Predstavljanje zbirke pjesama Siniše Kekeza

Zbirku pjesama Siniše Kekeza "Splita mi je puna kita" u četvrtak 3. studenoga u 18 sati u velikoj dvorani Gradske knjižnice Marka Marulića, Ulica slobode 2, Split uz autora predstavit će Nada Topić i Ivan Sorić Suri, a moderatorica je Grozdana Ribičić. Stihove će kazivati dramski prvak HNK Split Trpimir Jurkić, a u glazbenom dijelu nastupit će dio članova glazbenih svjetskih prvaka, Gradskog zbora Brodosplit, koje je za ovu prigodu okupio Denis Schumy Šarić..

POEZIJA SINIŠE KEKEZA

Pjesma za Alberta Camusa

Kami,
mon ami,
čime da se pohvalimo mi?

siniša kekezPrehladno naše je ljeto,
svršilo je naše skromno pirovanje,
velik je naš pad.
Razara nas kuga
i mito u Sizifu.

Naše progonstvo ne pamti kraljevstvo,
naše uske kale pune su Kaligula.
Na ovim uzbrdicama
nije lako biti Sizif.
Sve preuzeo nam je stranac
jer ne znamo sami,
neovisni naš Kami.

Vrijedni naš Camus,
u nas ti je sve pod mus,
Albert je samo keks,
a esencija jedino u kolačima.
Naš dragi Mediteran
odavno nije med i teran
već istrošeni civilizacijski veteran.

Stvarnost nam je opora,
a nikome nije do otpora.
Sartralo je najbolje u nama
i Mersault sada krotko kaže: Merci.
Tvoj čovjek danas nije pobunjen
nego pokunjen.

Ajme ti ga nami,
dragi naš Kami.

 

Splita mi je puna kita

Volio sam te, Splite,
onako kako dijete voli ludog, pijanog ćaću.
Volio sam tvoju smiješnu žalost,
zapuštenu ljepotu i grezu dobrotu.

Dugo sam bio sretna čestica
tvoje nepresušne solarne energije.
Kao srdela tekao sam u jatu tvojim ulicama
bio dah tvoga podrugljiva cereka,
vlakno tvojih mornarskih i težačkih mišića,
list kupusa na tvome šarenom Pazaru,
travka tvoga bučnog stadiona,
ton u tvome vječnom šlageru
čestica pudera na licima tvojih glasovitih ljepotica.

Puno sam te volio, Splite,
pa i više nego je trebalo.
Volio sam te kao člana familije
htio biti jedno od tvoje zakonite djece,
a da je trebalo, ostao bih i mulac.

Davao sam ti najbolje od sebe,
za tebe zaboravljao tko sam i što hoću.
Želio sam se kao glatka ploča ugraditi pod tvoje noge,
tamo negdje kod ‘Bonačića’.

Zbog tebe sam se žurno vraćao iz svijeta,
štrebao sam da tebi koristim,
više držao do Rive nego do svoga tinela.
Sve bih napravio da ti bude bolje,
da zablistaš kao siromašni genij na kvizu znanja,
kao anonimna trgovkinja na izboru ljepote.

A danas, nakon pola vijeka, kažem:
Splita mi je puna kita.
Dosta mi je, Splite, tvoga vina i tvoga heroina,
neizdrživa mi je muka od fjake i Hajduka.
Povraća mi se od tvojih blesa zagledanih u nebesa
grozim se tvojih glupana i njihovih maligana.

Neću, Splite, biti jamac za tvoje vječne kredite,
ne želim te žaliti dok prodaješ obiteljsko srebro,
neću ti dati milostinju kad prosiš pored Pjace,
trisnit ću te dok kljucajući čekaš svoga dilera,
puknit ću te nogom dok pijan ležiš u Getu.

