Nema kulta do The Culta

the cult u splitu3. srpnja 2012. Bio je to dan kad sam popio vjerojatno najgore pivo u svom duuugom pivopijskom stažu. No, nije me briga. Zašto? Pa, jednostavno zato jer sam taj razvodnjeni, žućkasti bućkuriš ruzinava okusa iskapio na nenadj*bivo opakom splitskom koncertu hard 'n' heavy veterana The Cult, a, vjerujte mi na riječ, ne može pivo bit toliko gadno, koliko svirka tih starih rokerčina može bit dobra. Od prvog Duffyjeva ukazanja na stageu, u onoj karakterističnoj mačističkoj pozi gitarskog heroja tako dobro ovjekovječenoj na naslovnici davnašnjeg ''Sonic Temple'' albuma, preko karizmatične, barem koliko i dijabolične, figure frontmana Astburyja, pa sve do uigrane ritam sekcije basiste Chrisa Wysea i "hrvatskog" bubnjara Johna Tempesta, bilo je očito da su se Cultovci tu sparnu večer našli u Spaladium Areni sa samo jednom svrhom – da okupljenoj šačici od svega dvije tisuće duša pruže provod kojeg, kako klišej kaže, neće tako lako zaboraviti ...

NEMA KULTA DO THE CULTA

Piše: Ante Čikotić Čiko
Foto: Jadran Babić / Cropix

Svirku su otvorili sa masnim riffom klasika 'Lil' Devil', nakon kojeg je slijedila jednako paprena uvodna stvar s novog albuma ''Choice Of Weapon'', žestoka 'Honey From A Knife'. A zatim, već na trećoj pjesmi – delirij! Arenom je zavladalo totalno ludilo sa prvim taktovima još jednog pradavnog klasika, prekrasne 'Rain', dokazavši već na samom početku koncerta da domaća publika, ma koliko god dobro ''pušila'' nove stvari, glavu ipak gubi tek kad band opali koji stari, prokušani zgoditak sa nekog od albuma iz '80-tih.

the cult u splitu

Nakon 'Rain' slijedila je znatno friškija, a i mnogo mračnija 'Lucifer' kao svojevrsni, kako je Austbury sam istaknuo, hommage njegovom najvećem uzoru Jimu Morrisonu preminulom prije točno 41 godinu na datum identičan ovom na koji se koncert održava.

Do tada je publika već bila u transu, tako da je žestoka 'Nirvana' u nastavku bila nešto kao dolijevanje ulja na vatru, pa je band spretno smanjio tenzije odsviravši masnu, psihodeličnu 'Embers' neposredno nakon nje. Međutim, bio je to tek kratak predah u kojem su Cultovci hvatali zalet za definitivno najžešći dio koncertnog seta u vidu eksplozivnog trolista 'Fire Women', 'The Wolf' i sad već kultne 'Rise', singla koji je još tamo 2001. najavio njihov povratak u formu nakon poduže glazbene hibernacije.

No, ako se je tijekom spomenute tri pjesme, te stvari 'Phoenix' i friškog singla 'For The Animals' koji su im uslijedili, atmosfera u Areni užegla do usijanja, onda je nastavak bio ekvivalent, kako bi pjesnik rekao, vatri tisuće sunaca. Najprije nabrijana izvedba paprene 'Wild Flower', a odmah zatim i koncertna kulminacija, ono gotovo pa religijsko iskustvo o kojem sam već pisao na ovim istim stranicama – nenadmašna 'She Sells Sanctuary'.

Bio je to veličanstven završetak oficijelnog dijela koncerta, nakon kojeg se trebalo kratko strpiti do bisa u vidu hipnotičke 'Horse Nation', zaglušujuće 'Spiritwalker' i žestokog raspašoja 'Love Removal Machine' čija je teška tutnjava iz publike iscijedila i posljednji atom snage.

I sad vi meni recite tko bi normalan uz takvu set listu imao volje žugati na račun kvalitete ponuđenog piva?

Povezani članci

Who's Online

We have 167 guests and no members online