Je li bolje stanovati u neposrednoj blizini velikog grada ako su prometne veze i infrastruktura dobre?

Urbanizam: Grad po mjeri čovjeka

Smještajem satelitskih naselja uz brze prometnice anulira se osjećaj odsječenosti od grada jer se vozilom može doći do grada za manje od pola sata i otići u kupnju, ili u kino, kazalište, na utakmicu... Takvim konceptom smanjuje se pritisak na gradske četvrti u kojima je gužva postala nesnosna

Piše: Nataša Gajski Kovačić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Je li bolje stanovati u neposrednoj blizini velikog grada ako su prometne veze i infrastruktura dobre? Čini se da jest jer na rubnim dijelovima velikih gradova niče sve više takvih naselja. Prednosti su, uz niže troškove zemljišta pa time i stanova, veća sloboda u planiranju naselja.

Jedno takvo naselje je i Veliko Polje, smješteno na dijelu Novog Zagreba, između Buzina i Velike Mlake. Prostire se na 15 tisuća kvadrata, a ono što ga razlikuje od drugih takvih jest što je građeno po principima održive gradnje, prema programskim smjernicama knjige »Grad po mjeri čovjeka« uglednoga sociologa Rudija Supeka.

Urbanističko-arhitektonski projekt naselja izradili su arhitekti Mario Pehnec, Alida Janković Tomas i Sabina Petković iz zagrebačkog Idea Studija.

Središnji prostor u naselju uređen je kao park s dječjim igralištem i paviljonom u funkciji lokalne zajednice. To je oaza mira za sve stanovnike i mjesto socijalne interakcije.

Za izbor Velikog Polja presudno je bilo više elemenata - dobra prometna povezanost sa središtem Zagreba, relativno brzi priključak na zagrebačku cestovnu obilaznicu, mogućnost korištenja prigradske željeznice i laki pristup aerodromu, te inspirativna velika neizgrađena površina.

Na njoj je bilo moguće kvalitetnije projektirati urbanistički kompleks sa svim potrebnim sadržajima za visoku razinu stanovanja, s tim da već postoje prateći sadržaji u blizini, poput škole i dječjeg vrtića.

Misli Rudija Supeka kao vodilja

Niti vodilje pri projektiranju naselja po mjeri čovjeka bile su misli Rudija Supeka, koji je rekao da čovjek u svom dugom putovanju kroz vrijeme i povijest traži u prostoru i njegovom oblikovanju odgovore na neka pitanja o smislu svog postojanja:

»Da bi se očitovao kao jedinka svoje vrste, dovoljno mu je bilo pronaći zaklon ili stanovati, da bi se spoznao kao društvo ili biće zajednice, potrebno je bilo da stanovanje govori o organizaciji društva, da se stan pretvori u prebivalište, da mu ono govori o onome što jedinku nadživljuje, da u prostoru sagleda i duhovnu dimenziju svojeg postojanja S tim u vezi naselje po mjeri čovjeka znači usklađenost zgrade u odnosu na 'genius loci' i strane svijeta, dobar raspored stanova koji omogućuje poželjnu bilateralnu orijentaciju prostora s prirodnim provjetravanjem, fasadne stijene s ugodnim pogledom i dobrom zaštitom od atmosferilija, oblikovanje i dimenzioniranje pojedinih prostora ovisno o funkciji i mikrolokaciji, kao i niz drugih međusobno povezanih elemenata arhitektonskog projektiranja s kompleksnim međuutjecajima treba optimalno riješiti u cilju osiguranja kvalitetnog stanovanja«.

S arhitektom Pehnecom smo razgovarali o tome bi li nova stambena naselja trebalo koncipirati upravo u tom prstenu oko velikog grada ili će i dalje prevladavati praksa da se nove zgrade interpoliraju u postojeće gradske četvrti na mjestu manjih starih kuća.

"U gradu postoje ograničenja infrastrukturne mreže. Ne može se beskonačno povećavati veličina građevina i broj stanovnika koji se koriste postojećom infrastrukturom. Posljedica toga je smanjenje prostorne kvalitete stanovanja i zagušenost.

Grad privlači svojim povijesnim slojevima i društveno-kulturnom opremljenošću. Taj uzbudljivi pozitivni izazov gradskog centra treba nastojati dostići i u novoplaniranim naseljima.

