Almissa Open Air: Umjetnici na Mirabelli

Da vidimo najprije što imamo. Hm, imamo, dakle, partiju stolnoteniske diplomacije, pa jednog kapetana slobodne plovidbe na moru hrvatskoga jezika, pa kolačiće sa zabodenom porukom, zatim jednog u crno obojenog bijelca, nekoliko gnjevnih ljudi koji neshvaćaju da za umjetnost vrijedi i pokisnuti, radnika sisačke željezare u sjajnoj kondiciji, zatim imamo i dvije čaše, jednu napunjenu coca- colom, a drugu zasoljenom vodom, u blato uvaljanoga Indijanca i isto takvoga Hrvata, a imamo i jednu zastavu, s kojom je zapravo sve i počelo, a koja, što se pokazalo ključnim, nije hrvatska. Zbog te zastave, piše Slobodna Dalmacija, Boris Šitum, umjetnik iz Ciste Provo sa splitskom adresom, završio je na policiji... Nema više nikakve sumnje: dvodnevni Almissa Open Air, s Anualeom kao hitoidnom večeri performansa i instalacija, nakon samo pet godina postojanja izrastao je u najvažniju omišku manifestaciju. Uz dužno poštovanje klapašima, gusarima i gitaristima, umjetnici na Mirabelli, hrabri i nimalo institucionalni, besplatni i savršeno neorganizirani, pokazali su kako daleko čovjek može otići pod uvjetom da ga nitko ne gura ...

ALMISSA OPEN AIR 2014.

Umjetnici na Mirabelli očitali lekciju razvikanim omiškim ‘brendovima

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

 

Almissa Open Air: Umjetnici na Mirabelli

Zakon, naime, kaže da hrvatske zastave u Hrvatskoj nitko nema pravo skidati s jarbola, pa čak ni umjetnici. Poput Šituma, koji je oskvrnućem kultne omiške stine, što je posebno teško primio gradonačelnik Ivan Kovačić, i isticanjem palestinske zastave – čuli ste za pokolj u Gazi? – pokazao da su mu interesi znatno širi od udruge koju godinama vodi i koju je skromno nazvao “Kvart”.

Šitum se na koncu ipak pojavio među svojim kolegama, napuhao je nula promila, pa su ga plavci, čudeći se kako je moguće da se trijezan Hrvat dira u hrvatske svetinje, pustili da se vrati na Mirabellu, među počinitelje sličnih nedjela, koje, međutim, nije imao tko privesti.

Zakon je, da se razumijemo, kristalno jasan i po pitanju golotinje na javnome mjestu. Uostalom, vidjeli ste što se nekidan dogodilo razodjevenim Nijemcima na Stradunu, i u Dnevniku su završili, ali, eto, u omiškom slučaju, a njemu smo svjedočili samo koji sat nakon incidenta s državnim stijegom, nitko nije reagirao.

A Petar Grimani se ne samo do gola skinuo, nego se još i namazao blatom, pa se takav grlio i mazio s kolegom Efrom Avilom, koji je, naravno, također bio gol, pa su tako njih dvojica gologuzi i priljubljeni slavili život i gubitak vlastitog identiteta – što je bio lajtmotiv čitavog festivala – pri čemu se Bolivijac Avila iz svega grla i na rubu suza derao: “Hvala Ti, Bože, što sam Dalmatinac!”.

Almissa Open Air: Umjetnici na Mirabelli

Publika je bila oduševljena. Pljesak se dugo nakon njihova performansa nije stišavao, a opet, to je bilo ništa s ovacijama koje je potpuno zasluženo pobrao Siniša Labrović. Jer, kad jedan festival, poput Almissa Open Aira, ima Sinišu Labrovića, to je kao da Hajduk ima Messija. Njega se očarano gleda i kad praktično ništa ne radi.

A Siniša nije baš ništa radio. Oko pola sata je, naime, prste umakao u dvije napunjene čaše, u jednu sa zasoljenom vodom i drugu s coca-colom, te ih naizmjenice ćućao. Labrovićev je nastup, kratko nazvan “Turizam”, trajao sve dok umjetnik nije i posljednju kap s dna obje čaše poćućao – probajte, pa ćete vidjeti da nije nimalo jednostavno – što je za većinu nazočnih turista ipak bilo previše, pa su se nečujno i posramljeno izgubili s omiške tvrđave.

Almissa Open Air: Umjetnici na Mirabelli

Dojmljiva je – za sve nazočne, izuzev grintavoga doajena Zlatana Dumanića – bila i izvedba kapetana Ante Kuštre, koji se predstavio majicama s efektnim i višeznačnim natpisima (Artistokrat, Artonaut, Sextrovert, Artni profiter), no “pobjednik” petog izdanja festivala, koji u sve neobičnijim smjerovima ide zahvaljujući utemeljitelju i voditelju Vici Tomasoviću, bio je Marijan Crtalić. Njegov “ples”, zapravo posrtanje, stalno padanje i sve teže ustajanje uz gubljenje ne samo identiteta, nego i razuma, nikoga nije ostavio ravnodušnim.

Crtalić je, praćen čeličnom kanconom Damira Avdića, dao savršen prikaz čovjeka današnje Hrvatske. Čovjeka kojemu nikakva zastava ne može vratiti ono što mu je oduzeto.

Nema više nikakve sumnje: dvodnevni Almissa Open Air, s Anualeom kao hitoidnom večeri performansa i instalacija, nakon samo pet godina postojanja izrastao je u najvažniju omišku manifestaciju. Uz dužno poštovanje klapašima, gusarima i gitaristima, umjetnici na Mirabelli, hrabri i nimalo institucionalni, besplatni i savršeno neorganizirani, pokazali su kako daleko čovjek može otići pod uvjetom da ga nitko ne gura.

Almissa Open Air: Umjetnici na Mirabelli

Otkrili smo napokon i junaka koji je prije samo nekoliko tjedana, kao uvod u ovogodišnji Almissa Open Air, na stotine Omišana, puštajući glasinu o novom zakonu, ‘natjerao’ da na sebe stave pločice s imenom i prezimenom, te OIB-om. Božidaru Katiću stoga još jednom naklon do poda.

Who's Online

We have 119 guests and no members online