Falša klapska pjesma uskoro će iskakati i iz - paštete

Estradizacija klapaFriških nekoliko godišta za nama, svašta se pod milim bogom događalo s klapom, klapskom pjesmom i recepcijom klape i klapske pjesme pred svekolikom publikom, a što će se s klapom i klapskom pjesmom dogoditi pod milim vragom, ostaje nam tek za vidjeti! Dva su aktualna aspekta u kojima se vokalna specifičnost dalmatinskoga pjevanja vrlo zorno izdvaja u našoj javnosti. Prvi je nedavno prosinačko kročenje klapske pjesme kroz arhitrav UNESCO-a, dok je drugi odluka HRT-a da na Eurosongu našu zemlju predstavlja klapa. Sjajno, u prvi mah, na prvi pogled. Na drugi, pak, pogled u okular nam ne ulazi samo odbljesak politure, već i gruba matiranost ruzine. Evo i zašto...

ESTRADIZACIJA DO KRAJNJIH GRANICA

Falša klapska pjesma uskoro će iskakati i iz - paštete

Piše: Siniša Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Na vijest da je iz pariške zgrade UNESCO-a na dva koraka od Eiffelova tornja pušten bijeli dim dalmatinskoj pjesmi – najtočnije: “klapskom pjevanju”! – obradovao sam se kao malo kad.

Ali, dok mi je osmijeh još uvijek bio na licu, spontano me štrecnulo jedno nenadano pitanje: koje je klapsko pjevanje zadobilo pozlatu dične svesvjetske institucije, kad danas klape uglavnom ne pjevaju svoje tradicionalne pjesme, dok istodobno brojne vokalne skupine predstavljaju se kao klape, a da to evidentno nisu? I zadnjoj je “moni” jasno da su lonci pobrkani, da su pojmovi klape i klapskog pjevanja traumatološki iščašeni, da su iskočili iz svojeg ležišta poput kosti u otvorenom prijelomu.

Naravno, ne pada mi na pamet zanovijetati ili, ne daj Bože, poricati odluku dičnog svjetskoga kolegija što nam je odao odista laskavo priznanje, ali smatram kako mi sami moramo biti načistu glede definicije “klapskog pjevanja”, odnosno klape i klapske pjesme u njemu.

Može neka klapa otpjevati i “Zbor Židova” iz Nabucca, ali nije Verdijeva arija time postala klapskom pjesmom, kao što komorni (muški!?) zbor može otpjevati “U te san se zajubija”, no zbor samim tim neće postati klapom! Svjedoci smo vrlo žive prakse koja vrlo aktivno provodi testimonijancu ove vrste.

Interesantno je da klape nekoliko desetljeća djeluju u gotovo anonimnom pamuku ugodnosti: pjevaju koliko im treba, nitko ih ne ometa, dapače, imaju svoj specijalizirani festival u Omišu, nekoliko sličnih “satelitskih” smotri diljem Dalmacije, traže ih na vjenčanjima, te na sprovodima.

A onda se iznebuha dogodio “boom!”, najedanput su klape na svakoj fešti poželjnije od gradonačelnika ili poteštata, odnosno kakve estradne zvjezdice ili kojekakve starlete. I, što je najgore, ta eksplozija interesa za “klapskim pjevanjem” nije se dogodila zbog dugotrajnog njegovanja baštine, ljepote melodijske krivulje ili harmonijskog sloga, nego stoga što se načinio krupan zaokret u odnosu na tu njegovanu tradiciju!

klapa

Tek kad je klapa iskočila iz svojega povijesnoga korita, primijećen je njezin miran tok, pa ga je valjalo ubrzati. Od trenutka kad su klape počele obrađivati i izvoditi žanrovski sebi posvema nesvojstvene pjesme, tek tada je zavladala opća pomama za klapom kao dekoracijom svemu. Snimaju se albumi leva-leva, snimaju se šakom i – klapom!

Ali onda, kume, ako si promijenio svoj profil, ali si se odalečio od sebe, ako si danas nešto što nisi bio jučer... pa preimenuj se brate...! Nisi više klapa! Ostavi dite materi! Budi vokalni ansambl, komorni zbor, grupa, oktet, nonet, bend...

Danas, ništa se ne može izgovoriti, a kamoli otpjevati, u ma kojem žanru glazbe, a da tobože “klapski” vokalni slog nije u nekom planu. Pa onda uvidimo da se fenomenologija tih novonastalih procesa, ipak, nije dogodila pod milim bogom, nego eto, da prostite, pod milim vragom! I sad, kao refleks na gotovo korovsku sveprisutnost, kako ono, “klapskog pjevanja”, gremij prisavskih umnika u našoj metropoli odlučio je da Republiku Hrvatsku na Eurosongu predstavlja klapa.

Logično, reklo bi se, budući da prema rezultatima koje smo tamo postigli zadnjih godina mi rečenu manifestaciju možemo zvati “neurosong”, a kad u svijetu nastupi desetak naših pjevača s a capella izričajem, to ipak pobudi interes. Međutim, upitan je stratum “klapskog pjevanja” što je odabran da nas reprezentira na ovogodišnjem (n)Eurosongu.

