DUGI RAT

Zahvaljujući dragim prijateljima Dugog Rata iz Galerije Brešan, imao sam čast prisustvovati otvorenju izložbe jednog od ponajboljih hrvatskih slikara, akademskog slikara Fadila Vejzovića. A na zamolbu unerednika radim ovaj, kako Nasljednica voli kazati, neprofesionalni osvrt... Sami radovi, izloženi u Konzervatorskoj galeriji, Porinova 2 u Splitu, odnosno, čitav ciklus je usko povezan sa današnjim danom, danom zaljubljenih, Valentinovom. Svi radovi uglavnom prikazuju aktove žene (Galateje) u raznim životnim situacijama ...

Piše: Goran Tičić

Prije samog osvrta red je da kažem nešto o samom autoru.

Fadil Vejzović je rođen 1943.g. u Sarajevu. Od 1962.-1966.g. studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Raula Goldonija, čiji je dugogodišnji suradnik. Od 1969. do danas djeluje samostalno i kao član grupe „Brezovica“. 1970/1975. postdiplomski studira grafiku i slikarstvo kod profesora Clemensa Fischera na Akademie der bildende Ktinste u Nurnbergu. 1976/1986. radi u magazinu „Start“ kao ilustrator i grafički urednik. 1984. nagrađen je Posebnim priznanjem 19. Zagrebačkog salona. 1990. nagrada Hrvatskog bienala grafike, Split, 1993. nagrada 17. Zagrebačke izložbe grafika, 2001. nagrađen plaketom Lalin na 1. Međunarodnom salonu grafike Rab.

Sama izložba postavljena je u Splitu, u Konzervatorskoj galeriji, Porinova 2, i vjerujte mi, ako ikako možete otiđite, pogledajte te slike, jer, siguran sam, nećete zbog toga požaliti.

U relativno malenom prostoru, gdje čak ni svi reflektori nisu radili, izloženo je 15-tak grafika iz autorovog ciklusa „Galateja“.

Sami radovi, odnosno, čitav ciklus je usko povezan sa današnjim danom, danom zaljubljenih, Valentinovom. Svi radovi uglavnom prikazuju aktove žene (Galateje) u raznim „životnim“ situacijama (strah, žurba, na ulici i slično), ali, nijedna slika nije samo to: Nije, stoga što umjetnik svojom jedinstvenom tehnikom na svakoj slici ima još nekoliko usputnih „priča“ koje se savršeno uklapaju u onu osnovnu temu.

Tako imamo preslike novinskih članaka, neka usputna događanja, neke crteže kuća, automobila, neke komentare i sve u tom smislu, a sve u skladu sa samom temom.

Meni osobno se svidio jedan komentar kojeg citiram: „Žena se talasa tamo pa vamo“! Tako je i autor Predgovora, Milan Bešlić u svojem osvrtu na odličan način to i rekao: „A neiscrpno bogastvo oblika iščitava se u Vejzovićevim maštovitim varijacijama kroz preobrazbe tijela kao ona iskonska energija koja pokreće i promjene u prirodi i u njegovom stvaralaštvu.“

Samu izložbu otvorio je Igor Brešan koji je u svom nadahnutom izlaganju predstavio kako samog umjetnika i njegov rad, tako i Valentinovo i ljubav i sve nas „natjerao“ da pogledamo ove slike i gledajući ih razmišljamo upravo o tim najvećim i najsnažnijim ljudskim osjećajima, koja su i svrha našeg postojanja, jer je sama Galateja upravo to: simbol ljubavi.

Galateja je, inače, ime iz grčke mitologije, a znači „Koja je mliječno blijeda“. Po jednoj verziji te mitologije, Galateja je bila morska nimfa u koju se zaljubio sicilijski Kiklop Polifem, sin boga Posejdona. Ali, ona je bila zaljubljena u sicilijanskog mladića Akida. Ljubomorni Polifem je ubio Akida, a Galateja je njegovu krv pretvorila u istoimenu rijeku na Siciliji.

Druga verzija mita kaže da je Polifem poslao krdo konja po Akida i Galateju. Oni, prestravljeni ogromnim topotom, bacili su se u more i pretvorili u ribe da bi otišli na sigurno. Da se ne bi izgubili, povezali su se dugom plavom trakom. Vidjevši njihovu neizmjernu ljubav, bogovi su se sažalili i pretvorili ih u zviježđe na nebu – Ribe.

Treća verzija kaže da Galateja nije bila nimfa, već mliječno bijeli kip od bjelokosti koji je napravio Pigmalion na Cipru. Nakon što je vidio prostitutke, prestao se zanimati za žene te se zaljubio u svoj kip. Nudio mu je darove i molio se Afroditi te ga je ona, sažalivši se, oživjela. Galateja je potom Pigmalionu rodila Pafa koji je osnovao istoimeni grad čija je zaštitnica bila Afrodita.

Zajednička crta svih ovih verzija, kao i slika Fadila Vejzovića je ljubav i zbog nje preobrazba ukipljenosti u pokretnu i životnu formu.

Stoga, za kraj, sretan vam Valentinovo, dan zaljubljenih!