Sretna ili strašna Nova godina!?

Hoćemo li se u novoj opametiti?

Pošto se život nastavlja i poslije kriza, postoji i šansa da se i hrvatski političari i građani opamete i počnu povezivati demokraciju i ekonomiju. Prosvjedi facebookovaca ili škverana očito ne daju rezultate

Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Sretna ili strašna Nova godina!? Budući da bauk "krizizma", nakon propasti komunizma, kruži svijetom, mnogi se elitni analitičari upuštaju u ocrnjivanje budućnosti u koju se moramo uklapati po ustaljenom običaju: ako se vani događa loše, onda se to mora događati i nama, jer je neminovnost globalizacije i danak spojenih tržišta, ali ako se događa dobro, onda to nema nikakve veze s nama, za sve ostaje kriva naša prevelika cijena rada, slaba produktivnost, ogromne subvencije, a nikada, naravno, naši menadžeri koji Vladi kao glavni lijek za oporavak gospodarstva predlažu otpuštanja radnika i smanjivanje radničkih plaća.

Umjesto ekonomskih savjetnika koji nemaju pojma o troškovima života, Sanader bi u Ekonomsko vijeće trebao kooptirati Josipa Matanovića, glavnooptuženog "maestra" koji zna da je u Hrvatskoj 50.000 eura jedva za kavicu, a 350.000 kuna tek za dva-tri gemišta.

Nacionalizam i profiterstvo godinama su oduzimali puku svaku volju za demokracijom pa se o razvoju razmišljalo samo kad je voda došla do grla

I profit se može drugačije dijeliti

I profit se može drugačije dijeliti. Nova rumunjska vlada, s osjećajem za pravedniju raspodjelu nacionalnog dohotka, napravila je pošteniji iskorak, limitirala je plaće direktorima državnih tvrtki sa 7000 eura na 1200 eura i na taj ih način uskladila s prosječnom plaćom rumunjskog građana koja iznosi 340 eura.

Susjedna tržišta

Je li politika natjecanje u zlogukosti i otežavanju situacije ili u sagledavanju pozitivnih strana krize?

Nama koji smo preživjeli granatiranje, otpuštanje s posla, samootkupljivanje vlastitih stanova i tvrtki, propast ušteđevina i banaka, neka uvezena, spekulativna kriza ne može bili iznenađujuće težak teret.

Kriza je i poziv na promišljanje realnije strategije razvitka, onoga čega su se strašile sve dosadašnje vlade sklone ideološkom čistunstvu, da sve što proizvedemo moramo prodati na Zapadu, ignorirajući tržišta od kojih smo znali živjeti -   ponajprije vlastitu regiju, samo da se ne bi ponovno "pojugoslavenili" i "balkanizirali".

Međutim, susjedna tržišta su vječna, stoga moramo čvršće integrirati naša međuovisna gospodarstva kao osigurače protiv propasti.

Prodavanje poduzeća strancima koji su potom umjesto nas zasjeli na ta tržišta pokazala se kao strateška glupost i najnoviji potezi Vlade oko Ine govore da je Vlada konačno prihvatila odgovornost za nacionalnu ekonomiju u korist cjelokupnog stanovništva, a ne samo u korist stranačkog obogaćivanja ili u korist inozemnih i domaćih tajkuna.

Naime, ni u EU-u se nitko neće htjeti baviti boljitkom Hrvatske ni dizanjem standarda njezinih građana. Iako je EU bez unutarnjih granica, svaka se država EU-a razvija unutar svojih granica.

EU na okupu drži povjerenje u demokraciju koje je proizašto iz gospodarskog jačanja. To nije neka europska posebnost. Porast gospodarske uspješnosti stvarao je pritisak i na razvoj demokracije u Aziji, počevši od Japana, Južne Koreje, Tajvana, pa donekle i Kine.

Pad stope razvoja, nezaposlenost, besperspektivnost mladih otvara vrata anarhizmu i studentskim pobunama, kao što se to danas događa Grčkoj i prijeti širenjem na druge države.

Da to nije neka marginalna pojava, tvrdi i kineski premijer WenOiabao koji je u intervjuu Financial Timesu izjavio da se boji rasta nezaposlenosti i gubljenja posla u kineskim gradovima, što bi moglo dovesti do pobuna kao u Grčkoj. Zbog toga kineska stopa rasta ne smije pasti ispod osam posto. Hrvatski su ideali, uz pristranu statistiku, jedan do dva posto.

Pametni Kinezi

Za razliku od hrvatske vladajuće elite, koja je toliko pametna da više nikada ništa ne treba naučiti, kinesko rukovodstvo u posljednjih pet godina održava cjelodnevne seminare za vrhunske lidere.

Teme su bile: "Bolje razumijevanje svjetskog gospodarstva te posebno globalizacijskih trendova", "Međunarodna trgovina, investicije i važnost globalnog razvoja Kine","Urbanizacija i ekonomska nejednakost", "Demokracija i vladavina prava", "Kako demokratizirati jednopartijski sustav"...

Iako je Kina komunistička diktatura, a Hrvatska pluralna demokracija, hrvatski rukovodioci nemaju sličnih potreba za spoznajom svijeta ili promjenom svoje nedemokratske jednostranačke prakse.

Je li slučajno da Kinezi nisu činili greške Hrvata koji od svoje tranzicije nisu imali koristi?

Pošto se život nastavlja i poslije svih mogućih kriza, postoji i šansa da se hrvatski političari i građani opamete i počnu povezivati demokraciju i ekonomiju.

Izolirani prosvjedi marginalnih grupa poput facebookovaca ili manje virtualnih škverana ne daju rezultate.

Uspjeh demokracije u Poljskoj zasnivao se na solidarnosti intelektualaca, srednjeg sloja i radničke klase. Kod nas je srednji sloj stanjen do neprepoznatljivosti, radnička klasa desetkovana, a intelektualci potpali pod točku show businessa, apsolutno nezainteresirani za sudbinu rada i razvoja jer ih karijeristička autocenzura opominje da bi to značilo zagovaranje "komunizma".

Nacionalizam i profiterstvo godinama su oduzimali svaku volju za demokracijom pa se o razvoju razmišljalo samo kada je voda došla do grla. Tek kad je brodogradilištima zaprijećeno ukidanjem, probudila se i radnička svijest o značenju rada za društvo, obitelj, pomladak.

Bitka za standard hrvatskih radnika dobiva se u Hrvatskoj!

Ali tko može razumjeti što je Hrvatska? Nije li ona u svemu kontraprimjer jer je vjerojatnije da će demokratizaciji prije voditi pad nego dizanje stope rasta?