DUGI RAT

Gradski teatar mladih "Mali Princ" iz Omiša gostuje u subotu, 22. veljače 2014. u Dugom Ratu s predstavom "KAKO JE NEW YORK DOČEKAO KRISTA". Predstava autora Ivana Raosa, u režiji Otokara Levaja i izvedbi glumaca omiškog teatra održati će se u kinu "Dalmacija" Dugi Rat s početkom u 19 sati. Ulaz je, naravno, slobodan, a organizatori ovog događaja, udruga "Tvornica" iz Dugog Rata pozivaju sumještane i sve zainteresirane da provedu ugodnu subotnju večer uz izvrsnu predstavu svojih susjeda... Jer, danas u vrijeme tobožnje duhovne obnove, u vrijeme posvemašnje politizacije i komercijalizacije Crkve, u vrijeme "Grijeha struktura" i poplavu kojekavih bjelosvjetskih proroka, komad Ivana Raosa (iz 1956.) je aktualan do boli. A nama nakon predstave ostaje pitanje: Kako bismo mi postupili da se Gospodin iznenada pojavi pred nama kada na primjer za Uskrs ili Veliku Gospu krkamo janjetinu i izaglasa arlaučemo turbo ili urbo ili kakav god folk? ...

DUGI RAT

Subota, 22. veljače 2014., 19 sati, kino "Dalmacija", Dugi Rat, predstava Gradskog teatara mladih "Mali Princ" iz Omiša:

"KAKO JE NEW YORK DOČEKAO KRISTA"

Dojmove o predstavi izvedenoj u Zadru zabilježila je Stanislava Nikolić Aras:

"... Na početku predstave mislili smo da ćemo se zabaviti uz lagani humor, no lakoća i neusiljenost kojom je omiška trupa vodila priču uzbrdo do klizavih momenata kojima diraju u vrlo osjetljiva pitanja hrvatske stvarnosti iznenadila je i publiku... Dakle Ivan Raos je davno napisao odličan, britak, nedvosmislen, jasan kazališni komad kojim je na svoj način bobu rekao bob, a popu pop... Ono što je fascinantno je kazališni entuzijazam i hrvatska književnost. Fascinirala me energija koja je okupila 15 ljudi na sceni i poštujem volju zaljubljenika u kazalište da iz čiste igre i zadovoljstva oživljuju ovakve snažne tekstove koji su danas aktualniji nego ikada..."

PROČITAJTE VIŠE...




Predstava "Kako je New York dočekao Krista" u izvedbi Gradskog teatra mladih "Mali Princ" iz Omiša predstavlja svojevrsno brisanje prašine s jednog davno zaboravljenog dramskog teksta na koji je pala šutnja i zaborav vremena.

Ta drama napisana 1956. godine i tiskana o vlastitom trošku autora Ivana Raosa jedva da se danas može pronaći u bilo kojoj knjižnici, a za mnoge književne sladokusce predstavlja pravo otkriće i spoznaju o blagu koje krije poslijeratna hrvatska dramska književnost. Priča je čista satira s elementima humoristične Raosove jetke i sočne tragikomike.

Redatelj predstave, dramski umjetnik Otokar Levaj kazao nam je par riječi o samoj predstavi.



Koliko smo puta u životu pomislili: "Bože, vidiš li Ti što se u svijetu događa?" Mora da je davne 1956.g. Ivan Raos pomislio to isto kada su sovjetski tenkovi upali u Mađarsku, a tadašnja Juga se tresla od straha da ne doživi isto. Tako je pretpostavljam nastala drama da kažem alegorijska igra "Kako je New York dočekao Krista".

Raos u tom komadu vraća Isusa na zemlju da pokuša utjecati na ljude, naravno bezuspješno! Danas u vrijeme tobožnje duhovne obnove, u vrijeme posvemašnje politizacije i komercijalizacije Crkve, u vrijeme "Grijeha struktura" i poplavu kojekavih bjelosvjetskih proroka, komad je aktualan do boli. A nama nakon predstave ostaje pitanje: Kako bismo mi postupili da se Gospodin iznenada pojavi pred nama kada na primjer za Uskrs ili Veliku Gospu krkamo janjetinu i izaglasa arlaučemo  turbo ili  urbo ili  disko ili kakav god folk.

Dakle, Isus Krist dolazi na zemlju, preciznije u New York donoseći istinsku poruku ljubavi i mira, koju su mnogi ljudi zaboravili. Jesmo li se promijenili od Kristovog prvog dolaska na zemlju ili smo krenuli pustim i osamljenim, oštrim eliotovskim prostranstvima, gdje vode nema i gdje je jedini i pravi orijentir bezglasnog čovjekova lutanja  ritualno poklonstvo teletu i to zlatnom teletu koje nad nama suvereno i državnički čvrsto gospodari.  

New York ili velika jabuka tj. prijestolnica modernog svijeta ugošćuje likove opterećene vlastitim egzistencijama (policajce, prostitutku, provalnika, šefa FBI, šefa mafije, predsjednika SAD-a, industrijalca, filmsku zvijezdu, kardinala).

Pri samom početku drame kada Bog dolazi u posjet sitnom policajcu-aparatčiku kao da usmjerava dramu ka alegorijskim biblijskim slikama koje nas na Raosov način upozoravaju da se vrlo malo promijenilo u životu nas ljudi, u ovih 2000. godina te da su oni stražari ili mudre djevice koje čekaju svojeg Zaručnika davno zaboravili na svoje zaruke.

Možda bi se trebao posebno izdvojiti značaj odnosa kardinala kojeg utjelovljuje Otokar Levaj i Isusa Krista kojeg igra Marko Kapitanović. U njihovom osamljenom razgovoru, Isus dobije zanimljivu poduku i saznanja o stvarnom mehanizmu koji pokreće naš "novi i vrli" svijet. Time postaje upitno i samo mesijanstvo, a čovjek ostaje gol, sam i samodopadno osakaćen.

Jesmo li u svome trajanju zaboravili na ljubav koja nije samo bezličan pojam, uprošćeni nagon, pamflet ili interesni zamašnjak oko kojeg se savija ljudska ruka, koja i nakon 2000. godina udara po licu božanstvenog Krista. Likovi i nisu vođeni čvrstom unutarnjom dinamikom zbivanja već kao Kadmovi "zmajski zubi" rastu na pozornici "velike jabuke".

Isusa potpisuje Marko Kapitanović, redatelj predstave je Otokar Levaj, predstavu izvodi ansambl Gradskog teatra mladih "Mali Princ" iz Omiša (15 glumaca). Kostimografiju i koreografiju plesnih točaka potpisuje Olgica Gašparić. Scenografiju potpisuju Josip Sebeledi, Vedran Urličić i Milena Pribičević. Izbor glazbe  načinio je Petar Buljević.
    
Što još reći osim, vidimo se u subotu, 22. veljače u kinu "Dalmacija" Dugi Rat...