Terraneo - post festum

Terraneo - post festumS stranica odličnog splitskog portala SplitCulture.hr prenosimo članak Matee Mrvelj o Terraneu festivalu... Ne možemo reći da zadnjih godina, a posebno ove godine Hrvatska pati od nedostatka festivala i sličnih sadržaja, dapače, Dubrovačko i Splitsko ljeto su odavno dio ljetnog syllabusa, raznorazni festivali ove i one glazbe, Motovun, Špancir fest pa i niz koncerata poznatih svjetskih izvođača. Ipak, 2011. će se spominjati kao godina Terranea ...


GODINA FESTIVALA

Terraneo- post festum

Piše: Matea Mrvelj / SplitCulture.hr
Izvor: SplitCulture.hr

PROČITAJ VIŠE...

Nije nimalo lako sjesti za laptop i napisati tekst o Terraneu bez izljeva oduševljenja i euforije koji u meni, posjetiteljici i kamperici, još uvijek određuju svaki spomen na minuli događaj. Što se to točno odvilo, a da se zbog toga spominju pojmovi kao što je usporedba s In Music-om, Exit-om, pa čak i Woodstock-om.

U donedavno napuštenoj i derutnoj vojarni Bribirskih knezova u šibenskoj Mandalini dogodilo se ono što sami Šibenčani do zadnjeg trena pa i za vrijeme trajanja festivala nisu vjerovali da se ipak ostvaruje u njihovom gradu.

Šibenik kao mjesto radnje posebno daje na vrijednosti cijelom festivalu jer je važno obratiti pozornost na nezahvalan imidž grada Šibenika koji slovi kao "mrtav", "dosadan", "besperspektivan", poražen od Vodica, Primoštena, poražen od ranog zatvaranja svih objekata u centru što sam grad čini uistinu mrtve (noćne) vizure i usred najžešće sezone.

Terraneo
 
Grad u kojem turisti uglavnom samo prošeću, fotografiraju katedralu i hrle daljnjim odredištima po Dalmaciji; grad o kojem i na sjeveru i na jugu često znaju dobacit kakvu posprdnu pošalicu i usporedbu sa susjednim većim i razvijenijim gradovima; upravo taj grad je uspio pet dana biti u žiži svih medijskih obaviještavanja i tema svih dnevnih rasprava.
 
Napokon se uspavana sredina pokrenula i iskoristila svoj golem potencijal kojeg krije ledina poznata isključivo po bivšoj jugo vojsci i lokalnim noćnim ljubavničkim aktivnostima.

Tako bi to i ostalo da nije bilo glazbenog direktora Mate Škugora i ekipe organizatora iz Artim produkcije, a krene li ovim tempom, idućih godina ćemo pratiti festival na nivou novosadskog Exita ili budimpeštanskog Szigeta.

Za Šibenik će to značiti možda najveći procvat još od bivše države, a srećom su to prepoznali svi od Gradske uprave, svih gradskih poduzeća koji su udružili snage te uveli vodu, struju, pokosili, zagradili i uredili odlično iskorišten prostor za čak četrdesetak tisuća ljudi koliko se procjenjuje da je prodefiliralo festivalom u pet dana.

Terraneo kamp

U Mandalini je nikao (revno čuvan) grad šatora u kampu s hladovinom, kvalitetnim tuševima, čak i punktovima za izgubljene stvari i za punjenje mobitela i fotoaparata kojeg su čuvali volonteri.

Kamp je bio sljubljen uz kompleks koji je sam po sebi fascinantan računajući na tri open air stagea simptomatično nazvanima Terra, Aqua i Aero, dva DJ stagea u hangarima, promotivnim BonBon šatorom (lokalno prozvanim Kuglom) gdje su se redali dj-evi zagrebačke klupske scene, mnoštvo štandova s hranom („manistre“ sa svime i svačim, hot dogovi, hamburgeri, sendviči, vafli, palačinke... – po pristupačnim cijenama za jedan festival), pićem (uz pohvalno jeftin(iju) pivu za 15 kn, oduševljavala je rakijarnica s obiljem voćnih i inih rakija za 10 kn) te štandovi s mnogim prigodnim suvenirima od kojih naušnice s likom Miše Kovača zaslužuju svoj moment u prepričavanju.

