UOČI BOŽIĆA U BRUXELLESU JE U DRUGOM POKUŠAJU OTVORENA  BIBLIOTEKA EUROPSKOG KULTURNOG NASLJEĐA

 Europeana digitalna nasljednica Aleksandrijske knjižnice

Osim najznačajnijih djela kao što su Da Vincijeva Mona Lisa, Danteova Božanska komedija, nude se i zvučni dokumenti - pjesma ptiza iz Britanske knjižnice, snimci svih dijalekata kojimase govori na teritoriju Velike Britanije, zatim rukopisi djela Cervantesa, Joycea, Kafke ...

Piše: Milan Lazarević / slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Potom je otvaranje knjižnice odgođeno i zainteresiranima najavljeno za siječanj. Odlučeno je, ipak, da se maksimalno požuri i da to bude cijeloj kulturnoj javnosti Europe dar za Božić.

Kapacitet servera u međuvremenu je udvostručen, portal funkcionira, ali je kompjutorski sustav i dalje u fazi probe i broj posjetitelja ograničava se dok se kapacitet ne poveća dovoljno i dok ne pokrije zanimanje publike u svakom trenutku.

Uspoređuju je sa slavnom Aleksandrijskom knjižnicom za koju se govorilo da knjizi otvara najšira vrata na cesti k vječnosti.

Ideja stvaranja Europeane proistekla je iz ideje o kulturnoj politici Eropske unije koja se zalaže za stvaranje široko pristupačnog europskog informacijskog društva, odnosno za omogućavanje pristupa svima u europsku kulturu. Inicijator i motor projekta je Francuska, koja je najdalje od svih zemalja svijeta otišla u digitalizaciji svog kulturnog naslijeđa. Start Europeane je praktično „na mišiće" izguran prije kraja godine i francuskog predsjedavanja u EU-u. Za mnoge je ovaj kulturni događaj bio šlag na torti francuskog vođenja Unije.

Neposredni povod za lansiranje ovog europskog projekta uslijedio je s nastankom internetske digitalne knjižnice Google Book Search 2000. godine. Te godine Google je uspio zaključiti ugovore s nekoliko europskih knjižnica, ponudivšiim besplatnu digitalizaciju u zamjenu za mogućnost da njihove fondove učini pristupnim u svojoj biblioteci. U Francuskoj je tabu porušila najprije Lionska knjižnica koja je Googleu povjerila digitalizaciju 1,3 milijuna svojih naslova. Na to je reagirala Europska komisija (EK) i formulirala vlastitu strategiju digitalizacije radi omogućavanja najšire pristupnosti europskom kulturnom naslijeđu.

Prvi javni poticaj za stvaranje Europeane došao je od bivšeg francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca koji je pozvao zemlje EU-a na klasificiranje europskog naslijeđa i omogućavanje najšireg pristupa tom naslijeđu. U prvobitnom projektu Europske digitalne knjižnice (EDL) najprije su sudjelovale nacionalne biblioteke koje su najviše učinile na digitalizaciji svojih fondova i njihovu povezivanju.

Od prošle godine EK nastoji u projekt uključiti muzeje, galerije, zavode za zaštitu spomenika kulture, crkvene i privatne kolekcije i razne posjednike audiovizualnih "nosača" značajnih za europsku kulturu.

Sadašnja Eurepeana je više prototip onog što će biti za godinu i pol dana. Trenutačno nudi dva milijuna naslova; u prvoj fazi učinit će dostupnim ukupno oko 3,5 milijuna, da bi ih sredinom 2010. bilo čak 10 milijuna - knjiga, rukopisa, audiosnimki, filmova, periodika, umjetničkih slika, mapa...

Najveći opskrbljivač je zasad Francuska, koja trenutačno sudjeluje sa 52 posto u sadržaju Europeane, potom Velika Britanija (10 posto), dok je Njemačka malo zastupljena - sa samo jedan posto.

Osim najznačajnijih djela kao što su Da Vincijeva Mona Lisa, Danteova Božanska komedija..., na www. europeana.eu nude se i izvanredni zvučni dokumenti - pjesma ptica iz Britanske knjižnice, snimke svih dijalekata kojima se govori na teritoriju Velike Britanije, rukopisi djela Cervantesa, Joycea, Kafke...

