Poezija Ivana Šinkovića

Nakon članka o mladoj Tei Olivari naletjeli smo na jednog lokalnog ambicioznog momka koji nam je ispričao puno lipih, zanimljivih stvari. Ovo je priča o mladom čovjeku koji je svojim talentom, idejama i upornosti postigao da se malo pažnje usmjeri i prema njemu i njegovom stvaralaštvu. Mladi Ivan Šinković (24) živi u zaleđu Omiša, točnije u Zakučcu. A što je to sve ispričao našem uredniku pročitajte u nastavku...

POEZIJA IZ ZALEĐA

Piše: Ante Jerčić

Ivan Šinković je mještanin Zakučca , ima 24 godine. Osnovnu školu je pohađao u Omišu, a srednjoškolsko obrazovanje stekao je u Srednjoj klasičnoj gimnaziji , te dodatno Srednja tehnička- prometna škola .

Od 2008. godine Ivan postaje član DVD-a Omiš. 2011. godine završio je vatrogasnu školu te stekao čin časnik. Svoje školovanje je nastavio na fakultetu teologije, te nakon toga predaje župni vjeronauk na Priku.

Prije nepune 4 godine postaje predsjednik mjesnog odbora Zakučac na toj funkciji najmlađi. Ivan svoje slobodno vrijeme provodi pjevajući u klapi, a po ćemu je Ivan toliko poseban pročitajte u nastavku članka.



Inspiriran svojim krajem i ljudskim okruženjem Ivan sa svojih 12 godina piše svoju prvu pjesmu. Do sada je napisao dvije zbirke pjesama:  ,,Moje pjesme , moji snovi " izdana 2003. godine  i " Duša , moje duše " izdana 2006. godine. Te pjesme su mu donijele prvo mjesto na raznim priredbama i večerima poezije.

Prva pjesma koju je napisao zove se  " Molitva za obitelj u kojoj je zgusnuta sva moja čežnja"  koja je tiskana je u Zborniku đačkih radova Nadbiskupije splitsko - makarske 2001 - 2002. godine.

Ivanove pjesme su prožete nježnošću i toplinom, a posvećene su rodnome mjestu, majci, djedu, bratu, a istodobno čežnju za neostvarenom toplinom očeva zagrljaja. Njegovo pisanje pratio je pok. Anđelko Novaković.

Moj put je odsjaj istinskog puta u Bogu kojim svaki ovaj stih poezije odiše ljepotu i neprolaznost vječnosti. Kazao je Ivan.

I da bi ovaj intervju bio potpun Ivan nam je poslao nekoliko pjesama , čitatelji uživajte!

TEBI KOJI SI ME OSTAVIO

Preda mnom svjetlo treperi ,
ništa nije vječno.
Ja sam čovjek.
Bijesan sam,
u blizini si.

Htio bih ti nešto reći,
to je samo šapat u noći,
tražim slatke riječi ,
a njih više nema.

Pustinja je pusta ,
preko nje je teško prijeći.

Zora je .
Mjesec će se skriti.
U zagrljaju vjetra leluja se vitki jablan.
Kad zasja sunce,
snen će biti,
i on je vjetru htio nešto reći .

MOLITVA ZA OBITELJ

Stavit ću na usne ime Tvoje
i pozdraviti Te : Marijo zdravo !
Zavapit ću Tebi , milosti puna,
da svim obiteljima umiješ lice
izvor - vodom ljubavi i mira
i da umornome tijelu
počinak daš.

Zazvat ću Te Marijo Majko ,
da pozlatiš sve obitelji
što krunicu množe ,
jer, molitva je ova jača od mača,
a ime Tvoje sjajnije od sunca.

Majko Marijo ,
pomozi svim obiteljima
da se ne izgube ,
podaj im snage i ljubavi
da ne slome svoj križ.

SAD ZNAM - ŠTO NISAM ZNAO

Šesnaest godina imam ,
i pjesme pišem .
Koliko sam želio da porastem !
Ne , nije to bila šala ,
sada mi samo nedostaje
što više nisam mali ...
Sad znam ,
osjećam nešto više ,
što do jutros nisam znao ...

Povezani članci

Who's Online

We have 300 guests and no members online