BOLJE SE BAVIT POLITIKOM, NEGO DA SE ONA BAVI TOBOM

Lokalni izbori 2009 – epilog

Piše: Bloger SM / Pollitika.com
Izvor: Pollitika.com

Valjda zbog nepoznavanja merituma stvari kao i činjenice da su novoizabrana općinska, gradska i županijska vodstva nakon konstituiranja većinom otišla na ljetni godišnji odmor, mediji gotovo da ne pokazuju interes za to kako će funkcionirati lokalna (regionalna) samouprava u sredinama gdje su predstavničko tijelo i neposredno izabrani čelnik izvršne vlasti iz različitih, međusobno suprotstavljenih opcija.

Vlada do lokalnih izbora nije ni predložila odgovarajuća i prijeko potrebna zakonska rješenja pa ista nisu niti mogla biti usvojena. U već dobro poznatoj maniri, vlastiti propust i neodgovornost prema građanima su opravdali time da će ista biti donošena „u hodu“. Za neke bi to mogao biti i „hod po trnju“, prije svega za one kojih izbor nije po volji centralnoj vlasti.

Problem može nastati, a vjerojatno i hoće, već pri donošenju Statuta koji, kako je regulirano zakonom, mora biti usklađen s novim zakonskim rješenjima i donesen najkasnije u roku od 60 dana od dana konstituiranja predstavničkog tijela. Statut istina donosi predstavničko tijelo ali ne samostalno već na prijedlog čelnika izvršne vlasti.

Dakle, predstavnička vlast ne može ni raspravljati o Statutu bez prijedloga čelnika izvršne vlasti, ali isto tako ovaj ne može progurati niti jedno rješenje o željenom načinu funkcioniranja jedinice lokalne (regionalne) samouprave ako ga ne usvoji predstavničko tijelo. To je potencijalna pat pozicija već na prvom koraku.

Drugi nije nimalo lakši. Poznato je iz predizborne kampanje da mnogi čelnici izvršne vlasti ukinuto poglavarstvo namjeravaju supstituirati angažiranjem savjetnika za različita područja.

Međutim, kako i ta mogućnost mora biti predviđena Statutom, predstavničko tijelo iz druge političke opcije može vrlo jednostavno ne prihvatiti predloženo rješenje i onemogućiti neposredno izabranog čelnika izvršne vlasti da formira željeni tim vanjskih suradnika. Nije teško pretpostaviti kako bi se to odrazilo na funkcioniranje lokalne (regionalne) vlasti.

Svi sljedeći koraci koji zapravo čine srž rukovođenja jedinicom lokalne (regionalne) samouprave, a vezani su za upravljanje materijalnim i financijskim resursima, ovisit će također o ishodu sraza između predstavničke i izvršne vlasti ukoliko potiču iz različitih političkih opcija.

Evo i zašto (jedna od ovlasti čelnika izvršne vlasti):

5. - odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5% iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do 1.000 000 (jedan milijun) kuna, te ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina planirano u proračunu, a stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina provedeno u skladu sa zakonskim propisima

Budući se davno odustalo od tvrdnje kako novac nije imovina, nedvojbeno je da se „stjecanje i otuđivanje pokretnina i nekretnina“ odnosi i na trošenje proračunskih sredstava.

Također treba obratiti pozornost i na činjenicu da osnovicu za izračun iznosa kojim čelnik izvršne vlasti može raspolagati bez posebne odluke predstavničkog tijela čine prihodi bez primitaka, dakle samo izvorni prihodi proračuna.

Nije tajna da priličan broj jedinica lokalne (regionalne) samouprave funkcionira (preživljava) zahvaljujući isključivo pomoći centralne države a da su im izvorni prihodi skromni i tek simbolične naravi.

Ilustracije radi, izvorni prihodi proračuna grada u kojem živim su oko 11 milijuna kuna što znači da neposredno izabrani gradonačelnik može samostalno odlučiti o utrošku tek oko 55.000,00 kn, a i to samo ako je trošak planiran u gradskom proračunu.

U svim drugim slučajevima, dakle za sve iznad tog iznosa ali i svaku kunu utrošak koje nije izrijekom naveden u gradskom proračunu, odlučuje predstavničko tijelo:

U slučaju iz stavka 1. točke 5. ovoga članka odluku o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina čija ukupna vrijednost prelazi 0,5%, odnosno čija je pojedinačna vrijednost veća od 1.000 000 (jedan milijun) kuna od iznosa prihoda iz točke 5. stavka 1. ovoga članka, donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave

Kako se navedeno može odraziti na samostalnost u odlučivanju i u krajnjem na realizaciju projekata zamišljenih i u predizbornoj kampanji obećanih od strane sada već neposredno izabranih načelnika, gradonačelnika i župana, nije teško pogoditi. Sumnjam da je pretežit broj njih o ovome dovoljno razmišljao, ako je i uopće.