Dobra prometna povezanost je nužni preduvjet, ali važno je osim stanova paralelno planirati prateću mrežu sadržaja kojima se postiže viša kvaliteta življenja i kojima korisnici u stambenom naselju cjelovito zadovoljavaju svoje potrebe. Takvo urbanistički uređeno naselje pruža vrlo kvalitetno stanovanje", ističe Pehnec.

Današnja često neplanska, prevelika, gotovo ugurana zamjenska gradnja na premalim parcelama unutar gradskih četvrti s niskim obiteljskim kućama guši susjedstvo i usporava promet na ionako slabo propusnim ulicama.

»Satelitska stambena naselja jedan su od primjera stambene izgradnje koji ne isključuje obnovu ili rekonstrukciju, te interpolaciju namjesto postojećeg trošnog zdanja bliže centru grada. Radi se o različitim koncepcijama koje obogaćuju urbanističko-stambenu ponudu.

Koncepcija održivog razvitka pretpostavlja formiranje cjelovitih satelitskih stambenih naselja na udaljenosti od sedam do 20 kilometara od središta grada, s mnogo zelenila, kvalitetno riješenim prometom u naselju, jednostavnim pristupom i komunikacijom s gradom, te skladnim arhitektonskim oblikovanjem.

Smještajem satelitskih naselja uz brze prometnice anulira se osjećaj odsječenosti od grada jer se osobnim vozilom može doći do grada za manje od pola sata kako bi se otišlo u kupnju, kino, koncert, kazalište, na izložbu ili utakmicu. Ujedno, tim konceptom smanjio bi se pritisak na gradske četvrti u kojima je postala nesnosna gužva i postiglo rasterećenje podsljemenske zone«, veli Pehnec.

Pehnec radi na još jednom projektu u kojem će prioritet biti stanovanje u skladu s prirodom:

»Trenutno pripremamo interdisciplinarni projekt ekološkog kompleksa zgrada u blizini Zagreba, s turističkom ponudom stanova i prostora za odmor i razonodu, trgovina ekološkim gradivim materijalima, namještajem i drugom opremom, s ponudom zdravih namirnica, te makrobiotičkom i sličnom ekološki osviještenom gastronomskom ponudom, do mjesta učenja, kulturne i duhovne obnove. Sve je koncipirano kao urbanističko-arhitektonski eko-logičan koncept zdravog življenja«.

Niskoenergetske kuće rijetkost u Hrvatskoj

Niskoenergetske kuće u Hrvatskoj su još rijetkost, a u većini novogradnje, čast iznimkama, energetska efikasnost je na začelju prioriteta. Neki smatraju da bi država trebala možda smanjenjem poreza i sličnim mjerama poticati ekološku gradnju.

»Niskoenergetske kuće zasad su rijetkost, jer osim što bi investitori trebali biti ekološki osviješteni, potrebna su i veća početna ulaganja, otprilike 10 posto više nego za uobičajenu gradnju. Pozitivno bi djelovale državne subvencije za proizvodnju i korištenje ekološki ispravnih gradivih materijala, energetski djelotvornih materijala koji se izrađuju od prirodnih sirovina s neškodljivim svojstvima u cijelom ciklusu, od proizvodnje, transporta i ugradnje, do korištenja,
razgradnje i recikliranja.

Poticajno bi bilo oslobađanje od dijela troškova komunalnih i poreznih naknada za prostore pasivne energetski djelotvorne arhitekture, poput zimskog vrta, spremišta topline, deblje konstrukcije, bolje toplinski izoliranih vanjskih zidova ili Trombovog termoakumulacijskog zida«, smatra Pehnec.

Početna cijena je nešto viša, ali dugoročno se isplati - investitoru zbog prepoznatljivost po kvaliteti, korisniku zbog zdravog stanovanja i nižih troškova održavanja, a društvu zbog ekološkog unaprjeđenja okoliša i zajednice u cjelini.

Pitanje je, međutim, koliko je u Hrvatskoj uopće zastupljena koncepcija održivosti u arhitekturi i građevinarstvu. Pehnec tvrdi da održivost u arhitektonskoj praksi treba pratiti proces urbanističkog planiranja, arhitektonskog projektiranja, građenja, održavanja i rastavljanja.