PRIJAVA DRŽAVNIM INSPEKTORIMA

Štovani čitatelji,

Obraćamo Vam se ovim pismom u nadi da će se netko među Vama naći pozvan da pokuša prekinuti ovu dugogodišnju agoniju koju prolaze stanari u Omišu u stambenoj zgradi na adresi Četvrt Ribnjak 13, 14 i 15.

Pišu: Stanari zgrade Četvrt Ribnjak 13, 14 i 15 u Omišu

Svjesni smo toga da je svakome njegov problem najteži, i da u Hrvatskoj u vrijeme krize ima puno težih sudbina, pogotovo takvih koje su medijski eksponiraniji i bolje se prodaju.

Ipak smatramo da ovo nije samo lokalni problem, već pokazatelj općeg načina pristupa prema ovakvim situacijama od strane mjerodavnih službi, a upravo od medija očekujemo najviše razumijevanja i pomoći.

Sve počinje izgradnjom spomenute stambene zgrade od strane poduzeća OMING d.o.o. iz Omiša, koji su bili investitori i izvođači u jednoj osobi. Tokom zgradnje koja se protezala sve do kraja 2004. godine, OMING je prodavao stanove po tadašnjoj tržišnoj cijeni.

Ziđaj, ziđaj

Kupcima nije bilo sumnjivo kada je OMING podigao i četvrti kat, koji se sastojao od potkrovnih stanova sa takozvanim luminarima (iz krova izvučene nadogradnje, na kojima se nalaze otvori za prozore i balkone), i koji je u potpunosti bio ilegalno sagrađen, što znači da izvođač nije imao dozvolu za izgradnju četvrtog kata.

Nikome nije bilo sumnjivo, jer OMING u toj fazi te sporne stanove nije ni prodavao, već ih je ostavio u fazi "rohbau", jer vjerojatno ni sam nije bio siguran kako će se situacija sa ilegalnim stanovima završiti, pa nije htio još dodatno uložiti u njih.

Veći dio kupaca se uselio u kupljene stanove tokom 2005. godine, znači puno prije izdavanja uporabne dozvole od strane službenih tijela. OMING je tek 2007. godine pokrenuo postupak ishođenja uporabne dozvole, znači u fazi kada su praktički svi legalni stanovi već dugo bili useljeni.

Misterij je u svemu tome kako nadležne inspekcije i službe nisu do tada primijetile da zgrada ima kat viška, jer Omiš ipak nije veliki grad i nema neke velike izgradnje. Vjerojatno je u to vrijeme to bila jedina zgrada koja se gradila, a ured za izdavanje građevinskih i uporabnih dozvola je udaljen svega 1000 metara zračne linije od nje.

No kako je u nas uobičajena praksa da se ljudima godinama dozvoli da grade bespravne kuće i zgrade, pusti da godinama žive u njima, pa se jednom netko sjeti da je to ipak bespravno, pa se ide sve to rušiti. Čovjek pomisli da te naše inspekcije uopće ne žive u Hrvatskoj, nego da dođu svako nekoliko godina, pa krenu u sumanuto rušenje.

Inspekcija: Rušite luminare!

Mjerodavne službe za izdavanje uporabne dozvole su te 2007. godine odlučile da OMING mora sve luminare srušiti, tako da bi svi stanovi ne četvrtom katu ostali bez prozora i balkona.

Drugi misterij u svemu tome je, da je zgrada posle toga dobila uporabnu dozvolu, iako je i dalje imala kat viška, i to sa stanovima koji imaju samo pogled u nebo putem krovnih otvora.

Stanarima bi bilo draže da se ti luminari nisu ni rušili, jer s time nitko ništa nije dobio, osim da je to ljeto 2007. godine ostalo zapamćeno kao jedno od najdramatičnijih za stanare zgrade.

Zamislite da skoro četiri mjeseca živite na gradilištu od jutra do sutra, jer upravo toliko je trajao postupak uklanjanja luminara. OMING nikoga nije upozorio niti obavijestio o radovima, nego je teška mašinerija stigla preko noći na zgradu, i zanemarujući javni red i mir, te kućni red, počelo je uklanjanje krova zgrade u kojima ljudi žive.

Gradilište nije bilo osigurano, pa je pravo čudo da nitko nije stradao, jer je permanentno sa krova padao građevinski otpad. Pokušajte zamisliti da od rane zore do kasne večeri tuku štemalice i bušilice, u trenucima je bilo tako glasno, da osobu koja sjedi za istim stolom niste mogli razumjeti.

