Tržište kulture

ApoksiomenDok čekamo na rezultate javnog natječaja za organizaciju priredbi ovogodišnjeg, devetog po redu, Dugoratskog ljeta, promislimo malo nad rječima Vesne Kusin, novinarke i kulturne radnice, ravnateljice Galerije "Klovićevi dvori" u Zagrebu, zapisanim u današnjem Vijesniku ... Je li kultura duhovna ili tržišna vrijednost? Pitanje je to koje može izazvati dvojbu. Kultura se uvijek smatrala duhovnom vrijednošću. I u ovo teško recesijsko vrijeme, kada se sve teže ostvaruju materijalna dobra, kada je cijeli svijet u financijskoj, a posljedično i gospodarskoj krizi (ili obratno), tvrdilo se da se ljudi više okreću kulturi u kojoj pronalaze duhovnu okrjepu. No, i kultura je, htjeli mi to ili ne, na tržištu i to u ovom recesijskom, koje je pogađa na različite načine. Novca za financiranje kulture sve je manje. On se nekako najlakše sreže neposredno (iz proračunske blagajne) i posredno (poreznim nametima na sponzorski novac). Duhovna dimenzija i vrijednost kulture je na udaru, a opstanak joj u današnjici sve više ovisi o tržištu! Tko će, međutim, na ugroženom tržištu ulagati u kulturu?..., pita se Vesna Kusin u izvrsnom članku objavljenom u Vjesniku ...

 

KULTURIZAM


Tržište kulture


Kultura se uvijek smatrala duhovnom vrijednošću iako već dugo, posredno, participira u gospodarstvu, ponajprije njegovoj turističkoj grani. Nalazi se, dakle, na tržištu koje je često okrutno. Kakvu joj sudbinu kroji recesija, moguće javno-privatno partnerstvo pa i privatizacija?


Piše: Vesna Kusin / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


Novca za financiranje kulture sve je manje. Ona se nekako najlakše srežu neposredno (iz proračunske blagajne) i posredno (poreznim nametima na sponzorski novac). Dodatno, pak, i uvođenjem onih kulturnih ustanova koje svojim zalaganjem, radom i poslovanjem ostvaruju dobit (vlastiti prihod), u sustav PDV-a kojim će se dodatno puniti proračun u koji se i iz proračunskih sredstava kulturi velik dio tog novca vraća.

A s obzirom na to da se vlastiti prihod kulturnih institucija ulaže u održavanje kulturnih objekata i program koji nije moguće pokriti i održati smanjenim proračunskim novcem, jasno je da je kultura, dakle, i njezina duhovna dimenzija i vrijednost, na udaru, a opstanak joj sve više ovisi o tržištu!


lošinj


Tko će, međutim, na ugroženom tržištu ulagati u kulturu? Potencijalnih je sponzora sve manje. Gospodarstvo na koljenima jedva i samo opstaje. Oni rijetki koji posluju dobro imaju više sluha za sport nego li za kulturu.

No, i u sportu se više opredjeljuju za privilegirani nogomet nego li za druge sportove, unatoč sve intenzivnijim navijačkim skandalima čija je posljedica razorno uništavanje stadiona u koja se gotovo nekritički uvijek iznova ulaže golem proračunski novac (i za to uvijek ima!).

Kultura bi od djelića toga mogla stvoriti čuda! A čudo je već i to što kulturne institucije i u ovakvoj situaciji bilježe veći posjet od izdašno financiranih stadiona. I njihov opstanak sve više ovisi o "sekundarnim" prenamjenama korištenja u kulturne svrhe - koncertima ne samo popularne (masovne), nego i ozbiljne, klasične glazbe.


Kultura u turizmu

Kultura već odavno participira i u turizmu premda se u nas o kulturnom proizvodu na turističkom tržištu tek nedavno počelo sustavnije razmišljati, početno opet na teret kulture iako je turizam bio i, recesiji unatoč, ostao unosnija gospodarska grana.


apoksiomen na dnu


Ovih je dana u Rijeci upriličen i međunarodni skup "Prema novom kulturnom turizmu" na kojemu je istaknut utjecaj kulture na gospodarstvo, što se na svjetskoj sceni prati već četiri desetljeća.

Mi u tome dakako kasnimo i uključujemo se u pogrešno vrijeme. Jer i u kulturu je potrebno ulagati (od baštinskih objekata do suvremene produktivne i reproduktivne kulturne djelatnosti) da bi se sačuvala i razvijala te tako svojim potencijalima pridonosila općem razvoju, ponajprije turizmu kao gospodarskoj grani.

Dok se, međutim, najavljuje gradnja novog Dinamova stadiona (nakon već basnoslovno utrošenog novca u stari), kulturi se smanjuje količina novca, kako na programskoj tako i na drugim razinama. Stoga se potiho počinje govoriti o javno-privatnom partnerstvu koje bi možda moglo spasiti bar neke kulturne institucije.

No, javno-privatno partnerstvo u gospodarskom sektoru, pogotovo turističkom (hotelijerstvo), nije se pokazalo uspješnim. Štoviše, pokazalo je kobne razmjere.

Može li kultura biti uspješnija? I koji rizik to sa sobom donosi? Vodi li ta ideja prema potencijalnoj privatizaciji kulturnih ustanova i koja se Pandorina kutija time može otvoriti? Postaje li time kultura isključivo tržišni potencijal? Ili može, i u kojoj mjeri, zadržati svoju duhovnu dimenziju i vrijednost?


apoksiomen

Povezani članci

Who's Online

We have 110 guests and no members online