DUGI RAT

U Splitskoj galeriji umjetnina otvorena je izložba podstranskog slikara Ante Kaštelančića (1911−1989). Koliko je bio velik i značajan slikar Ante Kaštelančić može posredno posvjedočiti veliki broj okupljenih sinoć u splitskoj Umjetničkoj galeriji, a u povodu 100-te obljetnice rođenja i monografske izložbe s tim u vezi. Kaštelančić je bio slikar Mediteranac nadasve, sjajan kolorist, opsjednut salbunarima, koji su ga nadživili, postavši zaštitnim znakom specifične estetike. Autorica izložbe kustosica Iris Slade, govoreći o izložbi koja će sredinom rujna gostovati u Umjetničkom paviljonu, njegov će opus podijeliti u dvije markantne cjeline, onu raniju, dinamičku, i ovu zaključnu, statičku. I oni iz publike imali su riječi divljenja za 132 eksponata nastalih u razdoblju od 1934. do 1989. godine ...

UZ RETROSPEKTIVNU IZLOŽBU PODSTRANSKOG SLIKARA U SPLITSKOJ GALERIJI UMJETNINA

ANTE KAŠTELANČIĆ

Kao vihor u jedrima

Piše: Igor Brešan / Slobodna Dalmacija
Foto: Mario Todorović / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija

Sličnim smo temama ovih dana zabavljeni u kulturi grada Splita. Slavimo tri desetljeća strpljivo svijanu Galeriju Emanuela Vidovića i pozdravljamo gostoprimstvo koje Muzej grada Splita iskazuje “zaboravljenim” splitskim slikarima, te u isto vrijeme nastojimo podržati napore da se ostavština Vaska Lipovca zbrine u prostoru dostojnijem od skučenog ateljea.

U predvečerje smo izložbe još jednog “beskućnika”, velikog slikara Ante Kaštelančića (1911.−1989.).

Hoće li izložba, postavljena uz stotu godinu od rođenja slikara, u splitskoj Galeriji umjetnina u subotu u 20 sati, te u rujnu, kad će biti prenesena u Umjetnički paviljon u Zagrebu, stvari okrenuti nabolje, nije zahvalno prognozirati.

Svakako, bit će to izniman likovni događaj za mlađe i relevantan podsjetnik starijima na veliko djelo, voli se reći, nasljednika Emanuela Vidovića i Ignjata Joba.

Nasljednika, ne sljedbenika, jer Vidović je lako dolazio u sukob sa slikarom geste i boja u omiljenom okupljalištu kreativaca, današnjem Salonu “Galić”, a slikanje na otvorenom, na Glavičinama, razotkrivalo je koliko su ta dvojica slikara antipodi, kao i Kaštelančićevu samouvjerenost.


Presjek opusa

“Ja bih nacrtao oštar crtež i postavio snažnu i čvrstu boju, a Vidović bi onda došao pa bi to sve kistom sfumirao, ublažio, smirio”, rekao je Kaštelančić Grgi Gamulinu.

Splitska izložba nastoji obuhvatiti reprezentativne faze, ali i markirati dva “života” istog umjetnika. “Slikara pratimo kroz reprezentativan odabir, od ‘Lubenica’ iz 1941. godine do autoportreta sa samoga kraja. Dva lica umjetnika, kroz dinamičku i statičku fazu, nastojim odijeliti ključnom 1958. godinom”, napominje Iris Slade, autorica izložbe.

“Za ekstrovertiranu dinamiku jedara mnogi su rekli da je statična, a druge je, pak, podsjetila na Soulagesa, tu su radovi ranijeg razdoblja, koje je struka više cijenila... S jedrima se slikar definitivno rastao od Joba, ako su mu već neki i spočitavali sličnosti.”

Nije bilo uputno protusloviti Anti Kaštelančiću. Priznanja su mu rijetko stizala, a kad bi se to eventualno i dogodilo, bilo je minimalizirano. Za njega, svemu je bila kriva politika, grijeh jednog ratnog rada, portreta osobe o kojoj se nakon Drugog svjetskog rata moralo šutjeti, ali bilo je tu zacijelo i zavisti kolega.

Nije nezanimljiv podatak, danas kad slavimo ovog slikara, da je ne samo 1947. godine osnovao Školu za primijenjenu umjetnost i pedagoški djelovao od 1959. na Višoj pedagoškoj školi, nego je münchensko iskustvo s dekoracijama njegovao i prakticirao radovima u “Jugovinilu”, “Maraski”, Majdanu, na brodovima “Jugoslavija”, “Jadran”...