Basnoslovne investicije

Europska komisija planira investirati 120 milijuna eura u sljedećih nekoliko godina u razvoj informacijske tehnologije i metodike radi omogućavanja najšireg pristupa, čuvanja i zajedničkog korištenja europskoga kulturnog naslijeđa, kao i još 40 milijuna u projekt prevođenja naslova na sva 23 službena jezika EU-a. S time je u vezi financiranje aktivnosti i tehnologija na području automatskog prevođenja koje omogućuju pristup u svim ovim službenim jezicima EU-a. Troškove „prevođenja" svoga kulturnog naslijeđa u digitalnu formu snosit će same zemlje članice, a procjenjuju se na 250 milijuna eura.

Za funkcioniranje same Europeane brine se 40 ljudi, sa sjedištem u nizozemskom Haagu, a troškovi biblioteke procjenjuju se na oko 2,5 milijuna godišnje. EK priprema i financiranje niza drugih manjih programa koji se nadovezuju - na primjer, program za metodiku popisa i obrade podataka, prijevode i slično.

Digitalizacija kulturnog naslijeđa pregolem je zadatak. Na njemu je pao i moćni Microsoft, dugo najveća i najprofitabilnija tvrtka na svijetu, sada još uvijek ona koja ulaže najviše u znanost i razvoj. Microsoft je, naime, 2006. godine pokušao napraviti svoju biblioteku. Digitalizirao je 750 tisuća dokumenata i odustao.

U Europi je trenutačno u digitalnu formu preveden samo jedan postotak sadržaja fondova nacionalnih biblioteka! Problem su i dosad bile financije, a sa širenjem financijske i ekonomske krize, taj će problem rasti jer je ovaj projekt računao da će u digitalizaciji sudjelovati ne samo države članice nego i privatni sektor.

Cilj Europeane je spajanje europske kulture preko granica zemalja članica, te da istovremeno izrazi i njihovu različitost i posebnost. U ovom trenutku, je, međutim, u Europeani i više od 50 posto francuskih sadr-žaja. To će se mijenjati, no promjena bi morala ići brže. Već zbog toga stvara se određena skepsa, pa i odbojnost prema ovom projektu.

Među američkim stručnjacima dosta ih je koji misle da je cijela ova ideja izmišljena da bi Francuska postigla veliku prednost koju ima time što je prva i najviše učinila na digilitalizaciji kulturnog naslijeđa, da bi tako povratila svoje pozicije, uzdrmane prevlašću engleskog jezika i anglosaksonske kulture. No, čuju se kritički glasovi i u samoj Francuskoj, na primjer na takozvanom Avignonskom kulturnom forumu, na kojemu je postavljeno pitanje mora li se ulagati toliko novca u virtualni svijet - na štetu žive umjetnosti.

No, objektivni analitičari ne propuštaju ukazati da problem ovog projekta nije u Francuskoj, odnosno u tome što je ona toliko ispred, nego u tome što je digitalizacija u većini zemalja nedopustivo zanemarena i prepuštena birokratima, ignorantima i indiferentnima prema suvremenim potrebama kulturne komunikacije i zajedništva.

Modeli financiranja

Tek se počeo rješavati delikatan problem s autorskim pravima. Na tome zamalo nije krahirao Google Book Search. Tek jesenas ovoj tvrtki je pošlo za rukom da se, poslije tri godine, dogovori s glavnim američkim nositeljima autorskih prava.

Europeana pretpostavlja da se taj problem ima najprije rješiti u digitalizaciji na nacionalnoj razini pa će onda biti lakše na razini europskog kulturnog naslijeđa...

Postavlja se i pitanje „održivosti" Europeane jer je ne može vječito financirati EK. Razmatraju se i mogućnosti samofinanciranja, odnosno komercijalizacije projekta. Ti sadržaji bi se mogli koristiti ne samo za znanost i istraživanja nego i u turizmu, razmišlja se o povezivanju s operatorima mobilne telefonije i korištenju sličnih opcija kao kod Google Map i Google Earth.

Ovaj golemi projekt, kako se upozorava na kraju, ne bi trebao postati konzerva „stare dobre Europe", već bi se morao ubudućnosti spajati sa sličnima u Aziji, Americi, Australiji ...