Meni su najmiliji..

 

Njegov križ svejedno gori

Danas obilježavamo godišnjicu rođenja velikog hrvatskog pjesnika Josipa Pupačića. 19. rujna 1928. malo mjesto Slime u zaleđu Omiša dalo je velikog pjesnika.  Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik časopisa "Krugovi" i "Književnik". Poezija mu je na tragu Kaštelana i Šimića, a iskonska veza sa zavičajem jedan od temeljnih pokretača. Njegova prva pjesnička zbirka "Kiše pjevaju nad jablanima" u znaku je spontanog doživljaja rodnog kraja i nostalgičnog povratka u djetinjstvo, a u svakome se stihu osjeća divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama te potpuna stopljenost s njom. Međutim, već se i u tim prvim pjesmama osjećaju egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju ljepotu krajolika, a koje su prevladale u sljedećim zbirkama "Mladić" i "Cvijet izvan sebe". Iako i u tim pjesmama ima čistog lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme "More", po mnogima jedne od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti), ipak su većinom prožete notama prolaznosti života, sumnji, bolnih osjećaja i smrti. U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama "Ustoličenje" i "Moj križ svejedno gori" (koja je objavljena posthumno) njegova je poezija intelektualna, ali zatvorena, grčevita, isprekidana i napeta. Poginuo je 23.05.1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku, u kojoj su poginule i njegova supruga i kći.
 

Dobro jutro more

Za sve ljubitelje pisane riječi, u nedjelju navečer 05.08., općina i turistička zajednica Podstrane pripremili su pravu ljetnu poslasticu, kombinaciju prekasnog ambijenta i romantičnog sadržaja - večer poezije pod nazivom "Dobro jutro more". Riječ je o međunarodnoj pjesničkij manifestaciji utemeljenoj 1997., posvećenoj poeziji, moru i mladosti, koja je postala multimedijalna prezentacija umjetničkog stvaralaštva nadahnutog morem. Ljubitelji lijepe riječi i ambijenta dođite u Gornju Podstranu ispred Čitovnice u nedjelju u 20:30 sati, odmorite se od svakodnevice i izdvojite vrijeme za sebe uz neke od najljepših stihova domaće poezije.
 

Pleši, Modesty, pleši

Hej, Modesty, zašto si se prepala draga?
Tebi više nitko ne može ništa, zato bez straha
rasprostri svoje grudi na umjetnom jezeru
i munjama gađaj lažne astronaute.
Dok grickaš kruh sa sezamom, namazan
paštetom od tuna, sledi usput pogledom
tog tipa koji satima ispija kavu i pobožno
tumači propovijedi kardinala.
Lijep je praznični dan, hajd s licem
okupanim u vodi punoj cvijeća, budi Judita
i odrubi glavu onom tko je ravno iz pakla
došao da sudi i oduzme ti pravo.
Budi prava heroina, plesom zavedi ljude
na borbu floretom. I nek počne predigra
i pokret iz praznog, proljetnog
karnevala.

- DARIJA ŽILIĆ

Darija Žilić je hrvatska pjesnikinja, dobitnica nagrade "Kiklop" za pjesničku zbirku godine 2011. za zbirku "Pleši, Modesty, pleši" u kojoj se nalazi i ova lipa pjesma.
 
Predstavljanje zbirke pjesama "VRIDILO JE" devetorice autora, ratnika 6. domobranske pukovnije, 114. brigade, 141.brigade i 16. domobranske pukovnije: Ivo Rakuljić- Arafat, Ante Nadomir Tadić Šutra, Ivan Pavić – Mrgud, Goran Protega, Stipan Medvidović, Zoran Jurišić, Mario Blagaić, Nikša Krpetić i Ivica Marin održati će se u utorak, 29. svibnja 2018., s početkom u 19.30 sati u prostorima Narodne knjižnice u Omišu. Dođite.
 