Nadalje, moguće su i situacije s obrnutim predznakom:

Sjednicama predstavničkog tijela prisustvuje općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan

Jasno je da (namjerna) izočnost navedenih čini upitnom legalnost održavanja sjednica predstavničkog tijela njihovih jedinica lokalne (regionalne) samouprave i time izravno dovesti u pitanje poštivanje zakonskih rokova za donošenje pojedinih akata što u nastavku može utjecati i na stjecanje uvjeta za njihovo (po sili zakona) raspuštanje i raspisivanje novih izbora.

Sigurno je da se primjerice prihode i primitke proračuna jedinica lokalne (regionalne) samouprave ili pak pitanje nazočnosti na sjednicama može i drugačije tumačiti, pogotovo poznajući kreativnost naših ovlaštenih tumača, ali je nedvojbeno da podjela izvršne i predstavniče vlasti između dviju ili više suprotstavljenih političkih opcija može dovesti do zastoja u radu pa i potpune blokade funkcioniranja jedinica lokalne (regionalne) samouprave.

U nastavku bi to moglo dovesti do beskonačnog arbitriranja središnje uprave (Antun Palarić) ili pak jednako dugog sudovanja pred našim već poslovično sporim i pristranim sudovima. U međuvremenu bi se, dok sporni slučajevi ne budu riješeni, javnost mogla zabavljati verbalnim akrobacijama i pravničkim smicalicama involviranih (pa zar baš tome nismo nedavno svjedočili u slučaju čelnika jednog od bivših općinskih vijeća koji je "zaboravio gdje je parkirao" ... op.ur.) i tako bar privremeno zaboraviti na vitalne probleme našeg društva.

O tome da li je nešto slično i bila namjera donositelja manjkavih zakona ili se samo radi o nebrojeno puta iskazanoj površnosti i nesposobnosti da se ne samo donesu kvalitetni zakoni već i osigura njihova provedba, zaključak neka donese svako sam.

Moj je da nema ništa od pompozno najavljivane decentralizacije države, kao ni kroz neposredan izbor čelnika jedinica lokalne (regionalne) samouprave od jačanja utjecaja građana na politička zbivanja u zemlji, i u krajnjem, ništa od željene i obećane demokratizacije društva.

Kampanja je iza nas 

U kampanji je izgovoreno svašta, neke su čak bile vrlo živopisne, ali mi je sve to djelovalo nekako imaginarno. Pljuštala su obećanja o milijunskim projektima, naravno sve u najboljem interesu građana i, kao da nema recesije, da će novac samo pristizati. Trežnjenje slijedi a mislim da će mnoge zaboliti glava, nažalost najviše građane.

Neposredno vezano uz temu, mislim da stranke, posebno oporbene, nisu posvetile dovoljno pažnje (namjernoj?) nedorečenosti propisa, odnosno da su težište u kampanjama imale na osvajanju funkcija načelnika, gradonačelnika ili župana a da posebna kampanja za vijeća i skupštine nije ni postojala, ili barem nije bila dovoljno vidljiva, a kamoli da je k tome još i usklađivana s onom za izvršnu vlast.

Mislim da će posljedice takve nebrige, ponegdje i diletantizma, osjetiti čim počne ozbiljniji rad u jedinicama lokalne (regionalne) samouprave, odnosno već na donošenju Statuta.

Da li je izostanak uopće razmišljanja o varijanti da se može dogoditi "kohabitacija" i potpuna nepripremljenost za ovakve situacije posljedica samo gole želje za vlašću a poslije što bude da bude, ili možda uljuljkanosti (umrtvljenosti) orkestriranim hvalospjevima uvođenju neposrednog izbora kao "povijesnog demokratskog iskoraka", ja ne znam pouzdano. Međutim, znam da su neposredno izabrani čelnici s predstavničkim tijelom iz druge političke opcije sad na mukama.

Ovdje sam već dosta napisao o toj problematici, a u svom okruženju nekima i govorio. Nažalost, kod mene nisu imali dovoljno sluha i rekao bih da su sve dobre karte izigrali u partiji za gradonačelnika jer su smatrali da je dobiti to najvažnije. Ubrzo će se vidjeti jesam li bio u pravu. Volio bih da nisam i da će sve to funkcionirati kao urica, ali ...

Također mislim da ni saborska oporba, s časnim izuzetkom Mršića, nije ovom pitanju posvetila potrebnu pažnju i uložila krajnji napor da se nedostajuća regulativa donese na vrijeme, uključno napuštanje sabornice pa i organizirano odustajanje od izlaska na lokalne izbore dok način funkcioniranja lokalne (regionalne) samouprave ne bude poznat u svim varijantama.

Međutim, za takve poteze treba "imati muda". A istih je izgleda na oporbenoj političkoj sceni kronični manjak.