Nesuglasje - da te mogu klapom zvati

Klapska je pjesma sve ono što pjevaju klape – kazao je prije petnaestak godina Nikola Buble, ondašnji umjetnički ravnatelj Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, suočen s neskrivenom željom klapa da u svom repertoaru idu dalje od izvornih “Na Merjan su drače” ili “Dobra večer uzorita”. Svoju tezu dr. Buble je dobrim dijelom temeljio i na vlastitim uspjelim obradama dalmatinskih evergrina (Pismo ćali, Bodulska...), kojima je klapa Trogir uspješno okrenula novu stranicu u klapskoj povijesti. No, izjavom je posredno abolirao i sve klapske disidente”, točnije ne samo one koji iz gušta na decentan način pjevaju crnačke duhovne i svjetske evergrine već i one koji posežu za najjeftinijim tra-la-la pjesmicama, a kod kojih samo narodne nošnje sugeriraju da je riječ o klapama ...

VIŠE OD PETSTO HRVATSKIH KLAPA RAZILAZI SE U TEMELJNIM  SHVAĆANJIMA SMISLA PJEVANJA

Nesuglasje - da te mogu klapom zvati

Za estradu vezane klape dosad su se samo šlepali omiški laureati, vjerujući da će i oni brzo dobiti naslovne uloge do kojih ne vodi ‘Omili mi’, nego neka nova “Da te mogu pismom zvati”

Piše: Ivo Mikuličin / Slobodna Dalmacija
Foto: Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Podaci iz “Omiškog ljetopisa” sugeriraju kako trenutačno djeluje više od 500 klapa, no vrijedi potencirati pitanje koje od tih glazbenih sastava možemo zaistaLuka Nižetić nazvati klapom? Mogu li u isti koš Cambi, Maslina, Libar, Skradinke i Uzorita iz Sukošana?

Desetak godina prije Bublinih sjajnih obrada klapski je pokret, zahvaljujući i sjajnim autorima (Dedić, Šarac, Juras), nekad nenadmašna klapa Šibenik usmjerila prema specifičnoj vrsti dalmatinske šansone uz jasno koketiranje sa zabavnom glazbom.

Na spektaklu Klape u Areni pjevao je i Luka Nižetić

Brzo su se rodili i sljednici (Bonaca, Maslina, Intrade, Ragusa...), koji su u dobrom dijelu svojih pjesama, a pogotovu u instrumentalnim aranžmanima, čista zabavna glazba. Samo je Bonaca klapa zamijenila s “ansambl”. Ostali su nazivom klapa ostali u više nego šarolikom društvu, od klapskih “gažera” do pučkih pjevača u malim mjestima.


Granica na Cetini?

U još smionijem pravcu klape je sa svojim Cambijem i “Kaštelanskim đirom” gurnuo Splićanin Rajimir Kraljević, zamijenivši uobičajeni homofoni slog polifonim, te potiskujući izražajnim ritmom uobičajeno klapsko pjevanje ad libitum.

 - I meni se čini da je sve otišlo predaleko, ali kako postaviti granice!? – reagirao je Kraljević kad smo ga prije nekoliko godina, suočeni s glasovirom, udaraljkama, saksofonima i trubama na klapskom festivalu u Kaštelima, upitali “kamo sve to ide”.

Suočeni s “pravim stanjem stvari”, ni čelni ljudi “Omiša” nisu mogli biti do kraja konzervativni.Omiš nije arheologija, izjavio je bivši umjetnički ravnatelj Miljenko Grgić, otvarajući s ”Večerima popularnih skladbi” vrata onima koji su do jučer na omiškoj pjaceti bili nepoželjni.

Kraljevićev kaštelanski nasljednik prof. Vladan Vuletin ne dopušta obrade pjesama koje nemaju okus morakako sve ne bi otišlo predaleko”.

Klapa Maslina

Šibenska klapa Maslina

Na zadnjem je klapskom savjetovanju u Omišu umjetnički ravnatelj Dušan Šarac najavio “radikalan povratak izvornoj pjesmi”. No, mogu li takve palijativne mjere zaustaviti snažno moderniziranje klapskog izraza i repertoara, koje je već zahvatilo duboke razmjere? I stanje u estradnim vodama pomaže da klape žure nizvodno, daleko od izvora.

Upravo su oni, koje se prije dvadesetak godina smatralo “disidentima” (Maslina, Intrade, Cambi...) bili glavni mamac menadžerima za spektakularne projekte (Poljud, Jazine...), koji su ne samo financijski isplativi već i, što kriti, dižu popularnost klapama.

Uz njih su se dosad samo šlepali “omiški” laureati (Šufit, Tragos, Neverin...), vjerujući da će i oni brzo dobiti naslovne uloge do kojih, što kriti, ne vodi “Omili mi” ili “Kad san bija na tvom grobu”, nego Festival klapa u Omišuneka nova “Da te mogu pismom zvati”, “Vilo moja” i slične.

Ukratko, novim, avangardnijim klapama malo tko može osporiti kvalitetu, ali usporedba njihovih izvedbi ne samo s “klasicima” (GotovčevJedan mali brodić”...) već i s novim “omiškim” skladbama (Sušna zikva na škoju, Šijavica, Dalmatina...) kao nikad potencira dva pitanja. Koliko su se klape udaljile od izvora i koga sve možemo stvarno nazvati klapom?

Povezani članci

Who's Online

We have 136 guests and no members online