Baucho!

Mladen Baučić BauchobauchoSve je počelo prije trideset i dvije godine kada je maloga Mladena operna diva Gertruda Beba Munitić uzela za ruku i upisala u glazbenu školu u Splitu. Dvije godine putovao je oceanima i svirao po kruzerima, da bi nakon toga neko vrijeme proveo u New Yorku gdje je svirao u jazz klubovima. Svirao je u splitskom kvintetu i grupi More. Najveću slavu i novce zaradio je nastupajući sa legendarnim Mišom Kovačem. Za jedne svirke na splitskom Zvončacu, prišao mu je jedan dječak i čuvši ga kako svira rekao da će jednoga dana svirati s njim. To se na kraju i obistinilo. Taj dječak zvao se Dino. Dino Dvornik ...


RAZGOVOR S KALELARGE

Najbolji hrvatski saksofonist, Omišanin Mladen Baučić Baucho, čovjek koji je izmislio Dina Dvornika svoju prvu predstavu igra u Zadru
 

Zadar mi je inspiracija

Piše: Marko Dunatov / Zadarski regional
Foto: ezadar.hr
Izvor: Zadarski regional


Baucho je bezvremen čovjek. Nema godina. Jedino što ga može definirati je njegova glazba. Baucho i saksofon ili saksofon i Baucho, svejedno je. Jedna su duša odavno.

* Šjor Baucho, zašto baš saksofon?

Mladen Baučić BauchoTo je dar. Sve prepisujem daru Božjem. Neko to priziva sudbinom, neko to priziva ovim ili onim ali to je jednostavno dar koji dobiješ. Svi smo mi ljudi s nekim darom samo neki to ne otkriju neki otkriju.

* Kada vas je Beba Munitić odvela u glazbenu šklu jeste li onda znali da ćete svirati baš saksofon?

Ne. Ja sam bio mlađahan dječak, četrnaest, petnaest godina. Tada jedva znaš reć kako se zoveš kad te neko pita. Ja sam samo osjećao a nikako nisam imao neku definiciju svega toga.

* Danas slobodno se može reći vi i vaš saksofon jedna ste duša?

Odavno sam ja to spoznao. U mnogim intervjuima su mi postavljali to pitanje kakav je odnos mene i saksofona. Nema odnosa. Mi se iz odnosa pretvaramo u jedno tijelo i jednio djelo koje ide odozgor. Meni se jednostavno šapće, a ja sam medij koji to šaptanje pretvara u glazbu. Ja sam medij koji se puni i prazni. Znači protočni bojler koji se puni i prazni.

* Vi ste jedni slobodni umjetnik koji živi od sviranja saksofona?

Pazi, ja ne znam nikoga ko živi ko ptica. Isključivo ko ptica. Ja imam život ptice. Znači, ako ulovim plijen imam plijen. Ako ne ulovim nemam. Metafora je naravno. Ako sviram u subotu, ja imam, ako ne sviram ja nemam. To je strašno, strašno teško živit tim načinom ali se ta teškoća pretvori u lakoću.

* Sjećate li se Vaše prve svirke u Zadru?

Kako ne! Bio sam na Karibima i gospodin Dodo, Domagoj Skelin je trebao saksofonista. I  došao je do mene, i ja sam u Barabri na Boriku svirao u baru. U night clubu. Čak dvije godine sam svirao u hotelu Barabri. To je bilo davne 1976. godine. To je moj početak i veza sa Zadrom. Kad smo već kod toga u Zadru najviše radim. Ne znam ni zašto, ni kako. Stvorio sam određeni krug prijatelja. Tu smo imali fantastičan bend osamdesete godine, zvao se Jet set. Bili smo toliko dobri da sam ja bio frapiran tim ljudima i njihovom svirkom. Ona pošto sam već bio s Dinom Dvornikom napravio sam da mi pratimo Dina. Tako smo jedno vrijeme i radili s njim.

* Kada svirate utječe li Vaše trenutačno raspoloženje na Vašu svirku?

Sad ću vas malo iznenaditi, jako je dobro pitanje. Vjerujte mi ja nikada nisam osjetio nemotiviranost kad je saksofon u mojim rukama. To mi isto nije jasno. Jer trebalo bi biti i beda. Trebalo bi biti trenutaka kada čoviku dođe da reče, ma puna mi je kapa više. Nikad mi se to nije desilo. Valjda toliko mogi i trajat. Valjda zato i trajen toliko. Uvijek sam motiviran, uvijek sam ispred vremena.

* Vi i Mišo Kovač bili ste svojevremeno „dream team“?

Kad se danas spominje ljudi u nevjerici slušaju te priče. On je stvarno bio jedinstven. To je neponovljivo.


Mladen Baučić Baucho


* Za Vas kažu da ste čovjek ispred svog vremena. Je li Dino Dvornik bio čovjek ispred svog vremena?

Apsolutno. On je mene i prepoznao. On je došao 1988. pokazat svoje uratke s kojima sam ja bio oduševlje. To je bio i Slon, i onda smo 1989. u studio i snimili.

* Je li to bilo kada Vam je prišao na Zvončacu?

Da. Vidite, to znate. Uvijek pričam o tom detalju. Split kvintet u kojem sam i ja tada svirao imao je gažu na Zvončacu. Prišao mi je jedna momčić od dvanaest, trinaest godina i kaže mi u glavu „baraba, ja ću jednog dana svirat s Vama. Baš mi je drago kako Vi to svirate“. To se ostvarilo. To je bio Dino Dvornik.

* Kako ste Vas dvojica funkcionirali skupa?

Fenomenalno. Mi se nismo upoznali nego prepoznali. To je bila simbioza. On meni nikada ništa nije govorio, što da radim, što da odsviram. Jednostavno smo disali zajedno u tim materijalima. Uopće ne razumin kako smo se mi mogli tako dobro razumiti.

* Svirali ste po oceanima, po kruzerima?

Je bio sam. Proša sam cili svit. Puno puta gori, doli.

* Svirali ste i u Velikoj jabuci?

bauchoNa brodu me je jedan čuo kako sviram i onda me poveo u svoj klub. Svirao sam na Mannhatnnu u jednom klubu. Tamo sam bio četranest miseci onda sam puka. Udrila me nostalgija, pa sam reka da mi je mater bolesna i tako sam sa povratnom kartom nesta. Vratija sam se doma.

* Često ste u Zadru?

Zadar mi je inspiracija. U Zadru sam prečesto mogu reći.

* Znači u Zadru Vam saksofon najbolje svira?

A mislim to je ludilo, ja ne znam. Ovde sam napravio taj teatar od tih događaja. Evo čak sam uletio i u pravi teatar sa jednom ulogom glazbenika.

baucho* Je li vam ovo prva predstva?

Je, prva.

* Je li zadnja?

Ne virujem da je.

* Do sada niste glumili?

Ne, nikada. Ovo mi je prva uloga.

* Kakav je osjećaj?

Fenomenalan. Naša sam se. ka doma sam. Meni su daske sve u životu. Ja sam se rodio na daskama i umrit ću na daskama. To je život.

Bukvalno život.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 220 guests and no members online