Petak, 02 Siječanj 2009
  Nešto više celzijusa u zraku nego prethodnih večeri i zamjetniji "suficit" dobrog raspoloženja među svitom u usporedbi s lani, dočekalo nas je na kaletama i pjacama Omiša oko jedanaeste ure kad smo se napokon odvojili od prepunog blagdanskog stola i udobnosti susjedovog dnevnog a ovih dana u pravom smislu riječi tulum-boravka. Malobrojna ali probrana (dobro.. još dvije-tri smišnice ne bi falile),  spizom i dobrom kapljicom energetizirana ekipa napustila je dugoratske Dvore i krenula put najbliže organizirane javne zabave... Na dva "i po" Omiška trga bilo je pregršt svita najrazličitijih generacija. Na jednom trgu mnoštvo je plesalo i skakalo na house zvuke već tradicionalnog omiškog Silvestarskog "residenta" DJ Sacurabe, ove godine u društvu dvije neloše plesačice. Na drugom trgu odigravala se veselica u kojoj su feštali deboto svi štono bi se reklo od 7 do 77. Dućanin Ivo Amulić s bandom i jokerom Borkom rasplesao je i uveseljavao Omišane, Dućane, Dugoraćane, Jeseničane, i sve ostale koji su odlučili dočekati Novu zabavljajući se na Omiškim trgovima i kalama...DUGORAĆANI NA DOČEKU.. U OMIŠU
Tekst i slike: Mladen Banović
Novogodišnji vatromet bija ja najbolji do sada i moja dugoratska ekipa koja nije bila u mogućnosti vidit Slavin vatromet samo je zinula i sve što je između čestitanja, cmakanja poznatih i nepoznatih cura, te gutljaja osvježavajućih napitaka mogla reći jest bilo "aaaaaa... aaaaaaa..."
A poznatog svita ko u novogodišnjoj bajci! Zagor s zakonitom i kumom Čikom, Stipe s novom curom, Maja s ekipom, pa cure iz klapa, prijatelji iz srednje,...
Grad je bio pun. Radilo je dosta kafića i konoba. Na trgu ispred "Cesarice" i "Bagulina" ništa lošiji đir i prava promenada smišnica svih ljeta, no nažalost većinom mlađahnih. Neke sigurno nećete vidit po gradu idućih misec dana sve dok ne zalječe novogodišnje upale bubrega, pluća, jajnika...
I dok je DJ Sacuraba tehnicirao na trgu "pet kafića nigdi mog stolića" do jedno tri ure, Dućanin Ivo se umorio već oko dvije i po ure! A ja džabe odspavao popodne da mogu bančit do jutra...
Zabava se potom nastavila po kaletama i dupke punim kafićima u kojima je đir (a i ekipa) bila sve luđa. I tako je to potrajalo... Kod nas do jedno četiri i po...
U povratku se nismo proveli kao naš Frane 00,7. Onako koncentrirani na cestu i vožnju "ispod 50" nismo vidjeli ni stoperice, a kamoli policijote.
Sutradan je svanuo najkraći dan u godini i mogu Vam reć da mi je prva (posljepodnevna) kava prijala kao malo koja prije, što naravno nema nikakve veze sa glavoboljom, a bome niti omiljenom djelatnicom popularnog kafića ...
|
Piše Mladen Banović
982 čitanja, 
9 komentara, 
KOMENTARI
Ajde Ćupa baš si...
