Razgovor s mladim pijanistom Lovrom Marušićem

Lovre MarušićKoncert Lovre MarušićaNeprežalivši ljetošnji koncert mladog omiškog pijaniste Lovre Marušića, a želeći iskoristiti današnju priliku održavanja njegovog novog koncerta u Omišu za razgovor s njim, koji bi izašao i na ovim dugoratskim stranicama, nazvala sam Lovrine roditelje i dogovorila sat vremena za razgovor s mladim nadarenim omiškim pijanistom koji se školuje na ruskom državnom konzervatoriju u Moskvi... U to malo vremena saznala sam puno toga što me kao Omišanku, ali i kao slabo upućenu u ove glazbene vode zanimalo, a nešto sam i pribilježila za sve Vas koje zanima Lovrin rad i uspjesi i život u dalekoj Moskvi ...

Piše: Nasljednica
Povod: Lovrin koncert 10.01. (četvrtak) 2008.g.
Mjesto: Ilirsko sjemenište Priko
Vrijeme: dan koncerta, oko 14-e ure

Točno u dogovorenih 14 sati Lovre je već bio u Ilirskom sjemeništu na Priku, svirajući za velikim crnim klavirom. Nasmijao se dječački spontano, kad me je ugledao. Iako se Lovre do sada nadavao intervjua, ja sam se odmah ogradila i rekla da je ovo moj prvi i da izvini na eventualnim nespretnim pitanjima mene kao glazbenog laika...

Koncert Lovre Marušića

Lovre, puno ljudi je čulo za tebe ali o tebi ne znaju dovoljno. Hvala ti što si pristao na ovaj razgovor.

Ma nema problema, samo Vi pitajte (govoreći mi i smješkajući se).

Prvi dojam koji Lovre ostavlja je - Mali rokija! Tenisice, šlampava majica s nekim ludastim ornamentom na sebi, donji dio tute šlampav, kosa priko očiju i naočala,  momčić jako vedrog duha. Prije bi mu dala da bunbara po bubnjevima ili u ruke skejt nego da svira po klaviru - ali razuvjerio me da prvi dojmovi ipak varaju i da daju krivu sliku, stalno se dječački smješkajući...

Kako to da si ti dospio u Moskvu. Jel bio kakav natječaj ili...

Nije, nego me u Dubrovniku 2003-e godine na državnom natjecanju za mlađu dicu slušala profesorica Natalia Troull iz Moskve iz Centralne muzičke škole pri Državnom konzervatoriju. Pratila je iza toga moje nastupe i onda je razgovarala s direktorom omiške glazbene škole M. Popovcem, nakon čega sam uskoro dobio i službeni poziv od te Centralne muzičke škole pri Državnom konzervatoriju da dođem na školovanje u Moskvu.

Koliko je ovaj poziv presedan i koliko je rijedak cijenjen u glazbenim krugovima, recimo samo da je službeni poziv iz Moskve nakon Ive Pogorelića od hrvata dobio samo Lovre, a poziv uokviren i danas stoji u Muzičkoj školi u Omišu, ali i u Ministarstvu  - a da mnogi Omišani to uopće ni ne znaju ...

Koliko si tada imao godina?

12.

Jel'ti bilo lako odlučiti se otići tamo? Nova sredina, novi režim rada, življenja, nova klima... sve nepoznato...

Naravno da nije, ali ja sam to želio i roditelji su me u tome podržali, a i puno mi je pomogao i gospodin Popovac. Ovdje sam završio 7 razreda osnovne škole - još sam godinu dana učio ruski kod prof. K. Lapenda u Omišu, a osmi razred su mi omogućili da položim to ljeto. Mogu li Vas zamoliti da napišete da se i ovom putem zahvaljujem svim mojim nastavnicima, prof. Lapendi, prof. Rozariji i naravno, g. Popovcu.

Naravno! Sada si, koliko znam, u osmoj klasi... Što to točno znači?

To Vam znači razred, a iman još 3 godine ili klase i onda idem na Konzervatorij koji traje pet godina - kao kod  nas - Akademija.

Aha, a kad si otišao u Moskvu?

U devetom mjesecu 2006. Joooj tu sam zimu prvi put vidio sniga i sniga. Uhh.. bilo mi je teško prva 2-3 miseca, dok sam se navika. Sa svojima bih se čuo SMS-ovima uvečer, jer su razgovori dosta skupi.

A prijatelji koje si ostavio u Omišu, čuješ li se s njima?

Da i oni su mi svi slali SMS-ove (pomalo nostalgično odgovara).