Agonija je trajala četiri mjeseca, a stanarima je, osim golemog stresa i psihičkih posljedica, ostavila i oštećenja na njihovim stanovima od kiše koja je curila u donje stanove, jer u trenucima nije bilo krova na zgradi.

Iako nismo razumjeli zašto se uopće moralo rušiti, pomirili smo se s time i odlučili pretrpjeti sve probleme, jer smo mislili da bez obzira na sve, zakon je zakon, i on se mora poštivati.

Nismo mogli slutiti da se iza toga prividnog provođenja zakona krije jedna bezobrazna zavjera.

Kupi jeftino, prodaj skupo

Odmah nakon što su bili uklonjeni svi luminari, izvođač je počeo sa prodajom stanova na četvrtom katu, bez prozora i balkona. Nikome nije bilo jasno kome trebaju takvi stanovi, ali prodavali su se u pola tržišne cijene (1000 - Eura za kvadrat) i kupaca je bilo.

Tek posle se uspostavilo da je jedan veliki dio kupaca upravo rodbina i prijatelji od zaposlenih službenika koji rade na izdavanju građevinskih i uporabnih dozvola. Imena i prezimena su svima poznata, i raznim inspekcijama su odavno prijavljena.

Čak su i neke inspekcije izlazile zbog tog slučaja u nadzor spomenute uprave, a rodbina i korumpirani službenici su obilazili stanare i pokušali ih nagovoriti da povuku prijavu. Kako je u konačnici završio slučaj nikome nije poznato.

Osim spomenutih, stanove su kupovali i razni špekulanti, koji su se nadali da će tako kupiti jeftine kvadrate, podignuti ponovo luminare, i prodati ih za puno skuplje. Ispostavilo se nažalost da su bili u pravu.

Grade se srušeni luminari

Prije nekoliko mjeseci su se počeli ponovo graditi luminari, a agonija za stanare je krenula ispočetka. Ovaj put nije izvođač OMING, nego su razni privatni radnici na crno, koji u tišini i preko noći izvode svoje radove za nepoznate kupce spornih stanova.

Sve je ponovo prijavljeno inspekcijama, ali očito je da je lobi koji štiti korumpirane službenike jači, jer do sada se nijedna inspekcija nije oglasila, a gotovo pola luminara je ponovo podignuto.

Problem se još dodatno pojačava iz razloga što se luminari ne dižu svi istovremeno, nego kako kome paše, a prema tome to može i godinama trajati. Osim toga ih dižu kako kome odgovara, pa ih ima u raznim bojama i oblicima.

Kiša, koja je ove godine obilna, ponovo uzrokuje oštećenja na stanovima ispod, a radovi se izvode bez ikakve najave, a o poštivanju kućnog reda da i ne govorimo. Ako vam kažem da ima slučaja da se nedjeljom u 5 u jutro punim intenzitetom radi, onda će Vam sve biti jasno.

Kad radnici 'pojma nemaju'

Izvođači su upozoreni da ne daju nikakve podatke o vlasnicima, pa kada se ode upozoriti na poštivanje kućnog reda, zateknu se radnici, koji tvrde da ne znaju koje je vlasnik, a od šefa nemaju broj telefona. Osim toga radnici agresivno reagiraju na upozorenja, ili vas u potpunosti ignoriraju. Stubište je uvijek potpuno zasuto građevinskim materijalom, iako svi stanari plaćaju čišćenje.

A policija 'nije nadležna'

Policija tvrdi da to nije u njezinoj nadležnosti, pa tako to ide u krug. Ukoliko uskoro ne dođe do nekog rješenja, postoji mogućnost da dođe do eskalacije slučaja, jer stanari su na rubu živaca, što zbog buke, što zbog neispavanosti, a o materijalnim štetama da ne govorimo.

Gdje li su 'inspektori'?

Nevjerojatno je u svemu tome, da upravo ti koji bi se trebali brinuti, da se takvo nešto ne dešava, upravo oni su inicijatori svega ovoga! Inspekcije i inspektori!

Svakodnevno slušamo o ispunjavanju zadataka za ulazak u Europsku Uniju, a s druge strane se 2009. godine u Hrvatskoj dešavaju stvari koje su čak ispod kriterija najdubljeg Balkana!

Kada mjerodavne službe i inspekcija ne štite od onoga što im je posao, nego upravo suprotno potiču kriminal i bespravnu gradnju, kome se uopće obratiti u svemu ovome?!

Zato ponavljamo, uzdamo se ponajviše u medije, koje su dosta puta pokazale da su jedina protuteža korumpiranosti i kriminalu od strane državnih službenika u Hrvatskoj.

S poštovanjem,

Stanari zgrade Četvrt Ribnjak 13, 14 i 15 u Omišu