MRAČNA STRANA LJUBAVI - ZAŠTO BRAČNE NEVJERE I PREKIDI VEZA SVE ČEŠĆE ZAVRŠAVAJU UBOJSTVIMA?
 
Bolesna fiksacija: Moja il' ničija
 
Ubojstva iz strasti nisu rezutat toga da je netko 'odjednom poludio' i ubio partnera. Ona su prije rezultat nakupljanih frustracija, ali ponekad i bolesne ufiksiranosti u jednu osobu, tvrdi prof. Vukadin
 
Piše: Javorka Luetić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija
 
Nevjerne žene i muškarci svo češće bivaju okrutno kažnjeni za svoje ljubavne avanture, ali za život je, čini se, opasna i namjera prekida veze u kojoj je jednom partneru postalo loše, dosadno ili neizdrživo.

Prevareni ili ostavljeni teško praštaju i uzimaju sebi pravo da nasiljem osvete povrijeđeni ego.

Crnokronikaški mediji
 
Tako proizlazi iz naših crnih kronika u kojima se posljednjih mjeseci redaju vijesti poput: "Čekićem izudarao svoju bivšu suprugu na parkiralištu, pa otišao kući i objesio se", "u kafiću ubio bivšu suprugu pa sebe'", "ubio suprugu te pokušao ubiti trudnu kćer"...
 
Najbolja prevencija je razvijanje sustava koji ne poznaje nasilje kao način komunikacije.
 

Imamo li još pravo na sreću?

Ovakve su vijesti gotovo svakodnevne pa se čovjek pita imamo li mi još uvijek pravo na promjenu partnera, pravo na razvod braka, na sreću i, najvažnije, pravo na život?
 
Prof. dr. sc. Irma Kovćo Vukadin, pedagoginja s Odsjeka za kriminologiju Edukacijsko-rebabilitacijskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi da je ljubomora samo jedan od motiva koji su prisutni u ubojstvima intimnih partnera i, prema rezultatima nekih hrvatskih istraživanja, znatno je češće kao motiv zastupljena kod muškaraca nego kod žena.
 
- Teško je reći radi li se o uvriježenoj kovanici "balkanske posesivnosti" jer bismo nju danas teško definirali. U određenom broju slučajeva se vjerojatno radi o postojanju fiksiranosti na određenu osobu, koju susrećemo i u narodnoj izreci "ili moja ili ničija", što prije svjedoči o osobnoj patologiji, tvrdi prof. Kovćo Vukadin.
 

Nakupljene frustracije i nezadovoljstava
 
Naime, svaki odnos između ljudi je kompleksan i dugotrajan proces u kojem ponašanje jednog poziva na ponašanje drugog, i ubojstva nisu rezultat toga da je netko "odjednom poludio" i ubio svog partnera. Ona su prije rezultat dugotrajnije nakupljanih frustracija i nezadovoljstava u tom odnosu, koja u određenom trenutku, i u određenim okolnostima, mogu dovesti do fatalnog ishoda.
 
Osim toga ne živimo u zrakopraznom prostoru, nego u konkretnoj društvenoj sredini u kojoj se još uvijek raspravlja o različitim učincima ratnih i tranzicijskih zbivanja, podsjeća naša sugovornica, a na pitanje što napraviti da smanjimo ili spriječimo ubojstva iz ljubomore, odgovara kako ne postoji jednoznačan odgovor, ali ono što se može dati kao najšira prevencijska preporuka jest učenje poštovanja sebe i drugoga te učenje nenasilnog rješavanja problema, tj. razvijanje vrijednosnog sustava koji ne prepoznaje nasilje kao mogući način komunikacije.
 
To učenje, naravno, počinje od djetinjstva, kaže prof. Kovčo Vukadin.
 

Samo loša vijest je dobra vijest
 
Uređivačka politika velikog dijela medijskih kuća se u znatnom dijelu oslanja na parolu "jedino loša vijest je dobra vijest" jer osigurava zanimanje publike i dobru nakladu, pa smo svakodnevno "zasipani" naslovima o nasilju u njegovim različitim intenzitetima i pojavnim oblicima.
 
Naravno, medijski prezentirano nasilje ne uzrokuje samo po sebi nasilje, no stvara jedno mentalno ozračje pesimizma, straha, osjećaja nesigurnosti, dovodi do razmišljanja U kakvom to svijetu živimo, u kojem ljudski život, koji je najveća vrijednost, ima tako mali značaj - ističe prof. Kovčo Vukadin.