I kakav ti je smještaj?

Uuu.. ima nas puno, u internatu sam, a u sobi su sa mnom su dva Kineza i jedan Rus, i svi se dobro slažemo.

Molim te, Internat... škola... valjda se blizu nalaze jedno od drugog... velika je Moskva...

(Nasmijao se) Je. Internat je odmah pet metara od zgrade Škole.

Molim te opiši nam kako izgleda jedan tvoj uobičajeni dan?

Buđenje u 6, pa odmah nakon doručka sviranje tj. vježbanje do 14 sati. Nakon toga u školu do 18 sati, pa večera i opet vježbanje  pa u sobu. A ono prije škole imamo naravno i ručak.

Koncert Lovre Marušića

Kako vas bude - jel ono zvoni ili... kako?

Ne, ne... Nećete mi virovat, ona ista žena koja je budila Pogorelića kad je bija u toj školi, ta ista gospođa budi nas još uvik. Strašna je! Žena ima oko 90 godina, a da je vidite izgleda bolje od moje babe Nade - ali imaaaa glas... krešteći - da i kad nećeš, moraš izletit iz kreveta. Meni je to u početku bilo užasno... A oni Rusi u sekundu bi se digli i u sekundu obukli i otišli na doručak. To mi je bilo najteže privikavanje, uuuu...

Kasnije sam u razgovoru i od Lovrine mame saznala da ta žena obožava Lovru, jer da ga po motima i po radu i disciplini po svemu podsjeća na Pogorelića.

A kakava je hrana u internatu, piće...?

Ma hrana je dobra.. ali za piće (s izrazom čuđenja) daju nam često kompot! Ja to ne razumin (smješkajući se) ...

Kompot? (smijali smo se oboje)

Ima dućan tamo, ali kupovati tamo je skupo, ne mogu svaki dan - pa san se privika, al u početku... a u dućanu samo imućniji mogu kupovati što oće, ali ja.. ne mogu...

Jesi li se zaželija naše spize, što ti najviše nedostaje od materine spize, što voliš jesti kad dođeš u Omiš?

Čavape! (Odgovora ka iz topa !) Ali i ribu ...

I onda nakon buđenja ujutro, i doma ideš na vježbanje sviranja?

Da, samo... naučija san da se moran dignit u 5:30 h i prije onog glasnog buđenja, jer ako zakasnite , ostanete bez mjesta za sviranje!

Kako, ali nema dovoljno klavira?

Ma ima, ali ne baš za sve. Ima dosta učionica di vježbamo, ali svi navale pa san zna i ja u početku ostat bez klavira i onda propadne jedan dan.

Uuu.. gadno, a ta škola, kakva je to škola koju pohađaš?

To Vam je kao naša srednja samo ima puno glazbenih predmeta. Inače svi predmeti su kao i u drugim srednjim školama.

Jel' voliš matematiku?

Uh ne volim ju (odgovara ka iz topa), a ni biologiju, a pogotovo ne kemiju. Volim samo glazbene predmete. Samo srića je što oni ne traže puno iz tih ostalih predmeta, pa nije teško... E da, volim engleski, jer ga tamo svi slabo znaju! A mi tamo uglavom razgovaramo na engleskom.

A koliko to ima glazbenih predmeta?

Ima ih 10-ak.. Solfeggio, harmonija, koncertno-majstorski rad,...

A koji ti je od tih najdraži?

Ovaj! (nasmijao se i počeo prebirati po crno-bijelim tipkama) ... To sam ja i izabrao kao glavno usmjerenje, to Vam znači da se školujem za koncert-majstora.

A što se desi kad ne nađeš učionicu za vježbanje?

Ma mi nemamo nastavu subotom i nediljom i sridom, onda ja za vikendom idem kod moje profesorice Natalie kući i tamo vježbam. Ali ovo sridom nemamo one druge predmete, tada imamo samo muzičke. Moja profesorica živi u drugom dijelu grada, ali meni to ne smeta, naučio sam - metroom, busom... je da mi na to ide dosta novaca... ali ja volim svirati... Ima još dva studenta koji dolaze kod nje kući.

Lovre, ja sam prvi put u ovoj prostoriji, ali ovde ima mali broj sjedala... Pred koliko ljudi si najviše svirao? Gdje ti je bilo ono ...NAJ ?

koncertDa, ovo je malo, a svirao sam... u Rachmanjinov hall u Moskvi. Tamo Vam je ovaj zadnji dio klavira dug 6-7 m (obasnio mi je da je to vezano za kvalitetu zvuka i da su na tome posebni gušti sviranja).  Uf taj hall -  to Vam je velikooooo, ne znam koliko ljudi tamo može stati....A sada ću uskoro, mislim 14. ožujka svirati u Splitu, pa u Rijeci, i nakon toga u Zagrebu, nadam se u Lisinskom - ne znam još...