Osim što je na repertoarnoj klapskoj trpezi danas više spirina nego špirita, još se na jedan vrlo grub način ugazilo na supstrat klape kao fenomenološke pojave i dalmatinske svojine. Nije, naime, odabrana niti jedna klapa, cjelovita i sa svojim (brendiranim) imenom, nego se ekipirao raznorodni sastav frankenštajnskog tipa.

Očito su se umnici na HTV-u vodili ovakvom logikom: odabrat će za ovu priliku šestero kosmatih i virilnih muškaraca s tapiserijom u rasporku košulje pod vratom, dat će im naučiti pjesmu “Mižerja” Gorana Topolovca, ukrcat će ih potom na avion i deponirati na pozornicu u Malmöu...?

Dugo nije bilo poznato ni ime klape, premda bi najprikladniji njezin nomen bio: “Baštarda”!? Ili, recimo, “Kvasina”!? Ili, po naslovu pjesme, “Mižerja”!? Ili, kad je već autor iz Duge Rese, kad je jezik poprilično nedefiniran, suh i jalov (tek ikavicom pokušava se približiti Dalmaciji), a o estetskoj razini pjesme da i ne govorim; kad je sastav pjevača raštrkan odasvud, još samo fali da se netko sjeti pa pozove u pomoć – “Rokere s Moravu”!

Nadalje, posrijedi je jedna šansonoidna “limunada” bez šanse da iole privuče pomnju svekolike europske publike, a melodijska krivulja formirana je bez odveć nadahnuća, tek s korištenjem uobičajenih melodijskih formanata s predvidivom kretnjom u crtovlju.

Sljedeće gaženje dalmatinskoga klapskog izričaja vidi se u gažerskom nastupu: klapa će pjevati uz glazbenu matricu prispodobivu kakvom bendu što izvodi neku zabavnu pjesmu, a mi, kao, urbi et orbi želimo ponuditi nešto naše izvorno!?

A čak ni ime klape nije skovano u uobičajenom duhu, jednočlanim nekim lokalnim nazivom, nego se išlo na nemaštovitu, infatilnu frazeologiju, te vakuumski praznu i zemljano suhu kovanicu, “Klapa s mora”, što na engleskom zvuči tako jedriličarski groteskno: “The Klapa from the Sea”! A i prepjev imena pjesme na engleski je jak: po tome “Mižerja” je “Hard Times”, dakle: teška vremena, a u čakavskom jeziku riječ “mižerija” nešto je drugo: stanje jada, siromaštvo, mizernost…

Još samo da se bude pjevalo na engleskom, pa da redikulijada bude posvemašnja! No, ni tu se nije stalo u lijevanju ove svakom glupošću impregnirane legure, jerbo je rečena slitina ojačana dodatnom budalaštinom: klapa s mora pjevat će u nošnji – s kopna! U alkarskoj odori.

Lucidan netko dosjetio se da bi, u ovom općem performansu, bilo sjajno klapu do te mjere poništiti da ju se odjene u robu u kojoj inače nikad ne nastupa (pa čak ni klapa “Sinj”, čiji je voditelj, Mojmir Čačija, skalupio konkretni klapski rukovet Dalmatinaca sa sluhom)!

Ovakav vid manipulacije, i diskreditacije, ni klapa ni klapska pjesma sigurno nisu zaslužili. Zašto se nije u Švedsku poslala klapa “Maslina”, na primjer, koja je srasla s vokalno-instrumentalnim izričajem? Ili još bolje: zašto se nije poslala klapa “Šufit”, svakako najbolja i najnagrađivanija klapa što se od svih ponajmanje prestrojava s kolosijeka izvornih pjesama na onaj sa šundom, te da se akcent metne na a capella homofoni slog?

klapa šufit

Uvjerenja sam da bi na taj način naša pjesma izazvala umnogome veće zanimanje i bolji rezultat, jer sam se i sam nagledao u čuđenju razjapljenih vilica na licima članova međunarodnih sudaca, što sam ih gledao u više država Europe kad su klape “usuho” pjevale efektne četveroglasne skladbe pri kakvom natjecanju.

Da klapa a capella izvede pjesmu na Eurosongu, a da ta pjesma u sebi nosi odlike dalmatinske tradicionalne pjesme, sigurno bismo polučili plasman koji bi mnoge iznenadio. Dakako, visoki plasman. Ovako, bojim se da će za nas ova smotra i nadalje biti – (n)Eurosong!

Zaključujući, in ultima linea mogu konstatirati kako je, u svakom slučaju, klapska pjesma u puno boljoj poziciji nego sama klapa: klapska pjesma, ako klapa kao takva i iščezne ili izvitri, nestane dakle, može nastaviti živjeti na usnama onih koji tu pjesmu vole, bezuvjetno, kao pučki pjevači uz komin, u kali, na fašini ili fešti... gdje već: baš kao što je to bio slučaj vjekovima u vremenima prije nas, među običnim plebejskim mnoštvom, među našim precima i pradjedovima koji su imali više djece negoli završenih razreda škole, a katkad i više usta negoli zuba u njima!

Klapskoj pjesmi nasuprot, nema klapa puno izbora: ili će umjeti opstati, ili će umrijeti trebati!

Povezani članci

Who's Online

We have 174 guests and no members online