Znanje i proizvodnja
 
Zašto se naši poduzetnici rijetko upuštaju u proizvodnju tehničkih dobara? Jedan od važnih uzroka leži u nedovoljnom znanju da se nešto iz crteža ili prototipa pretvori u tržišno kvalitetan proizvod
 
Piše: Ivan Katavić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik
 
Potaknut tekstovima "Estonsko ulaganje u znanje kao primjer Hrvatskoj" (Vjesnik, 25. rujna 2008., Link: http://www.vjesnik.com/html/2008/09/24/Clanak.asp?r=tem&c=11 ) i "Bez razvoja tehničkih znanosti nema održivog razvoja i blagostanja" (Novi list, 21. rujna 2008.,), pokušat ću ovim člankom sudjelovati u raspravama o toj temi, pošto sam gotovo cijeli radni vijek, na razne načine, bio vezan uz proizvodnju i materijale.
 
Najprije nešto o učestaloj sintagmi 'društvo znanja'.

Čini se da postoji različitost njena shvaćanja. Osobno prihvaćam tu sintagmu ako se njome podrazumijeva (a) društvo u kojemu se stalno stječu nova znanja i (b) društvo u kojemu se ta znanja implementiraju u nove proizvode i procese.
 
Što se tiče proizvodnje, činjenica je da mnoge zapadne zemlje napuštaju masovnu proizvodnju roba niskog stupnja obrade (jer ne mogu izdržati konkurenciju na tom području proizvodnje), ali i te kako održavaju i potiču proizvodnju sofisticiranih, inovativnih proizvoda.
 
Zašto? Posjeduju i razvijaju znanja koja im omogućuju takvu proizvodnju! Činjenica je da sve razvijene i bogate zemlje, velike i male, imaju značajno razvijene proizvodnje tehničkih dobara.
 
Zašto u našoj zemlji izgleda da takva proizvodnja nema perspektive?

Više je razloga, ali svakako je najvažniji problem učinkovitog stjecanja i prenošenja novih znanja.
 
Vezano uz taj problem bilo bi dobro znati odgovore na nekoliko pitanja.

Koliko se novih inovativnih, na znanju utemeljenih proizvodnih poduzeća osniva godišnje kod nas i koliko se novih proizvoda temeljenih na znanju pojavljuje na tržištu?

Koliko patenata prijavljuju godišnje znanstveni instituti, visoka učilišta i gospodarstvo?

Kako i u kojoj mjeri se promiče kultura poduzetništva i inovacija u našem školstvu?

Zašto se naši poduzetnici rijetko upuštaju u proizvodnju tehničkih dobara?

Jedan od važnih uzroka leži u nedovoljnom znanju da se nešto iz crteža ili prototipa pretvori u tržišno kvalitetan proizvod.

Drugim riječima, nedostaje nam poznavanje novih naprednih tehnologija.
 
Primjerice, naši poduzetnici ili oni koji to žele postati nemaju odgovarajuća znanja o novim materijalima, o metodama, načinu i mogućnostima njihove primjene, o novim sofisticiranim postupcima prerade i obrade materijala, a što je preduvjet za novu, konkurentno osposobljenu inovativnu proizvodnju.
 
Problem prenošenja znanja rješava se ne samo u redovnom školstvu, već i putem tečajeva na kojima se polaznici (većinom iz gospodarstva) za nekoliko dana trajanja tečaja upoznaju s rješavanjem određene tehničko-tehnološke problematike (bilo bi dobro upoznati djelatnost njemačkih tehničkih akademija). Takvi tečajevi spadaju također u kontekst cjeloživotnog obrazovanja.
 
Problem izravnog prenošenja znanja za proizvodnju nameće kao imperativ i potrebu osnivanja jednog instituta za tehnologiju, iz kojeg bi se prenosila nova tehnološka znanja, razvijali i usavršavali novi postupci i metode koji su relevantni za našu proizvodnju.
 
U takvom institutu poduzetnici bi mogli dobiti praktična, certifikatom potvrđena znanja o metodama, postupcima i opremi za realizaciju određene proizvodne tehnologije.
 
Takav bi institut trebao surađivati s laboratorijima naših visokih učilišta, čime bi se ostvarila učinkovita sinergija u istraživanju, prenošenju znanja, stalnom obrazovanju, ali i davanju konkretne tehničke podrške našim poduzetnicima u rješavanju proizvodnih problema.

Ako već postoje takvi ili slični projekti, treba ih podržati prije svega naša tehnička javnost i poduzetnici. Smatram da bi investicije za realizaciju takvih ciljanih projekata bile i te kako svrsishodne i opravdane.

Što nam se poručuje tekstom "Estonsko ulaganje u znanje kao primjer Hrvatskoj"? Da moramo biti i informacijski pismeni. Ali informatička pismenost još ne jamči uspješno stvaranje nove vrijednosti.
 
Završit ću tekst citatom iz jednog davnog članka u Vjesniku (22. rujna 1997.): "Zato je država bez proizvodnje siromašna, osuđena na izumiranje".
 

---------------------
Ovaj članak je objavljen u Vjesniku.
Autor je profesor emeritus Tehničkog fakulteta u Rijeci