Što radiš u slobodno vrime?

Uvečer u prostoriji u Internatu gledam s prijateljima filmove, zezamo se ...

Lovre, ovo te moram pitati - jel tamo sve strogo - ono kako mi mislimo da jedna ruska škola jest?

Da, ono... nije to... ne znam baš na što mislite...

Pa ono samo red - rad - disciplina, pa ko voli nek izvoli, a ko to ne
može, nek skupi kofere i ode...?

Pa da - upravo tako, niko nikoga ne prisiljava da ostane. A ako ne možeš - ne možeš...

A što si ti u horoskupu?

(Nasmijao se) Lav! Rođen sam 11.08.1992. g. (op.a. znači borac, uporan)

Kojeg našeg pjevača voliš slušati?

Pa Olivera! (odgovora ka iz... haubice, topovi su Vam, virujem, već dosadili, začudija se mom pitanju)... a od ženskih... Ninu Badrić! I Vannu.

Evo Lovre drago mi je da ću te konačno večeras poslušati kako sviraš. Rekla mi je teta da je tvoja baba Nada (86 godina ima tek!) vrlo bučna na koncertu i da je neće voditi večeras. Jel voliš da ti baba Nada dođe... ili... ?

Maaa.. (smije se).. ne znam što bi Vam rekao, ona me obožava... ali.. i dekoncentrira.

Dekoncentrira?! Kako?

Ma... dok ja sviran.. ona lupa nogon o pod u skroz krivom ritmu!

Znači po onome iz Linđa: Udri nogom o ploču da ti... (Lovri nije tribalo nastavljat da bi se počeo smijat)

Da.. i još nešto - ja kad završim, ona stane vikati:  'To je moj unuk, to je moj unuk!(smije se Lovre i vrti glavom - ono u smislu - baba je.. nemoguća!).

Lovre, ne boj se, moram ispuniti babi želju da je večeras dovezem...

Al' će doći? (smijući se rastvorija oči) Joooj...

Ne boj se, neće mrdniti, uvalit ću je u zadnje redove i reći da lipo digne noge na daščicu od stolice, da odmara i da se opusti...

Stvarno?! Onda dobro! Neka dođe!

Lovre, evo pričali smo 20-ak minuta- jesam li te umorila?

Ma niste uopće (blago se i zadovoljno smijući).

Svako pola godine dolaziš u Omiš, jel bi mogao doći i koji put češće?

(spustio je malo glavu, i sjetno progovara) Ne.. nažalost, ne mogu... veliki su troškovi puta... Volio bih, ali ne mogu od roditelja to tražiti.

(Joj nisam tribala ovo pitati, pomislim..) Hvala ti, Lovre, puno na ovom razgovoru! vidimo se večeras na koncertu!

Molim vas napišite da će samnom večeras nastupiti i Latica Anić s vilončelom. Nas dvoje di god smo nastupali pobrali smo sve prve nagrade.

Oću, već to piše u najavi koncerta na dugoratskoj web stranici... Fala ti Lovre i sritno!

Molim. Hvala i Vama.... i... što ste ono rekli - di će biti objavljen ovaj razgovor?

Koncert Lovre Marušića 


***

I tako je završio moj prvi novinarski inteview u životu. Mali Lovre, petnaest mu je godina tek, izrasta u velikog pijanista, budućeg majstora koncertnih dvorana. Po pričanju je isti otac Renci iz legendarnog omiškog sastava "Mirabella", na čije smo se pisme stiskali i zaljubljivali u Hotelu "Plaži".

Bilo je dojmljivo pričati s tako skromnim radosnim dječakom - koji gušta surfati po klaviru kao i onaj njegov vršnjak surfati na skejtu ili na računalu  - nikakve razlike po pitanju guštanja! A ovo je tek dio priče o Lovri - napominjem tek dio početka priče našeg omiškog Pogorelića. Ne, nećemo tako... Našeg Lovre Marušića - iz Omiša!

Hvala na razgovoru Lovre, i sretan ti povratak i daljnje školovanje u Moskvi! Vidimo se ovaj put i prije lita, već u ožujku, na koncertu u HNK Split.
 

Povezani članci

Who's Online

We have 195 guests and no members online