Mladi dugoratski gitaristički virtuoz Petar Čulić niže uspjehe

Petar ČulićPrvi na natjecanju u Tirani, prvi u Skoplju, drugi u Beogradu, drugi u Sarajevu, drugi u Novome Sadu, prvi u Omišu, koncert u Splitu, solistički koncert u Norwichu sa slavnim Mozart orkestrom pred više od 700 ljudi... A sve to u manje od dva mjeseca! Ide mu skoro kao Bayernu. Petar Čulić, Dugoraćanin kojemu nije još ni 27 godina, posljednjih mjeseci naprosto briljira. Gitaru svira kao što nikad nije. Sa žicama lijega i sa žicama ustaje. Glazbu konzumira za doručak, ručak i večeru ...

KLASIČNA GITARA

Mladi dugoratski virtuoz Petar Čulić niže uspjehe

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


- Upravo prolazim kroz najintenzivnije razdoblje u svom profesionalnom životu. Puno je nastupa i natjecanja, raspored je toliko zgusnut da sam, zajedno sa sjajnim mladim gitaristima iz omiške glazbene škole, iz Tirane čitavu noć kombijem putovao kako bih stigao na finale u Skoplju - govori Čulić.

U Skoplje je, naravno, došao, vidio i pobijedio. Nije tajna, uostalom, da mnogi natjecatelji odustaju od nastupa kad na plakatu među konkurencijom ugledaju i Petrovo ime. Za većinu je - kako da to kažemo, a da izbjegnemo prepotenciju - jednostavno predobar.


Konkurenti u bijegu

Petar Čulić- Rad, rad i samo rad - smije se Petar na upit o tajni njegova uspjeha. A rad znači dnevni prosjek od četiri, pet sati sviranja. Plus predavanja u omiškoj Glazbenoj školi, koju strelovito uzdiže Petrov negdašnji učitelj Neno Munitić. Petar, kad smo već kod rodnoga mu kraja, ne sanja život u velikome gradu. Ne bi čovjek rekao, ali njega ne zanimaju svjetla svjetskih pozornica.

- Sviram iz ljubavi, a ne zbog slave i novca. Odavno sam, samo da sam to htio, mogao živjeti na Zapadu i graditi zvjezdanu karijeru. Uzeti menadžera i paradirati planetom kao što paradiraju mnogi gitaristi koji, bez obzira na rasprodane koncerte i turneje, zapravo jako loše sviraju. Meni je, međutim, cilj postići skladan obiteljski život, draže mi je da mi se dive supruga i djeca, nego cijeli svijet - objašnjava Petar.

Do prije godinu dana, Petar je, baš kao i Bayern, bio u laganoj krizi. A onda se usredotočio, odredio prioritete i zalaufao. Iz današnje perspektive kraj se ne vidi. Pogotovo ako znamo da gitaristi, za razliku od nogometaša, svoj vrhunac doživljavaju od 35. do 40. godine života.

- Uz gitaru sam od sedme godine. Došao sam u glazbenu školu kako bih svirao klavir, a onda sam, iznenada, da mi ni danas nije jasno zašto, na prijamnome ispitu rekao da ću svirati gitaru. Jednostavno mi je tako došlo, očito je i sudbina umiješala svoje prste - opet se smije Petar i priznaje kako ‘od gitare’ sasvim pristojno živi.

- Nagrade, ovisno o natjecanju, kreću se od dvije, tri tisuće eura, pa sve do petnaest tisuća eura. A često se dobiju i vrijedne gitare - otkriva Petar, koji svira na instrumentu kupljenom od velikoga Poljaka Marcina Dylla. Hrvati u gitarističkome svijetu dobro kotiraju. Slično kao i nogometaši. S bitnom razlikom što je i ‘hrvatska liga’ iznimno jaka.

Petar Čulić

- Naši gitaristi spadaju u sam svjetski vrh, a dobar rad s mladima, vidljiv i kroz brojna osvojena natjecanja, jamči da će tako i ostati - zaključuje Petar Čulić.


Manikir

Ako želite biti vrhunski gitarist, turpija je, uči nas Petar, jednako važna kao i gitara. Nokti, naime, moraju biti pušteni, svakodnevno njegovani i uređeni da vam i kolegice gitaristice pozavide. Nekad dobro dođu i umjetni, ali oni prirodni su ipak bolji, jer su čvršći i - kako se to u pedikerskome svijetu kaže - postojaniji.

Poput prave trzalice. Samo što klasični gitarist, profesionalac virtuoz, na raspolaganju ima pet trzalica i bezbroj sviračkih mogućnosti, a onaj što pored logorske vatre prpa po žicama samo jednu.


Magistar

Čulić je magistrirao 2008. godine na splitskoj Umjetničkoj akademiji u klasi profesora Gorana Listeša. Postdiplomski studij odradio je u Koblenzu, a do danas bilježi više od tisuću nastupa diljem Europe.

Osvojio je prva mjesta na brojnim međunarodnim natjecanjima, a još je kao 19-godišnjak izdao svoj prvi CD. Francuska skladateljica Colette Mourey posvetila mu je tri skladbe za solo gitaru i nazvala ih ‘Hommage à Petar Culic - Sonata Appassionata, Toccatina Barbaresca, Variations Serieuses’.

Povezani članci

Who's Online

We have 66 guests and no members online