Subota, 04 Srpanj 2009
  Novija povijest organiziranog pjevanja u 'metropoli' dalmatinskih klapa, u Omišu, obilježena je dvama fenomenima koji su se počeli razvijati u istom vremenu te su se u nebrojenim okolnostima tijekom desetljeća postojanja i mutacije ukrštavali i razdvajali, a sudbina im je na kraju potpuno različita ..… Festival dalmatinskih klapa općeprihvaćena je kulturna manifestacija od neupitne nacionalne važnosti, a put klape Omiš donedavna je bio zaključen konačnom disperzijom članstva 2001. godine. Sredinom veljače upriličena je svečana večera u restoranu Kaštel Slanica u Omišu, na koju su bili pozvani svi bivši pjevači i voditelji klape Omiš bez obzira na dužinu pjevačkog i voditeljskog staža, a s ciljem komemoriranja važnog događaja za kulturni život Omiša – osnutka klape Omiš 1967. godine pod vodstvom Ljube Stipišića., iste godine dogodio se i prvi Festival dalmatinkih klapa. Na scenu FDK-a (taj događaj uzimamo kao početak snažnijeg javnog djelovanja) klapa dolazi 1968. g., a iste godine na Festival prvi put dolaze klape Lučica i Filip Dević, respektabilna konkurencija klapi Omiš u godinama koje slijede i značajni sudionici Festivala gotovo do današnjih dana. Klapu 'Omiš' u svom 'starom' sastavu moći ćete poslušati večeras na otvaranju 43. Festivala dalmatinskih klapa OMIŠ 2009 ...43. FDK OMIŠ 2009
40. Godina klape 'OMIŠ'
Piše: Jure Šaban-Stanić / fdk.hr
Izvor: fdk.hr
Jedana od važnijih događaja za kulturni život Omiša – osnutak je klape Omiš 1967. godine pod vodstvom Ljube Stipišića., iste godine dogodio se i prvi Festival dalmatinskih klapa.
Na scenu FDK-a (taj događaj uzimamo kao početak snažnijeg javnog djelovanja) klapa dolazi 1968. g., a iste godine na Festival prvi put dolaze klape Lučica i Filip Dević, respektabilna konkurencija klapi Omiš u godinama koje slijede i značajni sudionici Festivala gotovo do današnjih dana.
Klapa OMIŠ se do 1976.g pojavljuje na još dva Festivala, a otad do 2000. g. izlazi na dvadeset i pet Festivala uzastopno, pod budnim okom devet stručnih voditelja od kojih je posljednji i potpisnik ovih redaka. Za razvoj i umjetnički vrhunac klape zaslužna su dva autoriteta: Duško Tambača i Eduard Tudor.
Klapa je u navedenom razdoblju osvojila devet Festivalskih nagrada, sedam leuta publike i dva štita stručnoga povjerenstva. U dvadeset i pet godina kontinuiranog rada klapa je redovito bila sudionik finalnih večeri Festivala, izvodila praizvedbe novih skladbi Smiljana Radića i Vinka Lesića, nastupala na prostorima cijele bivše države, kao i Republike Hrvatske; ostvarila je dugogodišnje prijateljstvo i umjetničku suradnju sa Zagorskim oktetom iz Zagorja ob Savi (iz Slovenije) i Komornim zborom iz Nestelbacha (iz Austrije).
U radu klape sudjelovalo je gotovo četrdeset pjevača, a četrnaest ih i danas aktivno djeluje u raznim vokalnim skupinama. Posebnu uspomenu klapa čuva na prerano preminulog člana i zasigurno najboljeg solista – baritona Marija Barišića kojeg su s nostalgijom spominjali na okupljanju u Kaštel Slanici.
Prestankom rada 2001. godine, dio pjevača klape Omiš osniva 2003. g. Gradski komorni zbor Kralj Slavac i nastavlja svoj glazbeni put u mješovitoj formi sve do danas.
Luč nade zasvijetlila je prije dvije godine kada grupa mladića, zaljubljenika u baštinske zvuke, okuplja klapu Omiš u potpuno obnovljenome sastavu. Ove su godine uspješno prošli audiciju za idući Festival pa s nestrpljenjem očekujemo i bilježimo njihov glazbeni razvoj.
Navedena je objektivna i sjajna priča jedne klape, a ona intimna, pjevačka, ljudska, poznata je samo pjevačima. Njihovi se odnosi ne daju prepričati, razmišljanja se mogu tek djelomice zahvatiti. Jedino oni znaju što uistinu jest klapa Omiš, što je bila ili značila, i iznad svega što su oni bili toj klapi.
Vrijeme posvećeno pjevanju, vrijeme zbijeno u četiri kamena zida konobe opisuje i obilježava te živote, osigurava vječnu tajanstvenost oživljena smijeha i suza. Oni su ucijepljeni u akorde pjevačke prošlosti i svaki moj objektivan zapis njihovih memorija, manje-više pozitivnih, bio bi samo nedostojna karikatura jedne romantične dalmatinske priče. U mnogočem je njihova sudbina univerzalna, klapska, a u još više toga plemenita ali i tvrda, omiška.
Zaključak je jedinstven – vrijedilo se žrtvovati, rastajati i ponovno okupiti jer je njihova ostavština jedna od najvažnijih glazbenih tokova Omiša dosad.
Do pojave klape Smilje 1984. godine bili su jedina klapa u gradu, a od 1993. g. društvo im prave Puntari. Desetljećima je trebalo vježbati i ostati na sceni, odgojiti brojne pjevače i predstavljati grad u svim prigodama.
Jasno je da klapsko pjevanje u Omišu vrhunac dostiže zlatnim štitovima Puntara 2001. i 2002. godine, ali je još jasnije da u temeljima klapskoga pjevanja u gradu stoji klapa Omiš.
|
Piše Jure Šaban-Stanić / fdk.hr
496 čitanja, 
1 komentara, 
KOMENTARI
da, da klapa Omiš je na Večeri Dubrovčana otpivala Omišku stinu . Da, da - tužno, sinoć sam upoznala sina i kćer našeg Marija Barišića , niti su oni znali tko sam ja niti ja - tko su oni. Vrime i godine tako brzo lete. Mariov sin mi se pohvalija da on piva u novoj postavi klape Omiš , a lipa sestra je bila s nama u kaleti isprid predvorju ureda FDK , gdje su Puntari uvježbavali. Večaras su na prvoj izlućnoj večeri nastipali Puntari, sutra su u Kaštelima, a nova postava klape OMIŠ je na izlučnoj večeri u subotu. Mrmi sam rekla , i još nekima, da je u sukobu interesa - pitaju kako , a u Puntarima piva, a OMIŠ vodi :) pa da će namjerno trokirati Puntarima , nasmijali su se i rekli da klapa Omiš ima sasvim drugi đir , da to nije isto , pa i ne može biti kad ih ima mali miljun :) Sretno Puntarima i Omišu, a i Pasiki i da ih vidimo u finalu ! Jedan iz kalpe Omiš je doznao da sam ja ta koja je napisala čl. o Puntarima, pa je sritan povika: A , oćete li i o nama ?! A ja njemu, Mrma mi je reka da će mi dati intervju, ali već je naš Jure Š. Stanić obajvio članak o vama . Iznenadili su se - da nisu znali, da di to piše ?! Ma mladi su još - vidit ćete ih ! Mariovoj ćeri lipotici puno, puno se sviđa od Puntara Pisma vitru - da će baš pročitati članak o toj pismi na našem portalu. 
