Krleža u Poljicima

KrležaPavića mostNegdje u proljeće, godine 1958., Miroslav Krleža je s uglednim hrvatskim znanstvenikom Cvitom Fiskovićem bio gost najviših kulturnih splitskih gradskih vlasti. Ta dva ugledna hrvatska muža obilazila su dalmatinsko priobalje i Dalmatinsku zagoru. To putovanje i upoznavanje, kako bi veliki A. G. Matoš rekao "naših ljudi i krajeva", trajalo je petnaestak dana. Vozač na tome njihovu putovanju bio je Vicko-Vice Franić iz Blata na Cetini. Prije desetak godina to mi je putovanje "opisao i orisao" on sam, a ja sam njegovo zabilježio u svoju bilježnicu, kojeg sada u kratkim crtama iznosim i priopćavam ...

KRLEŽA UPOZNAJE POLJIČKU KNEŽEVINU

Piše: Živko Strižić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Jednoga dana ti ugledni hrvatski muževi došli su u selo Kostanje u Srednjim Poljicima i kada su došli na Glavičinu, Krleža zamoli vozača da malo stane, da malo "noge protegnu...", što je vozač i učinio...

S te Glavičine pruža se krasan pogled na taj dio Cetinske doline i na lijep most preko Cetine, na Pavića most.

Pavića most

U jednom trenutku Krleža reče: "I ovo je dio naše izmučene Hrvatske..."

Ugledni naši muževi na Glavičini su ostali još nekoliko minuta i nastavili svoje putovanje, toga dana po "svim trima dijelovima Poljičke Kneževine", po Donjim, Srednjim i Gornjim Poljicama, kako se ta povijesna tvorevina zove.

Tokom putovanja Krleža doznaje da je dan prije bio rođendan vozačeve supruge, kojoj je vozač Vicko zaboravio kupiti cvijeće, međutim, to je učinio sam – Miroslav Krleža!

Kada su došli u Split, Krleža je kupio "krležijanski bogat buket cvijeća" i zamolio je vozača da u ime njegovo, Krležino, uruči supruzi buket.

Naše je mišljenje da je Krleža "u svom stilu" vozaču u sebi rekao: "Mulac jedan, takovi se datumi ne zaboravljaju... Rođendan svoje supruge!".

Pitamo se: koja se to Dalmatinka može pohvaliti da je dobila buket cvijeća od – Miroslava Krleže...?

Tragom pričanja i kazivanja i svojih zabilješki, nedavno sam u društvu s našim mjesnim župnikom (Blato na Cetini) don Jurom Marasovićem, koji je i sam Poljičanin, Kostanjac, posjetio navedenu Glavičinu, gdje se Krleža zaustavio i na tome mjestu izgovorio gore navedene riječi.

I ovo je dio naše izmučene Hrvatske...

Razmišljao sam: bilo bi u svakom slučaju dobro i korisno tu, na toj Glavičini podići neku spomen-ploču i na nju upisati gore navedene Krležine riječi i tu učiniti neko izletničko mjesto.

Pavića most

A s te Glavičine pruža se krasan pogled na Cetinu. S druge strane nalaze se Slime, rodno mjesto poznatog našeg pjesnika Josipa Pupačića, s kojim sam svojedobno na splitskoj Klasičnoj gimnaziji, u trojci: Marko Periš, Josip Pupačić i Živko Strižić, maturirao.

Tko zna: možda ove moje riječi padnu na "plodno tlo" i donesu biblijski rečeno, "stostrukog ploda.". Poslužit ću se stihovima velikoga Augus-Tina Ujevića: "Hoće... hoće... hoće... – nadajmo se!".

Povezani članci

Who's Online

We have 169 guests and one member online

  • admin