoni" od Dana Browna, di je pisac fantazira nešto o otkriću antimaterije. Sve je to skupa zanimljivo, ali ko će razumit te fizičare?
WWW i dičja kolica
Nikidan san upozna pravoga pravcatog znanstvenika povezanoga s CERN-on, i to još fetivoga Splićanina.
Sidija san s Papučicon na skale od Peristila, pijuckali smo čaj i čekali da prođe tri kvarta od ure, da možemo poć do Žile na peškariju, po očišćene barbune. Odjedanput mi je lipa tamnokosa gospođa šta je sidila na skalu desno do mene šapnila: - Znate, nas dvoje smo se igrali kad smo bili mali!
Pokazalo se da je to Sanja s kojon san se navodno igra u Đorđićevu prije pustih godina, i da bi joj triba znat i sestru, djevojački Kovačić.
Kima san glavon "Je, je!", ali se nisan ništa sitija, šta mi je čudno, s obziron na to da je Sanja atraktivna i danas, kad je prema vlastiton priznanju već rodila petero dice.

Do nje je sidija muž Sven, doktor znanosti i profešur na FESB-u, puno simpatičan čovik, i rič po rič pokazalo se da njih dvoje baš ovih dana idu u Švicarsku u CERN, zapravo ide on, a Sanja zato vrime obađe butige po Ženevi koje su lipe, ah puno skupe.
Sven i ja smo, bidni, počeli nešto pričat o CERN-u, o tome kako Europa tu ulaže ogromne pineze, pa onda o CERNET-u koji su u Švicarskoj imali prije nego šta se internet prozva interneton, o World Wide Webu koji su smislili baš ti lumeni s CERN-a..., ali su nas Sanja i Papučica ubrzo samlile ženskin pričama.
I jedna i druga rodile su pustu dičurliju, i ka puno važnije pitanje od hadronskoga sudarača nametnila se centrifuga, odnosno tema o tome koliko koja šporke robe opere na dan.

Zaključile su da svaka satare minimalno po tri makinje. Kad ide kupit bičve, Sanja kupi odma pedeset pari, a o spizi za tu silnu čeljad da i ne govorimo. Najviše mi se svidila slika kad je išla u spizu sa bebon, pa su joj teške kese pritegle kolica i deboto joj se bebica izvrnila vanka.
Na kraju san osta prikraćen za znanstvene informacije o CERN-u. Morat ću se s profešuron Svenon nać nasamo, bez Sanje i Papučice, da on sve to meni malo bolje objasni.
Dovest ću i oca, ako ga uspijen odvuć od pokera! |