Dosta mi je tvoga kurvanja po Đardinu,
tvoga sranja i pišanja po kantunima,
puna mi je kita tvoje žalosne prepotencije!
Dosta mi je tvoga prsta u more, prsta u uvo i prsta u pupak.
Stavi si prst u guzicu, ti glupi stari grade!

Odtugovao sam tebe i sebe
i svu tvoju drugu musavu, zapuštenu djecu
koja svakodnevno naviru iz tvoga neugaslog rodilišta.
Jesi li im uredio škole i igrališta
i osigurao kakva radna mjesta?
I mandril je bolji roditelj od tebe, zviri jedna!

Što si napravio za ikoga od nas
koji smo te voljeli kao najrođenijega,
što smo ti prali zube i noge,
mijenjali ti košulje i vrčine
i uređivali pristojniji dom?

Ništa nisi napravio, kurbin sine, baš te bilo briga.
Ti si dječački naivno svoje srce davao
falšim, praznim ljepoticama koje su te zamantale,
redikulima što su te nasmijavali,
pijancima koji su te opajali.

Svoju si uzicu krotko predavao bezdušnim mafijašima,
birokratima koji su te ispokradali,
laskavcima koji su te obrlatili,
fetivima bez sjećanja i časti,
licemjerima koji su te blagoslivljali,
spasiteljima koji su te upropastili.

Lapane, pametnija ti je guzica od glave!
Kako si tako glup preživio sva ta stoljeća?
Na mene više ne računaj.
Snađi se sam,
ti ludi, stari tondinu.

Umorio sam se, Splite,
iscrpio kao muha što se naudarala o prozor.
Odustajem,
drugu polovicu života dat ću sebi.
Tebe prepuštam drugima.
A volio sam te, znaš i sam.

Lako ćeš ti preživjeti ovo odustajanje,
kao i tisuće sličnih svih ovih stoljeća,
kao što ćeš preživjeti i ove naoko izuzetne lopove i barbare.
Jer ti si svjetski rekorder u trpljenju udaraca,
grogirani boksač koji ne pada,
pijanac djetinje jetre,
narkoman s gipkim žilama,
kurva koja se ne troši.

Nema te dubine od koje ti ne možeš ići niže,
možeš disati na škrge, a možeš i ne disati,
hraniš se suncem, a možeš i bez njega.
poput lišaja u kakvoj neosunčanoj ulici.

No kad se sve skonča, ti se opet dižeš,
star, izubijan, načet,
dišeš,
s ljepotom koju ne mogu sakriti
neprospavane noći i ulični ožiljci,
hrapav glas i nedostajući zubi.

Ostajem ovdje, Splite,
ali na mene više ne računaj.
Ako si ti neiscrpiv, ja nisam.

I s olakšanjem odustajanja,
bez dišpeta kažem
u to vječno nasmijano,
propalo, a ipak lijepo,
nedokazivo lice:
Splita mi je puna kita.


 

CRTICA O AUTORU

Izvor: KriticnaMasa.com

Siniša Kekez, koji je pri rođenju zakasnio 367 dana da bi bio rođeni šezdesetosmaš, kasnio je, kaže, i s ostalim stvarima u životu pa pjesme objavljivane u periodici još nije stavio u knjigu (dobro, to je sada stigao učiniti, op.ur.). Kasnio je i s razumijevanjem društvenih, ljubavnih i osobnih procesa pa se s njihovim posljedicama tek sada stihovno suočava. Kasnio je i s napuštanjem tiskanog novinarstva i dalmatinske metropole, pa je i dalje u Dugopolju Splitu radi kao novinar.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao kroatistiku i južnoslavenske filologije. Radi kao novinar i urednik u Slobodnoj Dalmaciji. Pjesme objavljivao u časopisima The Split Mind, Poezija, Tema, Mogućnosti, u zborniku splitskih pjesničkih večeri Rječilište, na portalu Hrvatski plus te u web časopisu Ulaznica.

Povezani članci

Who's Online

We have 159 guests and no members online