Zvečanje: Čempres - tvrdi starac

Nikola MiličevićOsnovna škola "1. listopada 1942." iz Čišle ove subote organizira manifestaciju "Čempres - tvrdi starac" posvećenu Nikoli Milićeviću, suvremenom hrvatskom pjesniku rodom iz Zvečanja. Manifestacija će se održati u Zvečanju, u konobi "Kod Marije" a počinje u 15 sati ...

ZVEČANJE

PJESNIKU U SPOMEN

Nikola Miličević (1922.-1999.)

Izvor: Narodna knjižnica Omiš

Pjesnik čija poezija svjedoči o zemlji povijesnih Poljica, istančani poznavatelj baštine koju je doživljavao u slikama bora, masline, žive česme koja teče kroz vrijeme. Ističe se kao vrstan prevoditelj, točnije prepjevatelj s romanskih jezika, osobito sa španjolskog, te autor niza istaknutih antologija europske i svjetske poezije, ali i pojedinih nacionalnih pjesničkih antologija. Ovaj doktor književnosti radio je kao sveučilišni profesor do 1988. Grob mu se nalazi u rodnom mu Zvečanju.

 

    Želja

Nikola MiličevićŽelio sam te danima, želio godinama
i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
i umirao sam pomalo od želje i beznađa
i umro sam sasvim i više me nema,
a želja je moja uvijek živa ostala
i bez mene živi, u zraku izgubljena.

 

    Madrigal

Premda smo se sreli u nezgodno vrijeme,
u nezgodno vrijeme, na izmaku ljeta,
ipak, cijela jesen bila je još pred nama,
i tu cijelu jesen malo smo se voljeli.
Zajedno smo na put ispraćali selice,
vlagu prve magle dočekali zajedno.
Obišli smo parkove i sve klupe u njima,
a na jednoj maloj, zabačenoj livadi
disali smo miris zakašnjele kosidbe.
I svake smo večeri mogli primijetiti
kako su krošnje sve više prozirne
kako nas mjesec sve lakše uhodi.
Jer list je za listom polagano padao:
jedan po jedan s otežalih grana,
jedan po jedan i s naše ljubavi.
A kada je napokon sve ogoljelo,
zima je došla i snijeg je zameo,
snijeg je zameo parkove i klupe,
parkove i klupe i ubogu livadu.
I sve je postalo beskrajno bijelo,
beskrajno bijelo i beskrajno hladno.

 

    Val

Iznad nas prelijeću brzokrile lastavice,
lete pravo i ne skreću krilima.
Bistro je ptičje oko, sigurno osjećaju
dolazak oluje negdje iz daljine.
Mi plovimo na valu i val nas nekud nosi,
a ruke su nemoćne nad tamnim bezdanima.
Nad nama je otvoreno nemilosno nebo, i
spod njega prdijeću i bježe lastavice.
A nama nema bijega. Val nas nosi... nosi...

Povezani članci

Who's Online

We have 205 guests and no members online