DUGI RAT

Početak kolovoza je već treću godinu označio otvaranje kulturnog ljeta u Gatima. Okolna mjesta, poljička sela su već spustila zastor te prepustila mjesto domaćinstva KUU "Mosor" Gata. I ove godine, gatska manifestacija se protegla na punu prvu polovicu kolovoza, a u tom vremenu je organizirano šest večeri kulturnog karaktera. Otvaranje je započelo nešto poslije predviđenog vremena pred prepunim vratima Doma kulture, zbog tehničkih problema bilo je nemoguće početi ranije. Neizbježni govori su označili klasičan početak mještanskog festivala veličanja kulture i dobre zabave...

DANI IVE MARJANOVIĆA 2008
 
Djeco moja draga!
Vi cijenite uvijek
Svetost kućnog praga,
Pređa naših vjeru,
Ognjišta svog sreću,
Poštenje, rad, slobodu
Što napredak pokreću!
 
Ne ostaviše pređi
dvorce veličajne,
spomenike, kule,
ni palače sjajne.
No namriješe nam ljubav
prema rodnom tlu,
poljički naš ponos,
mržnju prema zlu.
...
Volite tu vrlet,
draču, kamen sivi,
volite Poljica
dok ste, djeco, živi!
                                                           
 
ulomak iz Poljičke poeme, Branke Mihanović
 

Osvrt na gatsko kulturno ljeto (1)
 
Piše: Nikolina Radmilo
Foto: Bloger "Brod u boci"
 
01. kolovoza 2008.
 
I ove godine, gatska manifestacija se protegla na punu prvu polovicu kolovoza, a u tom vremenu je organizirano šest večeri kulturnog karaktera.

Otvaranje je započelo nešto poslije predviđenog vremena pred prepunim vratima Doma kulture, zbog tehničkih problema bilo je nemoguće početi ranije.
 
Neizbježni govori su označili klasičan početak mještanskog festivala veličanja kulture i dobre zabave. Voditeljice su upućivale i usmjeravale, a višepozicionirani sudionici ove večeri su se obraćali puku s nekoliko prigodnih rečenica.
 
Nakon što je dožupan službeno otvorio treće Dane Ive Marjanovića, veteran KUU «Mosor» Gata, Kruno Kuvačić je podignuo zastavu gatskog kulturnog ljeta, a njegovi kolege su u glas zapjevali dičnu poljičku pjesmu Slogo sveta.
 

Slogo sveta
Slogo ti poleti
U poljički svaki kut
I razglasi staru, mladu
Bratsku slogu, naš štatut
I da bude uvijek spremno
Muško, žensko, junak mlad
Dragovoljno krvcu liti
Za slobodu, za svoj sklad.

Prvi dio programa je bila izložba Moja kolajna akademske slikarice Ivne Nadračić iz Splita, rodom iz Gata, u dvorani na prvom katu.
 
Ivna Nadračić, oca Ivana Pivčevića i majke Rine, je diplomirala 2000. u klasi mr. prof. Kažimira Hraste u Splitu. Bavi se grafikama, slikarstvom i kiparstvom, a dosad je imala nekoliko izložbi, što skupnih što individulnih.
 
Tema ove izložbe je Moja kolajna a tehnika kojom su napravljena sva izložena djela je ulje na platnu. Napominjem da je upravo ona oslikala scenografiju za potrebe predstava KUU «Mosor» Gata.
 
Nakon što je izložba najavljena, ljudi su se pomalo u ljetnom žamoru upućivali na kat, te ostaje nejasno zbog čega je odmah najavljen i ostatak programa, predstava Prodana djevojka  KUU «Mosor» Gata. Zanimljivi podaci o autoru tragedije, don Stipi Kaštelanu, su se izgubili u gubitku koncentracije prisutnih.
 
Reakcije na slikarsku izložbu su bile ugodne i blagonaklone. Motivi su naši svakidašnji, od maslina, mora, mrtve prirode do meni najdraže ulice.

Klapa Pasika iz Kostanja je tijekom otvaranja nekoliko puta pjesmom razbila govore, a nastavili su pjevati i na katu dok su ljudi imali priliku proučiti ulja na platnu.
 

Drugi dio programa je bila već uhodana i svima dobro poznata Prodana djevojka.
 
Prema mom osobnom dojmu, jedva deset posto publike je prvi put gledalo izvedbu. Iskreno veseli znanje da gledaocu nije dovoljno jednom pogledati izvedbu već hoće još i još. Nerijetki nas prate na putovanjima, a vjerujem da dobar dio gledatelja zna skoro napamet scene i pojedine dijaloge te usprkos tome, interes ne jenjava. Prodana djevojka je kupljena za 300 zlatnih dukata, oteta i zatočena te si je u konačnici ponovno presudila.

Nevjerojatna ljetna vrućina, sparina i zagušljivost u dvorani Doma kulture su bili jedva izdrživi, unatoč otvorenim vratima zasićenost kisikom je bila vrlo niska, a uvjeti za izvođenje predstave jedva podnošljivi.
 
Ispod naslaga sukna, potkošulja, opanaka i turbana i ostale odjeće, glumci su se kupali u znoju truda svog. Govoreći u svoje ime, nikad mi nije bilo teže, koncentracija niža.
 
U jednom sam trenutku razmišljala o soluciji da mirno odem s begom te da svoj agoniji dođe kraj a ja da uspješno izbjegnem peti čin.
 
Poslije predstave na laganom zajedničkom druženju, pozitivni komentari su ublažili izvedbenu muku.
 
Usprkos teškim uvjetima, još tijekom izvođenja, međusobno smo bili svijesni da je ovo jedna od naših najboljih izvedbi dosad, otežani uvjeti djeluju motivirajuće s obzirom na karakter predstave.

Nastavak slijedi...