Njegov križ svejedno gori

Danas obilježavamo 47. godišnjicu tragične smrti Josipa Pupačića - poginuo je 23.05.1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku, u kojoj su poginule i njegova supruga i kći. Nekoliko mjeseci prije tragične smrti napisao je pjesmu "Moj križ svejedno gori", za koju se može tvrditi da je svojevrsna lirska slutnja njegove tragične smrti. Josip Pupačić rođen je 19. rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je urednik časopisa "Krugovi" i "Književnik". Poezija mu je na tragu Kaštelana i Šimića, a iskonska veza sa zavičajem jedan od temeljnih pokretača. Njegova prva pjesnička zbirka "Kiše pjevaju nad jablanima" u znaku je spontanog doživljaja rodnog kraja i nostalgičnog povratka u djetinjstvo, a u svakome se stihu osjeća divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama te potpuna stopljenost s njom. Međutim, već se i u tim prvim pjesmama osjećaju egzistencijalne tjeskobe i tamne slutnje koje razaraju ljepotu krajolika, a koje su prevladale u sljedećim zbirkama "Mladić" i "Cvijet izvan sebe". Iako i u tim pjesmama ima čistog lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme "More", po mnogima jedne od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti), ipak su većinom prožete notama prolaznosti života, sumnji, bolnih osjećaja i smrti. U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama "Ustoličenje" i "Moj križ svejedno gori" (koja je objavljena posthumno) njegova je poezija intelektualna, ali zatvorena, grčevita, isprekidana i napeta.
 

Malo mraka

Malo mraka
u pupoljku.
Malo mraka.
Ne mnogo.
Malo.

Toliko
da procvjeta

  - Danijel Dragojević, "Kasno ljeto"
 

Proliće

Prva marčana bura
Roba biži s tiramole
Snig će

A proliće!
 

Povratak

Danas je Svjetski dan poezije. Valjalo bi to obilježiti i ovdje, savim prigodno, pjesmom, lijepom pjesmom velikog Dobriše Cesarića..

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
 

Danijel Dragojević: Kasno ljeto

Najznačajniji živući hrvatski pjesnik, samozatajni Danijel Dragojević, objavio je novu zbirku pjesama "Kasno ljeto". Korčulanin u najboljim godinama (rodio se 28. siječnja 1934. godine u Veloj Luci) jedan od najvažnijih živućih hrvatskih pisaca. Utjecao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pjesmama, osebujnim stilom i beskompromisnim držanjem. Danijel Dragović prilično je rijetka pojava među hrvatskim piscima: na intervjue ne pristaje, nije član nijedne institucije, odbija nagrade, njegove knjige teško se nabavljaju jer ne pristaje na nova izdanja. Dakle prva, izvorna naklada i to je to. Što si kupio, kupio si. Nema nadoštampavanja. Ljubitelji lijepe poetske riječi znaju što im je ovih dana činiti. Internet dućan Frakture, izdavača knjige, par klikova i očekivanje poštara..

Kasno je ljeto, moglo bi se reći, destilat ljeta – točka u kojoj je sadržano u cijelosti, samo mirnije, blaže, spokojnije. U tom je smislu i Dragojevićevo "Kasno ljeto" knjiga koja u svojem kasnom čuva esenciju jednog bavljenja svijetom i poezijom. U njoj su pjesnikove teme i njegovo svjetlo, njegovi gradovi i njegov otok, njegov Mediteran, kornjača s početka i drugi predjeli kojima nas je vodio. U njoj je, napokon, i zrno mraka. Kao protutežu i kao sjeme, Dragojević ga upisuje u prozračnost i eter ljetnoga dana (Malo mraka / u pupoljku / Malo mraka. / Ne mnogo. / Malo. / Toliko / da procvjeta). Od sviju Dragojevićevih knjiga, ova je zato možda i najnemogućija, sačinjena od onog toplog, neuhvatljivog i hlapljivog, nevidljivog, a dragocjenog – od srži kasnoga ljeta. Trenutka u kojem ljeto (još) traje i vječno je.