Tajna Mira Gavrana

miro gavranJedini pisac koji u današnjoj Hrvatskoj može živjeti od pisanja, i to ponajprije zato što je s svojim kulturnim "proizvodom" izašao daleko izvan Hrvatskih granica. Riječ je, dakako, o Miru Gavranu, hrvatskom književniku čija su djela prevedena na 32 jezika, kojemu je premijerno izvedeno više od 180 predstava koje je vidjelo preko dva milijuna gledatelja širom svijeta, a imali su ih prigodu vidjeti i dugoraćani, za gostovanja Teatra Gavran na Dugoratskom ljetu. Miro Gavran je uistinu pobjedio zlosretno "prokletstvo malih jezika"! Njemu u čast je jedan kazališni festival ("Gavranfest") u Slovačkoj posvećen njegovim djelima. U Latviji, Češkoj i Slovačkoj će u naredna dva tjedna, premijerno biti izvedene čak tri kazališne predstave, od kojih je posljednja i svjetska praizvedba nove Gavranove drame "Tajna Grete Garbo" ...

TAJNA MIRA GAVRANA

Izvori: arhiva Dugirat.com, Presscut, Nacional,

Niz premijernih izvedbi započinje 28. studenog u Latviji, gdje će u gradu Liepaju, u "Liepaju Teatru" premijerno biti izvedena drama "Sve o ženama" u prijevodu Edit Tisheizera i u režiji Rolandasa Atkočiunasa.

Potom će, 11. prosinca, u češkom kazalištu "Antonina Dvoraka" u Pribramu, biti upriličena premijerna izvedba komedije "Otelo sa Suska" u prijevodu Helene i Františeka Karocha, a u režiji Milana Schejbala.,

miro gavran

I na koncu, niz će se zaključiti 13. prosinca svjetskom praizvedbom Gavranove drame "Tajna Grete Garbo" u slovačkom kazalištu "Jana Palarika" u Trnavi. Ovu je dramu na slovački preveo Jan Jankovič, a režiju potpisuje Jan Zeman.

Tekstovi Mire Gavrana do sada su prevedeni na 32 jezika, premijerno je izvedeno više od 180 predstava koje je vidjelo preko dva milijuna gledatelja.


U nastavku pročitajte nekoliko fragmenata iz razgovora Mira Gavrana za Nacional ...

miro gavran


Meni odgovara položaj vuka samotnjaka. Mislim da je to jedini mogući prirodni položaj pisca, jer je pisanje osamljenički posao. Ja nikada nisam bio dio nekog klana, grupe, lobija. Nemam nikakav položaj u nekom mediju, nisam urednik u novinama ili u nakladničkoj kući, niti predsjednik nekog odbora ili žirija.

Ja sam na ovome svijetu samo s jednim zadatkom - da ispišem svoje priče. Sve drugo što sam radio mimo toga, bilo je i ostalo nevažno i nepotrebno, tek onemogućavanje pisca u njegovu radu.

Zato proteklih trinaest godina živim kao profesionalni pisac i volio bih tako nastaviti do kraja života, ako bude moguće.

Uz to sam se držao jednog pravila: nikad nisam pisao kazališne i književne kritike o drugim piscima, ni o nekom hrvatskom piscu izrekao negativnu rečenicu, jer mislim da mi, pisci, niti možemo niti trebamo biti jedni drugima suci.

Ovakvi stavovi i usamljenički položaj mogu biti minus, ali ja se svejedno uporno držim one Ibsenove rečenice: “Najjači čovjek na svijetu je onaj koji je sam.“

Gavran je rođeni Slavonac, inače vegetarijanac, ljubitelj meditacije i zajedno sa suprugom glumicom Mladenom Gavran osnivač i vlasnik Teatra Gavran.

Mladena GavranNikad nam nije dosadno. Mladena i ja s velikom radošću zajedno surađujemo u kazalištu, a s još većom radošću idemo zajedno kroz život. Živimo dinamičnim životom i mogu reći da nam nikad nije dosadno, kaže Miro Gavran o životu sa suprugom glumicom.


Moji dani su posve različiti: neke provodim na pokusima s glumcima koji rade moje tekstove, a neke na putovanjima, zračnim lukama, književnim ili kazališnim turnejama.

Takvi dani više nalikuju životu trgovačkog putnika, glumca ili redatelja, nego pisca. Ali zato se svakog ljeta i zime dva mjeseca posvetim isključivo pisanju. Tada sam najsretniji čovjek na svijetu.

Pišem obično od deset sati ujutro pa sve do ponoći, uz jednu ili dvije kraće pauze. I, mada sam s osamnaest godina naučio tipkati s deset prstiju, sve pišem rukom, nalivperom ili kemijskom olovkom u velike bilježnice, tako da ispisujem samo desnu stranicu a lijevu ostavljam za umetke. Čuvam većinu tih bilježnica.

Svaki moj roman i drama ispisani su rukom nekoliko puta, u prosjeku načinim četiri verzije svakoga teksta. Ali nikada nisam započeo pisanje romana ili drame bez temeljite pripreme: uvijek ispišem biografije junaka, skice poglavlja za roman ili scena za kazališne tekstove, i tek onda počinjem pisati prvu verziju teksta.

miro gavran

Nikada, baš nikada, nisam pristupio radnom stolu bez ideje i nikad se nisam prisiljavao na pisanje. Pišem kao da mi nadahnuće dolazi “odozgo“, te samo onda kada me neka ideja, koju smatram sjajnom, prisiljava na realizaciju.

Ponekad mi se čini da sam sve te priče dobio na dar, a moj zadatak je bio tek da poput srednjovjekovnog pisara “prepišem“ tekst koji mi je predan na čuvanje ...

 

Who's Online

We have 201 guests and no members online