Volonteri na sve strane, securityji također koji su ponekad izluđivali posjetitelje svojim revnim i strogim pregledavanjem ali dosljednost ne zamjeravamo, dapače, upravo se tako i dobio dojam dobre ogranizacije, radnici koji su radili u smjenama i po 12 sati, svi od reda zaslužuju pohvalu. Čak i dežurni vatrogasci koji su bili skloni ranojutarnjim dovikivanjima uspavanim kamperi(ca)ma, ali i to je ispalo dijelom festivalskog šarma.

Terraneo

Od utorka do subote se u Mandalini izredalo 90ak bendova i DJ-eva, a headlinere su činili indie rock atrakcija The National, engleski post punk The Fall, francuski Nouvelle Vague, MTV publici znani La Roux, Janelle Monáe, psihodelični Crystal Castles i domaće snage kao što su Overflow, Dubioza Kolektiv, Bambi Molesters, Lollobrigida itd itd.

Sama nisam stigla na sve ponuđeno jer je preobilna ponuda zahtijevala mnogo fizičke spremnosti i sveprisutnosti ali od odslušanog valja spomenuti izvrsnu atmosferu Dubioze koja možda uistinu „izlazi iz paštete“ svojim učestalim koncertima ali performansom su pokazali zašto ih valja svugdje i uvijek zvati.

Frank Turner koji je prvu večer odličnim štimungom, pozdravima na hrvatskom i spominjanjem Casha i Bragga već u startu osvojio dobar dio prisutne mase, Crystal Castlesi koji samo svojim djelovanjem na sceni čine publiku potpuno psihodeličnom i opijenom, Nouvelle Vague sa potpuno čarobnim pjevačicama koje su naprosto glazbeno općile s publikom, Janelle Monáe s impresivnim orkestrom i koreografijom koja je u trenutku uključila i slikanje po platnu, The National koji je od publike učinio jednu emotivnu masu; dopadljivi koprivnički Overflow s europskom reputacijom; pa i prilike da se čuje za „male“ i nerazvikane domaće bendove kao što su šibenski Tiritu Piripip... The Fall, Mogwai...sve je pridonijelo zajedništvu koje je kulminiralo do kraja festivala među publikom.

Ako se kome ponešto nije svidjelo, lako je to izliječio prelaskom na susjedni stage ili hangar koji jedan drugoga nisu ugrožavali bukom ili kolizijama u rasporedu. A ako se nije poznavao ma niti jedan izvođač, e onda je biti na Terraneu značilo educirati se i obogatiti glazbenu opću kulturu.

I tako po dvanaest sati svaki dan, par sati spavanja u šatoru i onda ostatak dana u resortu Solarisu do kojeg su vozile posebne Terraneo autobusne linije.

Terraneo

Mnogo bi još detalja i uspomena valjalo spomenuti i tako ovom tekstu ne bi bilo skorašnjeg kraja al ostaje još važno napomenuti kolektivno stanje svijesti koje je vrlo specifično i koje je sad već tjedan dana nakon festivala i dalje vrlo živo, a čini se da će tako još neko vrijeme biti.

Na Facebooku same žalopojke, srca, izjave ljubavi, želje za iduću godinu, bolni rastanci od festivalskih narukvica(!), dnevne novine, tjednici, kolumne, kritike – sve obiluje pohvalama i snažnim dojmovima koji nisu nikoga zaobišli.

Iz toga svega je izvučena usporedba s Woodstockom. Mnogo je godina i okolnosti između ova dva festivala ali oba razdoblja dijele jedno kolektivno beznađe, rasplinute snove i neizvjesne budućnosti za mlade, da se sad ne ulazi posebno u političko-socio-ekonomsko-domaće teme, pet dana Terranea je značilo tisuće ljudi različitih kultura, jezika, godina koji su bez izgreda i sukoba uživali u svojoj različitosti, dali viziju jednog drukčijeg društva, jedinstva i zajedničkih snaga.

Značilo je dizanje Šibenika iz mentalnog (a i svakog drugog) mraka, nadu, drukčiju mladež po novome zvana "hipsterraneovskom“.

Naposlijetku znači jednu nevjerojatno snažnu želju da se festival i njegova početna ideja održi i dalje, da je ne uništi komercijalizacija, politikanstvo i ostale balkanske nuspojave koje lako ugroze jedan ovako snažan događaj.

Who's Online

We have 440 guests and no members online