Izložba koja stiže u Split počiva na angažmanu Kaštelančićeve obitelji, ponajprije kćeri Sabine i nećaka Ive, koji se skrbe o ostavštini u Zagrebu, odnosno u Podstrani, slikarovu rodnome mjestu, te stručnoj ispomoći Galerije umjetnina.

“Moji napori da javnost ne zaboravi barba Antu ipak ne bi imali toliku važnost da cijela akcija nije dobila vjetar u jedra s novom garniturom čelnih ljudi u Općini Podstrana, koja je financirala zagrebačku i splitsku izložbu sa po 50.000 kuna”, kaže Ivo Kaštelančić, podsjećajući na uspješnu “najavu” splitske izložbe lani u Muzeju grada Kaštela.


Čekajući ‘dom’

Kaštelančić i njegovo djelo još čekaju vlastiti dom u kojemu će se osjećati sigurno i zbrinuto. Minula retrospektiva u Zavodu HAZU i popratni katalog bili su više referencije autorskome timu nego slikaru i usnuloj javnosti. Nova splitska izložba to ima na umu, a izlet u Zagreb trebao bi s Kaštelančića definitivno skinuti hipoteku regionalnog slikara.

Bilo kako bilo, čudesna lica Dalmacije, kronika ispisana strašću i ozračena suncem, od subote će nas još jednom u Galeriji umjetnina, sa 130 eksponata, podsjetiti na velikog slikara, pa i vlastite korijene, jer jedra su poput duhovne vertikale, a brodice s horizonata sinonim su svjetovnog. Kompozicija je to poput križa, na kojima je ostao raspet i slikar, sa svim svojim stvaralačkim i društvenim kalvarijama.

Uništio cijelu svoju izložbu

Nije bilo lako ne nasjesti na njegov hedonizam, sigurnost nastupa i bučnost punu iskustva. U intervjuu Dušku Kečkemetu razotkrio je da “živi u samotnim intervalima gluhog ateljea; stvara bez izložaba, bez stvarne kritike, kuđenja ili pohvale, bez oduševljenja drugih sam proživljava svoje nemire i radosti, krize i razočaranja”.

Fascinantna je istina da je 1953., nezadovoljan učinjenim, uništio cijelu izložbu, ali i kidao već naručene i plaćene portrete djece splitskih uglednika, zato što su roditelji imali “zamjerke”.

Neporeciva je istina da je motive za ženske aktove pronalazio i u ilustriranim magazinima, osobito u “Startu”.


Veliki Podstranski sin

Načelnik općine Podstrana koja je uistinu svesrdno pomogla izložbe, Miran Tomasović, o velikom postranskom sinu, opsjednutom morem poentirao je citatom Maroevićevih stihova:

- Da pogleda more, popne se na bančić, to je bio Ante Kaštelančić.

  Foto: Pogled na Podstranu

Dakako, aludirao je na dječakove prizore s prozora obiteljske kuće u Gornjoj Podstrani, koji će slikaru trasirati život i likovni put.

I oni iz publike imali su riječi udivljenja za 132 eksponata nastalih u razdoblju od 1934. do 1989. godine. Izložba je nastala susretljivošću obitelji, prvenstveno kćerke Sabine i nećaka Ive, koji su svjedočili otvaranju.

A da male sredine znaju raspoznati prave vrijednosti dokaz je i lanjska izložba u Muzeju grada Kaštela Ankice Babin, koje je uspješno najavila događanja oko Kaštelančića.


S vlaka u ‘Suncokrete’

“Jedan je događaj bio presudan za mojeg oca, pa ga je volio isticati. Kad je 1926. godine krenuo u München na usavršavanje, prvo na što je nabasao kad je sišao s vlaka bila je reprodukcija Van Goghovih ‘Suncokreta’. Navukao se na njihovu luminoznost, kojom će definitivno ostati očaran 1937. u Parizu, na pravoj Vincentovoj izložbi”, podsjeća Kaštelančićeva jedinica Sabina, koja danas živi u Zagrebu.

Sabinina majka Liza Kaštelančić bila je nećakinja Ruže Klein, prve žene Ivana Meštrovića, a Liza i tada malena beba Sabina naslikane su na Kaštelančićevoj slici “Materinstvo” (1954.).